Blue Ruin (2013.)

Piše: Marko Stojiljković

Na prvi pogled čini se da se filmovi poput Blue Ruin pojavljuju relativno često u posljednje vrijeme, te da su tema i setting arhetipski. Tema je dugotrajna, lančana krvna osveta u familijarnim svađama (nešto što percipiramo kao tipično za poluplemenska društva sasvim je uobičajena pojava u Americi). Okruženje je, očekivano, backwoods, primitivna ruralna zabit.

Pa ipak, Blue Ruin poprilično je jedinstven film, snimljen s vrlo skromnim budžetom uz pomoć Kickstartera, nagrađen na festivalima (nagrada FIPRESCI u Cannesu prošle godine najzvučnija je od njih) i hvaljen od strane renomirane filmske kritike. U pitanju je drugi film Jeremyja Saulniera, nakon horor-komedije Murder Party (2007.), te njegova druga suradnja sa školskim drugom, relativno nepoznatim glumcem, ovdje sjajnim Maconom Blairom. Jeremy Saulnier inače je poznatiji kao direktor fotografije u filmovima nešto poznatijeg indie redatelja Matthewa Portfielda, a tu je poziciju zadržao i u Blue Ruin. Bez potrebe za prevelikim naglašavanjem, film je maestralno snimljen, kadrovi su savršeno odmjereni, neopterećeni nepotrebnim detaljima, neki bi rekli čak praznjikavi. Idealna fotografija dopunjena je sjajnim izborom glazbe i na momente preglasnom tonskom shemom ambijentalnih zvukova.

1ryan

Ono što je u filmu posebno jest protagonist Dwight (Blair), čovjek koji nije ni izraziti pravednik visokih principa, ni akcijski heroj koji je došao šutirati dupeta i žvakati žvake (a nestalo mu je žvake), ni sasvim običan čovjek koji je odjednom poludio i krenuo na osvetnički pohod. Dwight je čovjek s opsesijom, potpuno sebičnom, planom koji je zacrtao i kojeg se drži, ma koliko ništa dobro od toga ne može ispasti. On je povučen, asocijalan, odlučan, na momente iznenađujuće vješt i snalažljiv, na momente iznenađujuće zbunjen. On je ubojica-amater, ne luđak ili idiot. On se mijenja i evoluira, a opet ostaje isti. Relativna zamjerka je da ostali likovi nikada ne izlaze iz dvodimenzionalnih okvira, ali to je manje važno. Takvi kakvi su, imaju svoju funkciju u priči, a koliko ih Dwight poznaje, toliko ih poznajemo i mi.

Dwighta prvi put vidimo kao beskućnika neuredne kose i duge brade koji provaljuje u nečiji dom da bi se istuširao, pa bježi u panici kada se domaćini vrate ranije nego što ih je očekivao. Hrani se i oblači iz kontejnera, skuplja ambalažu, prodaje, a novac čuva u automobilu (naslovni plavi krš) u kojem živi. Možemo pretpostaviti da, kao i većina beskućnika, nije rođen na ulici, nego ga je život na neki način iznevjerio. Taj uvod prolazi i kao studija karaktera, i kao uvod u studiju beskućništva, ali mi o Dwightovoj pozadini do tada vrlo malo znamo.

2benedict

Sve se mijenja kada ga prijateljski nastrojena policajka obavještava da će ubojica njegovih roditelja biti pušten na uvjetnu slobodu. Dwight više nije benigni gubitnik, on postaje čovjek usmjeren na osvetu koji ne preza ni od čega, koji će ukrasti novi akumulator i pištolj iz tuđeg automobila, koji će pratiti i sačekati svoju lovinu. To prvo ubojstvo nevješto je i prljavo, i jasno je da se Dwight ravnao impulsima i nije baš sve temeljno isplanirao. Nema pojma što će i kako će poslije, a usput izgubi i ključ od svog auta i jedva se uspije izvući iz neugodne situacije. Jasno je da je neiskusan, da nije ubijao ranije.

Dok uspije stići do svoje sestre Sam (Hargreaves), Dwight više ne izgleda kao beskućnik nego kao zbunjeni preplašeni sredovječni čovjek obučen u dosadnu odjeću. I tu malo više saznajemo o tome kome se Dwight zapravo osvetio, da je u pitanju tipična hillbilly kriminalna familija koja će prije sama tjerati osvetu nego što će pozvati policiju. Dwight zna da mora pobiti cijelu familiju, jer u suprotnom njegovi bližnji nisu sigurni. Zato će se obratiti za pomoć jedinom prijatelju na koga može računati, bivšem vojniku po imenu Ben (Ratray), sada usamljeniku s pozamašnom kolekcijom oružja. Dwight će se potruditi da ga ne uvuče preduboko u svoj sukob, ali ponekad je to neizbježno…

3

Nevjerojatno je koliko često Blue Ruin mijenja svoj ton, a istovremeno ostaje fluidan. Počinje kao socijalna i psihološka studija, prelazi u triler osvete s akcijskim scenama koje se pojavljuju rijetko, ali su zato napete i prljave. Cijeli podzaplet u kojem se Dwight pokušava osloboditi strijele u nozi kritičari nazivaju crnohumornim, valjda zato što su navikli na to da akcijski heroj sav izrešetan otrči do sigurnog skrovišta. Meni u Blue Ruin nema mjesta za humor, čak i jedna Benova rečenica koja bi negdje drugde sjajno funkcionirala kao one-liner (“That’s what bullets do”), ovdje je samo brutalno realna. Na veoma suptilan način Blue Ruin prema kraju postaje i ostaje komentar današnje Amerike, agresivne, pune oružja, željne krvi i osvete.

Samo obratite pažnju na to koliko je oružja u filmu i kakvog sve tu oružja ima. Obratite pažnju da većina likova vjerojatno zna napamet specifikacije svih desetak pušaka koje posjeduje. Da pored vatrenog oružja sijeva i hladno, ovakvi i onakvi noževi, pa čak i samostrel. Blue Ruin slika onu Ameriku 21. stoljeća o kojoj povremeno slušamo u vijestima, Ameriku u kojoj su pucnjave po školama, kinodvoranama i ulicama redovna pojava. Onu Ameriku u kojoj je ubijanje i industrija i obiteljski zanat. Onu Ameriku iz koje je najuren Piers Morgan kada je ukazao na to da je s toliko oružja Sandy Hook više pravilo nego izolirani incident.

2

Dwightova sestra Sam u filmu će biti jedini glas razuma. Njena replika “Oprostila bih ti da si lud, ali nisi. Ti si samo slab” pogađa u centar. Osveta i agresija znak su slabosti. I to one slabosti koja se sama sobom hrani i reciklira. Pa ipak Blue Ruin nije neka new age nenasilna hippie mantra o praštanju i nenasilju. Nasilje u filmu je gadno, ali napeto. I u nasilnom okruženju neizbježno.

3 komentara za “Blue Ruin (2013.)

  • Carlito says:

    nije realno da jednom tako slabom i sjebanom liku uspje poći to sve za rukom. motiv mogu akceptirat ali daj mi ga ondak malo dočaraj, on je bitan u cijeloj priči.
    zašto je uvlačio sestru u cijeli slučaj?
    neuvjerljiv film, nije mi se svidio.

  • Marcus says:

    1. drugar gun freak ga je naučio da puca, prvog tipa je *spoiler* zaklao i to vrlo nespretno. survival skills i DIY improvizacije je naučio kao klošar.
    2. sestru je uvukao (upozorio) zbog auta. izgubio je klučeve na mestu prvog ubistva, a u autu je bila i prometna sa adresom vlasnika.
    3. jasno je da nerado ubija, i da sa tim okleva. samo prvog je namerno i planirano ubio, za sve ostale je oklevao, jednom ga je to umalo koštalo života.

  • Anonymous says:

    Nisam gledao taj film.

Leave a Reply

Your email address will not be published.