Broj 55 (2014.)

Piše: Danijel Špelić

3. veljače godine 1836., malobrojni stanovnici teksaške misije Alamo povukli su crtu u tlu i prešli je svi do jednog, donijevši zajedničku odluku da su suprotstave puno većoj vojsci meksičkog generala Santa Anne, iako je taj izbor očigledno bio posljednji koji će napraviti. Kroz trinaest dana opsade i sukoba svi branitelji misije poginuli su odlazeći u povijest i legendu kao primjer nevjerojatne hrabrosti koja se pokazuje samo u ekstremnim uvjetima. 8. rujna 1991. godine, dvadesetorica hrvatskih branitelja nisu dobili priliku za takav odvažni izbor već su zbog kombinacije nekoliko elemenata (loša procjena neprijatelja, loša informiranost…) bili stavljeni pred gotov čin, zatvarajući se u napuštenu kuću pod brojem 55, odakle su, kao i njihovi suborci koje stoljeće ranije, odlučili pružiti žestok otpor nadmoćnijem neprijatelju umjesto da se predaju ili pokušaju napraviti nekakav kompromis. Život inspirira umjetnost, ali i prošlost ima lošu naviku da se ponavlja, reklo bi se.

Najnoviji film redatelja Kristijana Milića, koji je već svojim prethodnim cjelovečernjim filmom Živi i mrtvi pokazao kako mu ratno okružje nije nepoznato područje, inspiriran je stvarnim događajima koji su se odigrali u selu Kusonje, nedaleko grada Pakraca, što je u jednakoj mjeri zanimljiv podatak kao i onaj da se radi o prvom pravom ratnom filmu na području Hrvatske. Nije da pokušaja nije bilo, ali uglavnom su završavali loše (Dubrovački suton) ili bi rat ispao poanta poduže drame o odnosima između susjeda (Bogorodica) zaustavljajući se na konačnom dojmu: osrednje. Uzeti jednu stranicu iz ratne povijesti kao inspiraciju za ovakav film moglo je završiti svakako, od patetikom obuzetog uratka, pa do negledljivog političkog pamfleta. Srećom po nas, scenarističko pero Ivana Pavičića (inače stalnog Milićevog suradnika još tamo od kratkog tarantinovskog uratka Sigurna kuća) odvelo nas je u samo središte akcije, izbjegavši prijespomenute zamke, stvorivši napet, izravan i na trenutke neugodno brutalan film koji bez muke može stajati uz bok nekoj starijoj, stranoj i bolje produciranoj braći.

Gornji Grad

Samo otvaranje filma ujedno je i završno; postavlja nas u položaj promatrača završene bitke i njezinih posljedica. Tijela živih i mrtvih izmiješana su, oblak prašine od nedavne eksplozije još uvijek lebdi u zraku, a u kuću, demoliranu s nekoliko strana, ulazi neprijatelj i ne treba dugo da počnu odjekivati pojedinačni hici za koje znamo da bez milosti dovršavaju preživjele. To dojmljivo otvaranje, gotovo antiklimaks, zamjenjuje početak normalne radnje. Grupa od dvadeset branitelja dolazi u Pakrac kao ispomoć i uskoro započinje njihovo upoznavanje s dražima života na prvoj crti; stalnim napadima, stalnoj opasnosti, neopremljenosti Hrvatske vojske i, što im najteže pada, gotovo defenzivnom djelovanju koje oni žele promijeniti tako da sami preuzmu inicijativu. Ona podrazumijeva ulazak u selo Kusonje, jako uporište pobunjenih Srba koje, kako stvari stoje, djeluje napušteno. Neinformiranost, manjak korektnih podataka i poveća, pomalo naivna samouvjerenost dovest će ih do odluke da uđu u unutrašnjost sela u sklepanom oklopnom vozilu. Odluka će se pokazati lošom kad postane jasno da unutrašnjost sela nije prazna, već da im je smještena zamka iz koje se, nakon što oklopno vozilo bude onesposobljeno, neće samo tako izvući. Bez izbora i mogućnosti, jedinu stvar koju mogu napraviti jest da se zabarikadiraju u prvu dostupnu kuću i pružaju otpor sve dok im ne stigne pomoć ili pojačanje. Tom osnovnom sadržaju treba pridodati i to da je pokušaj njihova spašavanja uistinu i tijeku, čime pratimo i one koji se probijaju iza neprijateljskih linija ne bi li izvukli suborce, ali to je put koji bi i za njih mogao završiti bez povratka.

Gornji Grad

Snimanje filmova po istinitim događajima nije tako sjajan posao jer treba pažljivo rasporediti stvarne fakte i dramatizaciju, kao i umjetnički pogled na cijelu priču te pritom paziti da nijedna od tih stvari ne bude pretjerano u prvom planu. Nakon gledanja mogu samo reći da su redatelj i njegova ekipa uspješno odradili i tu stranu priče jer Broj 55 stvarno ima prijeko potrebnu ravnotežu zbog čega ona inspirirano istinitim događajima najava uistinu to i isporučuje, ali ujedno na svoj umjetničko-kreativni način odaje i počast poginulim braniteljima kako bi jedan film i trebao raditi. Ono što sam sadržaj naznačuje, konačni proizvod to i isporučuje: ovo je punokrvni ratni film u kojemu se nije štedjelo na streljivu, efektima i kaskaderskom radu. Rat je okrutna stvar, a ono što se događalo unutar Hrvatske devedesetih godina puno je i gore nego što se vidi na filmu. Milić ne demonizira neprijatelja, već se u njegovu načinu prikazivanja istog osjeti utjecaj Johna Carpentera i Waltera Hilla jer su oni gotovo uvijek izvan pravog fokusa, predstavljajući bezličnu gomilu koja nailazi u valovima i čija je okrutnost (u završnim scenama) tek odraz onog za što se odavno zna da se radilo kroz ratne godine na svim ratištima. Ovo nije politička izjava ili ispravljanje krivih navoda, i svodeći završno nasilje nam slomljenim braniteljima na efikasni minimum film ne gubi ništa na svojoj upečatljivosti. Ono što je iznenađujuće jest činjenica da tijekom radnje gotovo zaboravite na uvodno otvaranje filma. Spretno balansirajući između branitelja zatvorenih u kuću i onih koji su se probijali do njih, Milić je napravio uradak koji vas uvuče u radnju i natjera da zaboravite da sve to nije sretno završilo, a spajajući dvije strane radnje u jednu, točnije, na domet međusobnog dovikivanja, dolazi se do zanimljivog rezultata, tj. da gledatelj u punom rasponu osjeti nemoć obje strane da si međusobno pomognu. Tu ujedno dolazi i do pomirenja sa sudbinom, kako na likovima tako i na gledateljima, jer nakon tog trenutka jasno je da priča ipak nema sretan kraj. Kako neprijatelj u filmu nije pretjerano demoniziran, tako ni branitelji nisu ništa više glorificirani. Iako je teško napraviti vrsnu karakterizaciju kad je toliko likova u igri, njihova je raznolikost naznačena tek u brzim dijalozima, međusobnim podbadanjima i, ništa manje važno, vizualnim predstavljanjem kako oružjem koje koriste, tako i odjećom. Zbog izostanka pretjeranog veličanja njihove hrabrosti i pretvaranja jednoglasne odluke kako nema predaje u veliki junački čin, Milić stvara gomilu realnih likova koji se s nastalom situacijom nose najbolje što mogu, naglašavajući da je ta konačna odluka posljednja stvar na koju mogu svojevoljno utjecati, čime ona postaje izraženija i bez dodatnog naglašavanja.

Gornji Grad

S tehničke strane gledano, film je besprijekoran. Iako se velika većina radnje odigrava između zidova dotične kuća (ista je kupljena i demolirana samo za potrebe snimanja), ta skučenost uopće nema nekih mana jer naglašava napetost, da nema izlaza te da je taj zaklon loš koliko i dobar. Uistinu ogromna upotreba vatrenog oružja također ima višestruku uporabnu vrijednost jer naglašava rat (pomalo očita stvar) i taj konstantni zvuk pucnjave nakon nekog vremena počne zvučati kao glazbena podloga bezizlazne noćne more u kojoj su se našli junaci filma. Treba odmah spomenuti i da film ima stvarnu glazbenu podlogu koja je više nego dobra i da se odlično uklapa u ton filma, ovisno o situaciji. Dodatne vrijednosti su rad kamere koja film ne čini tipično hrvatski ukočenim (ovdje sam i malo zloban po tom pitanju) te se jako dobro dočara dinamika unutar zatvorenog prostora, čemu je pomogla i jako dobra montaža. Već kad nabrajam sve pozitivne strane, moram spomenuti i rad kaskadera, kao i rad ekipe za specijalne efekte koja je uspješno dočarala puno toga, počevši od tjelesne šminke, pa do uspješnog rušenja kuće u kojoj se skrivaju junaci. Glumački je više nego solidno popunjen (iako će šire gledateljstvo, pretpostavljam, najprije prepoznati Marinka Prgu i Slavena Kneževića) te njihova svjetska neprepoznatljivost (koju ovdje spominjem u pozitivnom smislu) itekako pomaže s gledanjem na junake kao na obične ljude. Kad se na sve to pridoda protočna Milićeva režija, koja jako dobro spaja akciju s dramaturškim nabojima, scenarij koji je očišćen od svih nepotrebnih stvari kao što su patetika ili crtanje očitih stvari te vizualni dojam na razini stranih produkcija, nije nikakvo iznenađenja da je Broj 55 postao nešto kao minijaturni fenomen u našoj kinematografiji, izazvavši pažnju čak i prije redovitog prikazivanja.

Gornji Grad

Bilo bi lijepo da ovakvi projekti dolaze redovitije i da postanu konstanta u kinima, a ne iznimka od pravila koja se događa svake prijestupne godine. Kako je nedavno bila godišnjica stradavanja pravih branitelja, ovaj tekst jednim dijelom ide i kao sjećanje na njih, ali i poziv da se film odgleda na velikom platnu jer će time doživljaj biti veći i bolji.

25 komentara za “Broj 55 (2014.)

  • Alamo says:

    Dugo ne vidjeh ovakvo uvlačenje hrvatskomu filmskom mainstreamu u stražnjicu. Tehnički film je na razini malo ozbiljnijeg youtube amaterizma. Kolor korekcija je svedena na korištenje osnovnih(default) Lumatri looks postavki što stvara nepotrebna prenaglašena probijanja svjetla na prozorčićima tenka. Problem stvara i petjerano korštenje frontalnih bljeskova puščane paljbe čak i u hodniku kuće. Četnici su neuvjerljivi te gluplji od partizanskih švaba jer umjesto da se bace na pod kad netko ispali svjetleću raketu oni se još isprave “like a sitting ducks”. Još je nekoliko neuvjerljivih situacija u filmu. Scenarij umjesto da uđe malo dublje u problematiku rupe zapovjednog lanca, skučeno se drži neprekidnog trošenja metaka. Na žalost Živi i mrtvi ostaje ozbiljnije i ambicioznije djelo ovog autora. Imamo toliko malo i toliko loših filmova poluproizvoda da nam se ovaj film doimlje kao da nam svoje gaćice skinula Malena.

  • J & L says:

    Nisam gledao, ali koliko vidim HV u američkim uniformama,svi obrijani, nagelani, začešljani…
    Ne sluti na dobro.

  • Alamo says:

    Ah jaboravih još Gorana Bogdana koji je neprekidno raskppčan u maniri Waltera. Samo još nedostaje oficir koji će manično uletjeti u kuću i preostale ranjenike ispitivati tko je od njih Walter.

  • J & L says:

    Produkija HRT=Obrad Kosovac=zlo.
    Sve sam ovo vidio(film nisam) i proživio, ali mi nije jasno kako nema droge i alkohola i radija(Ante Batinović ona emisija u podne Junkyard B.Party slušalo se na 224 metra od neprijatelja). Mlakiću to je rat, a ne Kosovac.Izgleda da 2048. prvi iole hrvatski neorealistični ratni film možemo očekivati. Ponavljam, nisam gledao ali ne sluti na dobro.

  • Danijel says:

    Optužili su me za svašta, ali ne i za uvlačenje u stražnjicu nekome 😀 Jer hrvatski film općenito držim lošim vicem, a ne kinematografijom. Uz par časnih iznimki, naravno 😀

  • Johhny says:

    Vrhunski, vrhunski film.
    Iako će prosječan tip reći “ma imamo sto filmova o ratu”, zapravo nemamo nijedan. Čak ni u Živi i Mrtvi nismo imali neke neprijatelsjke vojnike ili neke bitnije scene borbe. Ovo je pak pravi, punokrvni ratni film kojeg se ne bi postidile ni mnogo veće kinematografije. Flm nije bez mana, ali za prvi stvarno ratni film (a ne dramu smještenu u vrijeme rata), ovo je odlično

  • MovieGoEr says:

    Alamo – Hrvatski MAINSTREAM, nisam se ovako nakreveljio na proser dobrih 10 godina…
    Gluposti koje su izgovorene u nekima od ovih komentara mi nanose ozbiljne mentalne ozljede… Što se tiče komentara za rasvjetu, to je tek glupost, bolju fotografiju nećeš vidjeti ni u nekim blockbusterima, tako da ono. Mekušci, poklopite se ušima i vratite teletabisima. Ovo je prvi film kojeg se ozbiljan Hrvatski filmofil ne mora sramiti…

  • Zdenko says:

    Ajmo popljuvat bez gledanja. Život je prekratak da ga trošimo na gledanje filmova, ali ga ipak možemo trošiti na preseravanje s komentarima. Zna se što je važno…

  • jelena says:

    sve što hrt/rts koproducira mirne duše možeš preskočiti, i iza toga stvarno stojim, a ako znaš i autora onda i popljuvati. ovog ne znam, neću ni preskakati, gledaću čim bude u beogradu, ali podržavam slobodu pljuvanja bez gledanja u ovakvim slučajevima 😀

  • marcus says:

    milić je cool tip i fura se na žanr. to treba podržati.

  • Treat says:

    Film snimljen na razini video spota, trikovi s kamerom pogodak i promašaj – više promašaj. Boje isprane, scenarij nepostojeći. Tematika naravno – ratna. Najblesavija stvar je propaganda kojem se valjda želi navući ljude u kina, a to je da ide u korak s najboljim stranim produkcijama. Ne znam koje su to produkcije gledali oni koji to tvrde.

  • Danijel says:

    Mali info…

    Jelena

    Film neće igrati u Beogradu, barem po zadnjim vijestima, nije tematika prikladna zbog posljednjih scena, što god da to značilo.

    Treat

    Sve ovo što si nabrojao stoji do neke razine, ali to nema veze s propagandom jer film isporučuje ono što najavljuje – akcijsko/ratni film. Ne ispravlja krive drine, ne piše nanovo povijest i ne radi slične gluposti. Rad kamere je u ovom filmu fantastičan, čista suprotnost uobičajenoj krutosti i statičnosti hr.filmova. A to izdizanje strane produkcije je kretenizam jer gledao sam strane ratne produkcije i, iznenađenje, iznenađenje, sve one isporučuju; patetiku, loše scenarije (iliti nepostojeće), revitaliziranje povijesti (pogledati samo Staljingrad primjera radi) i nude klišeje (rat je sranje i slične floskule) na tone.

  • ujo says:

    a koliko mržnje prema nečemu što nisu ni gledali, da film pokazuje stradanje četnika pobrao bi više simpatija od ovih kritičara

  • DS says:

    Omg Hrvatska ima mainstream.

  • Zlatko says:

    Gledao i ugodno iznenađen. Apolitičan ratni film. Svima koji kritiziraju bez gledanja preporučujem da svakako pogledaju (naravno, ako volite taj žanr). Podsjetio me na “Napad na policijsku stanicu” (Srbi su prikazani na sličan način kao i napadači na policijsku stanicu). Nema ženskih likova/uloga u filmu (ako ne računamo par sekundi jedne babe koju gledaju dalekozorom dok prelazi cestu). Film je napet i drži pažnju unatoč prilično iznenađujućem početku u kojem je prikazan krajnji ishod.

  • Delimir says:

    Vi pljuvatori prvo pogledajte film pa onda pište.

    Ovako, pogledao jučer. Definitivno najbolji (ili jedini…) pravi hrvatski akcijski ratni film.

    Ima mana ali ako te film uspije uvući u priču znači da je pogođen, ovaj to radi….

  • Davor says:

    Upravo pogledao film i jako me ugodno iznenadio. Kao što je netko i rekao ranije najbolji a i jedini pravi ratni/akcijski film. Ima tu naravno propusta, svako će naći nešto, ali da je loš i sl. nije. Tad sam imao 20 god i čini mi se (nisam siguran), da nismo imali tak lijepe uniforme. Ima još toga, ali mislim da su to nebitni detalji.

  • denis says:

    odličan hr film i da su u stvarnosti pobili i pola toliko četnika svaka čast palim borcima RIP

  • Frankie says:

    Upravo sam pogledao film i moram priznati da ne znam što bih rekao. S jedne strane, drago mi je da se snimaju filmovi o Domovinskom ratu, a s druge strane volio bih da ti filmovi ipak budu malo kvalitetniji. Neću ulaziti u tehničke detalje (s takvim budžetom ne možete očekivati ništa spektakularno), ali ću se osvrnuti malo na glumu koja je po mom skromnom sudu rak-rana naših filmova. Zašto, zaboga, sve mora biti tako drveno?! Onaj dečko, Cindrić, je navodno diplomirao na Oxfordu, a toliko je neuvjerljiv da je to strašno (i u Lozi je bio takav). Ići ću toliko daleko pa ću reći da je drveniji od Lasića u Kiklopu što je gotovo nemoguće.

  • Cromax says:

    Gledao film i što se tiče samog filma, film je odličan jedina žal ostaje za boljom karakterizacijom likova u smislu da ih se bolje upozna i tu i tam loše pogođeno kad da svira glazba u fightu..

  • Jugo-srbo-četnik says:

    Čim ga je producirao bastion istine HRT, to mora biti remek delo filmse umetnosti

  • DS says:

    Srbija od Zapada do Istoka.

  • marcus says:

    dobar akcioni ratni film. sve preporuke.

  • Sick Boy says:

    Pogledao sam film i rekao bih da je “Alamo” najtočnije opisao. Totalno deplasirani bleach-bypass efekt, korišten bez pameti. Kopiraju “Vojnika Ryana” koji je pokušavao dočarati 40-e, a ovdje govorimo o 90-ima, dakle, trebali su kopirati neku drugu fotografiju. A i amaterski je iskopirana ionako.

    I općenito se u filmu radi o amaterskom utrpavanju svih mogućih klišeja. Naravno, ne zna se što se stvarno dogodilo, pa haj’mo ubacit klišeje iz boljih filmova. Dijalog koma – svi ili nešto mudruju ili psuju na silu. Gluma očajna, bez izuzetaka. Očito je snimano “out of sequence” i neki glumci ni ne znaju što bi lik trebao osjetiti i koji intenzitet pokazati u pojedinoj sceni. Vojna taktika puna klišeja iz 50-ih. Više je podsjećalo na kauboje i indijance nego na moderni vojni film.

    Priče nema. Nijednog vojnika nismo pobliže upoznali, nijedan nije zainteresirao pa da se publika može bolje uživjeti u to što proživljavaju. Zombiji u hororima imaju više karaktera. jednom kad počne pucnjava, pucnjava traje do kraja filma. Nema tempa, nema uspona i padova u napetosti. Nema klimaksa. Ovo bi u nekom bogatijem svijetu bio film za diplomski rad a ne punokrvni proizvod za kina.

    Onaj popis stvarnih poginulih na kraju je zapravo šamarčina njima, jer su ih zloupotrijebili za jeftino podizanje relevantnosti jedne šablonske budalaštine.

  • Danijel says:

    Dakle, samo ispravak malih krivih navoda; zna se što se dogodilo jer situacija iz filma gdje se doviukuju na razdaljini od par metara se dogodila u stvarnosti. Postoje svjedoci, postoje ljudi koji su bili u toj akciji i postoje svjedočanstva o tome što se dogodilo, kako se dogodilo i tko je glavni krivac. Taj argument da ”se ne zna” može se upotrijebiti za The Perfect Storm gdje nije bilo nikakvih svjedoka. Što se tiče dijaloga; pa ti si spomenuo Ryana – pretpostavljam da bi bolje odgovaralao nešto kao “recite mi da sam živio dobro i da sam zaslužio svoj život?” Mislim, već kad se spominju užasni dijalozi. I pucnjava je trajala cijelu noć, sve dok nisu ostali bez municije, to je fakta, povijesna, pa mi nije baš jasno zašto je to mana filma. Jesu trebali zapjevati? Što se tiče modernih vojnih filmova i taktike; koja taktika? Blesavo su ušli u neprijateljsko područje, napali su ih do jučerašnji seljaci, taktika im je bila udri po svemu i svačemu. Sad, da ne pomisliš kako branim film zbog samog filma, bio sam u tom okruženju, pa znam kako je išla ta “vojna taktika” u tim danima. Prigovori su, pa barem pola njih, besmisleni.

Leave a Reply

Your email address will not be published.