Chevalier

[A. R. Tsangari, 99 min, 2015.]

8

REŽIJA

Athina Rachel Tsangari

SCENARIJ

Athina Rachel Tsangari, Efthymis Filippou

GLUME

Yorgos Kentros, Makis Papadimitriou, Yorgos Pirapassopoulos, Sakis Rouvas, Vangelis Mourikis, Panos Koronis

SAŽETAK

'Chevalier' je fokusiran i konzistentan film, idejno i stilski ujednačen i ispoliran.

4,0

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

---

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Marko Stojiljković

Pratim ovo sranje na srpsko-hrvatskoj granici i prepucavanje hrvatskog i srpskog premijera sa svitom pripadajućih ministara i razmišljam koliko je to zapravo besmisleno i nepotrebno, naročito iz perspektive običnih ljudi koji između dvije zemlje putuju iz poslovnih ili privatnih razloga. Kažu oni “to je samo na toj granici, ako baš morate idite avionom, ili preko Mađarske ili preko Madagaskara”. Uvijek ima načina, je li, naročito ako imate par stotina eura za potrošiti. Bogatašima je ionako svejedno.

Istina, na svaki takav događaj može se gledati kao na katastrofu, ili se može okrenuti na sprdnju i humor iz nemoći ili se može već na drugi način subvertirati. Moj prijedlog je da ga razložimo do najprostijih faktora i zanemarimo sve što nije esencijalno. Ono što nam ostaje antropološke su kategorije: imamo dvojicu muškaraca, vjerojatno neodraslih i svakako nedoraslih situaciji u kojoj su oni nekakva vlast i imaju neku moć i imamo njihovu igru i natjecanje koje se može prostački nazvati “u koga je veći”. Muškarci su i inače skloni tome, rekao bih čak evolucijski predodređeni, a iz te bazične psihologije izviru i sportovi i ratovi.

Chevalier

O tome nam govori novi film Athine Rachel Tsangari, autorice među vodećima u krugu onog što možemo nazvati grčkim bizarnim valom. Tu imamo šestoricu muškaraca, dobrostojećih (što nije nezanemarivo, glede na to iz koje zemlje dolaze), na jednom brodu, na tradicionalnom ribarskom izletu (van sezone, boje su sivlje i nema gužve) i njihovo takmičenje. Samo što se ovog puta ne takmiče samo tko će najbrže upecati ribu, tko će upecati najveću ribu ili tko će upecati najviše ribe, nego u dokolici (i obijesti) idu dotle da naprave sveobuhvatno takmičenje i proglase pobjednika koji je “najbolji u svemu” i koji će imati čast nositi naslovni prsten koje je nosilo francusko plemstvo do sljedećeg izleta i sljedeće partije.

Gotovo bez uvoda, film od gledatelja zahtijeva dosta pozornosti da se pohvataju konci, ne toliko glede radnje, ali svakako glede grupne dinamike. Šestorica na palubi, plus još dvojica “nevidljivih” iz redova posluge, nisu apsolutno iste demografije. Razlikuju se i po starosti i po imovinskom stanju i po uspješnosti u svom poslu (igra ih “ensemble cast” što profesionalnih, što neprofesionalnih glumaca, čak i Eurosong pjevač Sakis Rouvas), ali igru započinju kao manje ili više ravnopravni natjecatelji. E, sad, kao i sve što ima pretenzije da bude sveobuhvatno, tako i ta igra ima dosta nategnuta i nejasna pravila, što natjecateljima otvara puteve za dogovore i pregovore u smislu kupovine ocjena i osiguravanja što boljeg plasmana.

Chevalier 3

Ni discipline nisu striktno utvrđene. Neke od njih su mjerljive, poput pecanja, sklapanja IKEA-inih proizvoda ili čišćenja. Neke su arbitrarne, poput oblačenja (uređenosti i elegancije), toniranosti tijela, pjevanja i plesanja. Neke su potpuno neuhvatljive, poput ljubavnih uspjeha, sreće u braku i generalne sređenosti života. A neke discipline su jednostavno bizarne i besmislene: kvaliteta pranja zuba ili mirnoća spavanja, recimo. Naravno da će doći i do vađenja argumenata, odnosno spolovila i njihovog mjerenja u svrhu igre.

“Boys will be boys” neka je poanta koja se može iščitati iz najnovijeg filma Tsangarijeve, ali to nije klasična “odjeb”-replika koju izgovara netko tko se ne želi baviti stvarima. Ona se, naprotiv, toga hvata s radoznalošću i metodičnošću znanstvenika koji sistematski promatra svoje subjekte, ali i s toplinom i igrivošću pravog umjetnika. Zbog toga će ubaciti i zapadnu i grčku muziku u rasponu od evergreena do prolaznog popa koja se da čitati ironijski i humorno, kao što će cijeli film intonirati kao vježbu iz bizarnog humora preko koje se upoznajemo sa suštinom stvari.

CHevalier 2

Athina Rachel Tsangari svakako je jedna od vodećih autorica, ne samo u grčkim nego i u europskim krugovima. Njezina rediteljska filmografija možda nije dugačka – prije Chevaliera režirala je samo dva dugometražna filma i nekoliko vrlo zapaženih kratkometražnih. Na tom popisu dugometražnih nalazi se i Attenberg, jedan od potpisnih filmova grčkog bizarnog vala. No, Tsangarijeva je više kredita pokupila kao producentica drugih grčkih i ne samo grčkih filmova, a na tom podužem popisu će se naći i Linklaterov Before Midnight, kao i Lanthimosovi filmovi Kinetta, Dogtooth i Alps.

Kad smo već kod Lanthimosa, neke usporedbe između ovo dvoje autora same se nameću. Prvo, oboje surađuju sa scenaristom Efthymisom Filippouom, vrlo odgovornim za antropološki i bizarno-humorni pristup u njihovim filmovima. Drugo, Lanthimos je ove godine također snimio film po Filippouovom scenariju, od strane moje malenkosti na ovom mjestu recenzirani The Lobster u širokoj i bogatoj koprodukciji na engleskom jeziku. Problem s Lobsterom je bio što momentum i snagu s početka nije održao do kraja. Toga kod Athine Tsangari nema: Chevalier je fokusiran i konzistentan film, idejno i stilski ujednačen i ispoliran.

Chevalier 4

Naravno, neki će mu naći zamjerku u tome što se ne bavi aktualnim grčkim, dakle, socijalnim problemima ili da je toliko radikalno feministički da svoje muške subjekte vrijeđa i oduzima im svako ljudsko dostojanstvo. Prva tvrdnja apsolutno nije točna, jer se baš iz odsustva socijalnih tema čita socijalni kontekst, naročito na kraju filma kada posluga usvoji modalitete ponašanja od gazde i njegovih kompanjona. Druga tvrdnja već je za razmatranje, ali je autoričin stav potpuno legitiman, njezina je perspektiva distinktivno ženska, pa tako i djetinjasti muškarci apsolutno imaju smisla. Baš zbog te perspektive, a ne uprkos njoj, Chevalier je izuzetno zanimljiv film.

Preporuka od mene, dakle, stoji. Vi ćete se, dragi čitatelji i posebno čitateljice, u to uvjeriti kada se Chevalier na svojoj festivalskoj turneji koja je u punom jeku (od premijere u Locarnu, preko dvije nagrade u Sarajevu do Toronta, Vancouvera i New Yorka) zaustavi u nekom od gradova u regiji. Za očekivati je da hoće, s obzirom da je ovo svakako potencijalni festivalski hit jesenje sezone. Dotle će se možda stanje normalizirati, granice otvoriti i igrice između dvojice dokonih političara prestati. A vas ću, drage čitateljice, posebno zamoliti da mi, kad pogledate film, odgovorite jesmo li svi mi muškarci zaista takvi.

Leave a Reply

Your email address will not be published.