Chappie

[N. Blomkamp, 2015.]

7.5

REŽIJA

Neill Blomkamp

SCENARIJ

Neill Blomkamp, Terri Tatchell

GLUME

Sharlto Copley, Dev Patel, Hugh Jackman, Sigourney Weaver

SAŽETAK

Nipošto bez mana, Blomkampov treći film zanimljiva je priča koju dobar dio kritičara, čini se, nije najbolje shvatio.

6,8

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

6,8

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Koraljka Suton

Treći dugometražni film Neilla Blomkampa, redatelja hvaljenog District 9 i popljuvanog Elysiuma, kritičare nije pretjerano oduševio. Riječ je o SF uratku čija je radnja smještena u Johannesburg 2016. godine, kada su zbog visoke stope kriminala u upotrebu ušli borbeni policijski roboti koje je dizajnirao Deon Wilson (Dev Patel). Premda sve teče kao po loju, Deon je (pro)gonjen idejom o umjetnoj inteligenciji koja bi omogućila njegovim robotima da razmišljaju, osjećaju i kreiraju. No vlasnica Tetravaala, kompanije koja Wilsonove robote proizvodi, izrazi nepatvoreni nedostatak interesa kada Deonu upravo to pođe za rukom. Tada u pravom trenutku na scenu stupaju gangsteri Ninja, Yolandi i Amerika koji dileru duguju brdo para te otmu Deona kako bi im reprogramirao policijskog robota da se bori za njih. Reprogramirati robote, doduše, ne može, no instalirati umjetnu inteligenciju u jednog od ”odbačenih”, otpadnih robota ionako je nešto što je namjeravao učiniti… incognito. I tako je rođen Chappie.

Da sam hladna i analitična, morala bih priznati kako Chappie, tematski i ”izvedbeno”, nije neki revolucionaran film. Kako mi se hladna i analitična ne da biti, reći ću – pa što onda? Ideje koje Blomkamp svojim filmom promiče i pitanja koja otvara upakirani su u zanimljivu priču o stroju kojemu je data svijest, čime mu je omogućeno rasuđivanje, prosuđivanje te sposobnost kreativnog izričaja i stvaralaštva, dok kapacitet za učenje o sebi i svijetu rezultira formacijom ličnosti, stavova i ”odnosa do” sukladno okolini u kojoj ”odrasta”. Time se prikazuje što se točno dogodi kada se ljudsku svijest uvjetuje na to da je nasilje ne samo prihvatljiva, već i poželjna reakcija na bol koju nam drugi nanesu ili nepravdu koju osjećamo, s naglaskom na činjenicu da su za to uvjetovanje zaslužni upravo oni ljudi kojima vjerujemo te čiju ljubav i potvrdu želimo.

1251623 - Chappie

Riječ je dakle o fino osviještenom prikazu (dječje) svijesti kao podatne i fleksibilne smjese koju se modelira, odnosno programira, no koja će na spomenuto programiranje ipak reagirati nepredviđeno i nepredvidivo, što će reći da se sve informacije koje prima iz okoline u njoj sedimentiraju na jedinstven i nemjerljiv način, ”proizvodeći” svjesno biće koje je po svim parametrima – jedinstveno i neukalupljivo. No Chappie tu ne staje, već ide i korak dalje, otvoreno se pitajući gdje je ta svijest točno ”pohranjena” i igrajući se idejom kako je transfer iste itekako moguć.

Sve navedeno u popriličnoj je mjeri odlično prikazano i uprizoreno zahvaljujući galeriji šarolikih likova (Ninja i Yolandi članovi su južnoafričkog glazbenog sastava Die Antwoord koji ovdje, u biti, glume sami sebe, odnosno svoje stage persone), opičenoj atmosferi, zabavnim i duhovitim scenama te nekolicini stvarno dirljivih trenutaka, samo da bi se u ključnim momentima sve što se tako lijepo gradilo maltene diskreditiralo nepotrebnom patetikom, scenarističkim nelogičnostima i nedosljednostima te klišejiziranim dijalozima i situacijama koji crtaju ono što bi čak i američka publika mogla odmah shvatiti (valjda).

2

Pa da hladno i analitički zaključim, Chappie je film koji nipošto nije bez mana. No ako u obzir uzmem tematiku koju obrađuje i pitanja kojima se bavi, s osjećajem zadovoljštine bih primijetila kako upravo time biva odrazom svojih stvaratelja kao nesavršenih sustava prepunih bugova i virusa, čime mi se samo dodatno podcrtava jedna od njegovih brojnih poanti.

2 komentara za “Chappie

  • nbvjhv says:

    Kad kritičari ovakvim uratcima daju ocjenu od 7.5, nikada više ne palim ovu stranicu….užas

  • Johnny says:

    “Maltene diskreditiralo”? Koraljka, pogledaj film još jednom, scenaristički propusti su toliko veliki da to nema veze sa zdravim razumom niti likova, niti gledatelja. Jedino u čemu je redatelj dosljedan: svi zaboravljaju zatvoriti stražnja vrata na kombijima u kojima se voze :-)

Leave a Reply

Your email address will not be published.