Conan Barbarin

Piše: Sven Mikulec

Conan Barbarin (Conan the Barbarian, 2011., 112 min.)

Redatelj: Marcus Nispel

Glume: Jason Momoa, Stephen Lang, Rose McGowan, Rachel Nichols, Leo Howard

Ocjena: 4,5/10

 

Akcijom nabrijanim, adrenalinom pokretanim, hektolitrima krvi ukrašenim, praznoglavim ljetnim blockbusterima treba pristupiti na jedan specifičan način i ne upasti u zamku tretiranja takvih visokokomercijalnih, za ljude odrasle na Playstation koljačinama osmišljenih filmova kao ravnopravnih ostalim proizvodima filmske mašinerije. Isto kao što samo vrlo zbunjen um od filma koji nosi naslov Kauboji i izvanzemaljci može očekivati išta više od ostavi-pamet-na-blagajni preskupog trošenja slobodnog vremena, tako ne bi bilo ni fer ljutiti se na Conana što, takav kakav je, nije Schindlerova lista. Ali razlog zbog kojeg ovom orgijanju kanistrima umjetne krvi dajem ovakvu ocjenu ne leži u mojim predrasudama prema ovakvoj vrsti zabave, koliko god bi Conanovi branitelji to možda željeli vjerovati, nego u jednostavnoj, crno-na-bijeloj činjenici da je Conan Barbarin, kad se sve zbroji, prilično glup film.

Nakon što vojska do pokvarenih zuba naoružanih bandita provali u selo ponosnog simerijskog naroda kako bi se dočepala posljednjeg djelića antičke aherontske maske koja bi njihovom vođi, ambicioznom, nemilosrdnom Khalaru (Stephen Lang) omogućila ne samo da vlada tim krajevima, nego i da iz groba prizove svoju voljenu ženu, vješticu Malivu, svi stanovnici bivaju brutalno priklani, uključujući seoskog starješinu (Ron Perlman) zaduženog za čuvanje vrijednog artefakta. Bolnu starješininu smrt, pak, prisiljen je gledati njegov klinac Conan (Leo Howard). „Rođen u krvi vlastite matere“, pa onda još natjeran promatrati kako mu se ćale topi pred očima, nije teško zaključiti da će mali Conan izrasti u prilično sjebanu osobu (Jason Momoa) s vidljivim anger management issues i samo jednim ciljem u životu (moram li napisati kojim?), sposoban odrubiti glavu dušmaninu prije no stigneš reći „jel on to nosi maskaru“. Takvoj osobi u ruke tutnite mač – i vožnja može početi.

Dopustiš nabildanoj zvijezdi megauspješnog serijala Game of Thrones da vitla ogromnim mačem i zasljepljuje gledateljice svojim golim, znojnim torzom, opskrbiš se dovoljnim količinama umjetne krvi, uzmeš dječju edukativnu slikovnicu pod naslovom „Dijelovi ljudskog tijela“, tek toliko da vidiš što se sve može odrezati mačem,  pokažeš sisu ili dvije, i smisliš nekakvu općenitu, nerazrađenu skicu od scenarija tek toliko da uvjeriš producente da je ovo na što pičkaš njihove pare zapravo pravi film, a ne utaživanje nekakvih djetinjastih krvožednih fantazija i – što može poći po zlu?

Da budem iskren, mislim da je pomalo deplasirano komentirati scenarij u negativnom svjetlu, jer u ovakvim filmovima ionako nije bitno što lik kaže, nego čiju glavu odsječe kad konačno zašuti. Unatoč tome, ne bih si mogao pogledati u oči a da ne primijetim kako sam dobio dojam da je, odloživši mač i zamijenivši ga perom, tekst sastavio sam Conan, u sebi karakterističnom, brđanskom „ja Conan, ti Jane“ književnom stilu. Dijalozi su komični, pogotovo razgovori Conana i njegove damsel in distress, a ljutiti e-mail ili dva nakon gledanja filma mogla bi napisati pokoja osjetljivija feministkinja. Da, Conan Barbarin mogao bi se nazvati punokrvnim seksističkim filmom – od dva glavna ženska lika, jedan je sposoban funkcionirati jedino u sjeni Conanovih miški, a drugi toliko očajnički želi priznanje svog oca da čak imamo prilike svjedočiti jednoj „wanna see? wanna see? no.“ incestuoznoj sceni, jedinoj zbog koje mi je žao što film nije trajao koju minutu više. Lik Tamare (Rachel Nichols) donosi filmu laganu, humornu notu, iako sumnjam da to radi namjerno – Conan joj svojim dubokim, muževnim glasom naredi: „dođi, ženo!“, ona mu se ponosno suprotstavi i odgovori mu da se nitko s njom tako ne može razgovarati – i onda poslušno ode kamo ju je poslao. U jednom trenutku, da je natjera da zašuti, Conan joj čak nešto ugura u usta. (Ne, dragi bolesni čitatelju, ne to. Iako bi me tako nešto barem spriječilo da zaspim.) Ali uz višemilijunsku zaradu i osiguranu publiku između 11 i 18 godina starosti, redatelj Marcus Nispel (TCM, Pathfinder, Petak trinaesti) i ekipa svjesno su odlučili žrtvovati simpatije pokoje militantne lezbijke. I stvarno – od svih zamjerki ovom filmu, seksizma bih se valjda sjetio među zadnjima.

Iako je stvarno pretjerano prolijevanje krvi na trenutke djelovalo jednostavno smiješno i neuvjerljivo (čini se da je dovoljno čak i spotaknuti se pa da se na zemlju prolije 5 litara krvi), apsolutni, neprikosnoveni vrhunac apsurdnosti u ovom spektaklu je scena u kojoj Conan i njegova “nećeš ti meni zapovijedati! da, gospodine” družica siđu s broda kako bi joj on u kakvom šumarku pokazao što zapravo znači kad kažu da Simerijanci imaju najtvrđi čelik na svijetu. Odjednom se, međutim, njih dvoje nađu u udobnoj, sasvim prigodno smještenoj kolibici (?!) koja se, eto, ovdje stvorila niotkuda. Ne bi me čudilo da je Conan, ubermensch kakav je, čim je vidio da Tamara izgara od želje za njim, na brzinu sklepao ovu vikendicu, pileći drva i kucajući čavle ponavljajući si u bradu: “It’s gonna happen.” Jednako kao i misterioznu pojavu ovog ljubavnog gnijezda usred ničega, scenarij filma posjeduje još barem nekoliko teško objašnjivih rupa, ali da sam očekivao išta više od bezumne koljačine nakon onakvog trailera i dopirućih glasina, ne bih se ni upustio u praćenje ovog dvosatnog festivala prolijevanja kečapa.

Ne, nisam očekivao Schindlerovu listu, i dobro sam se pripremio za ono čemu sam odlučio izložiti svoje pizdarijama iscrpljene oči, ali kad pola sata prije kraja filma zijevnem i shvatim da bi uz još koju monotonu borbu obrijanih prsa o prsa vjerojatno utonuo u san – onda mi je jasno da Conan kiksa i na jedinom polju gdje se od njega išta očekuje.

Pogledati eventualno u znak podrške ako ste u rodu s nekim od glumaca.

5 komentara za “Conan Barbarin

  • Deni Zgonjanin says:

    Dok se film snimao, producenti su se hvalili time što se priča fokusira više na strip nego na original sa Švarcijem. Nakon što sam odgledao film i kao klinac čitao strip, mogu sa sigurnošću utvrditi da nisam siguran koji su strip oni ekranizirali… Možda neki Alan Ford specijal kad grupa izvodi adaptaciju Conana na kazališnim daskama?

  • nik says:

    de glupi ste, film je dosta dobar.. kakvih danas filmova ima sa prepretjeranim specijalnim efektima i jako lošom kvalitetom svega ja sam očekivao najgore od ovog ali na kraju mi i nije toliko loše ispao..zanimljiv je i zabavan a sta vise treba od toga? prihvatite više da filmovi nikad nece biti ono sto su bili u vrijeme Švarcijevog konana jer sve se promjenilo..istina radnja je mogla bit malo bolja no sto se ostalog tice i samog glumca konana po meni film je odličan.. al eto svako ima svoje mišljenje

  • Filip Jakovljević says:

    It’s gonna happen, dajem filmu 8icu samo zbog njegovog truda u izgradnji kuće za one night stand… 😀

  • Deni Zgonjanin says:

    Film je službeno flop – na uloženih 90 milijuna dolara, u 8 dana je zaradio samo 22 milijuna istih…

  • Zoom2 says:

    Film je žestoko smeće, jednostavno je dosadan i nezabavan. Definitivno preskočiti, nije vrijedno gledanja.

Leave a Reply

Your email address will not be published.