Brzi i žestoki 5

Piše: Vedrana Vlainić

Brzi i žestoki 5 (Fast Five, 2011., 130 min)

Režija: Justin Lin

Glume: Paul Walker, Vin Diesel, Jordana Brewster, Dwayne Johnson

 

Prethodne nastavke ovog (iz nekog razloga nevjerojatno popularnog) serijala pogledala sam jednog osobito nezanimljivog ljeta kada me nesnosna gradska sparina zatvorila u najklimatiziraniji prostor kojega sam se uspjela domoći s relativno ograničenom kolekcijom filmova na raspolaganju. Iako mi i nije bilo baš (previše) mrsko pogledati ih, nisam imala osobitu želju to iskustvo i ponoviti. Zašto sam, onda, vidjevši trailer za najnoviji pothvat „brzih“ i „žestokih“, odmah pomislila „E, ovo mi se baš gleda!“ i bacila se na traženje društva za odlazak u kino? Zaželjeh li se možda malo bezazlenog „popcorn fun“ –a, kako jedan moj šulkolega voli definirati „ovakve“ filmove, za gledanje u kinu s ekipom? Ma da, može i tako, zašto ne…

Nakon što su izvukli iz zatvora Doma Toretta (Diesel), bivši policajac Brian O’Conner (Walker) i Domova sestra Mia (Brewster) također se nađu na tapeti svih nadležnih institucija diljem svijeta i prisiljeni su na život u konstantnom bijegu. U Rio de Janeiru, kako to obično biva, staju na žulj lokalnom moćniku te im policija, predvođena federalnim agentom Lukeom Hobbsom (Johnson) ponovo sjeda za vrat. Uhvaćeni između policijskih snaga i mračnog krimi-miljea krijumčara drogom, naši dečki dolaze na ideju oformiti elitni tim, drpiti kojih desetak milijuna i „otkupiti“ svoju slobodu…

Radnja? Klasika. Skroz simpatični anti-junaci na rubu zakona, pukom igrom slučaja postaju kriminalci, jer ih smulja kakav bad-ass mafijaš te ih ostatak filma ganjaju zločesti korumpirani policajci. Više-manje. Tipično američki fetiš na razbijače meka srca, nabrijane aute i zgodne, preplanule djevojke u bikinijima, umrljane motornim uljem. Da se čovjek zapita koliko takvih filmova treba snimiti prije nego netko napokon ne kaže „Dosta!“. Ali činjenica je, priča i dalje prolazi, u različitim (pokatkad i sasvim uspješnim) varijantama, koliko god otrcana bila.

Da, svjesna sam da se radi o, realno gledajući, lošem filmu, plitke, neoriginalne priče i ispodprosječne glume, koji slavu stječe gotovo isključivo na broju demoliranih automobila i, što je vjerojatno najgore od svega, namijenjen je da ga se shvati ozbiljno. Ali opet mi nekako teško polazi za rukom biti suviše oštra. Možda je kvaka u tome da duboko u duši zbilja volim ovaj tip filmova. Uistinu mi nije namjera zvučati prepotentno, ali činjenica je da ih smatram nevjerojatno opuštajućima, bez neke dubokoumne radnje u koju se treba ufurati ili moralne poruke koju treba razlučiti i, najbolje od svega, bez nekakvog isforsiranog humora kakav je često prisutan u akcijskim komedijama kakve bi trebale služiti gore navedenoj svrsi. Sve je jasno, predvidljivo i, u suštini (iako možda ne namjerno), zbilja zabavno.

Paul Walker, iako na trenutke zbilja vrlo prirodan i samim time vrlo simpatičan i šarmantan, u globalu ostaje monoton, bezizražajan, trećerazredni glumac. A i o ostatku glumačke ekipe dovoljno govori činjenica da je Vin Diesel vjerojatno najbolji među njima. Njemu taj imidž glavnog frajera u kvartu stoji i zna ga isfurati do maksimuma bez da postane naporan. Što dovodi i do vjerojatno najočekivanijeg trenutka filma (tako barem kažu), okršaja dva takva „frajera“ – Vina Diesela i „The Rocka“. Osobno, nikada nisam baš shvaćala tu vječnu fiksaciju znojnim, prenabildanim frajerima koji se hvataju za neprimjerena mjesta, ali u redu. Nećemo o ukusima.

Što se tiče nekakvih općih dojmova, nekako mi je teško pisati o njima budući da su splasnuli gotovo odmah nakon gledanja. Možda priča zbilja jest toliko isfurana da čak nisam u stanju niti zadržati je u sjećanju dulje od nekoliko sati. Koliko god da sam imala volje i želje pogledati ga, taj osjećaj splasnuo je nakon prvih pola sata. Tako da, moje sasvim subjektivno mišljenje jest da je suviše rastegnut i dosadan. Iako, moram biti iskrena, naslovna pljačka me ipak ostavila mrvicu impresioniranom.

Ne bih išla tako daleko i rekla da je katastrofalan, jednostavno – nedovoljan da bi zadovoljio nešto zahtjevniju publiku. Ali kakav bio da bio, svakako je u rangu svojih prethodnika, što, doduše, nije baš nešto čime bi se mogao pohvaliti, no barem poklonici franšize neće ostati razočaranima. A priznat ću toliko, da je podnošljiv i onima slučajno zalutalima u taj svijet. Što je, pretpostavljam, bio i cilj.

Jedan komentar za “Brzi i žestoki 5

  • Maxima says:

    not my cup of tea, iako… u datim uvjetima (gledanja prethodnih nastavaka), vjerujem da bih uživala. ah. blebećem, ja sam svežder kad su u pitanju filmovi. tako da. hm, vjerojatno bih i ja odlučila isto 😀

    Baš… vesela recenzija, nema se što reći 😀 – vjerojatno se isplati bar jednom i film pogledati. 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.