Blitz

Piše: Marin Mihalj

Blitz (2011.)

Redatelj: Elliot Lester

Glume: Jason Statham, Paddy Considine, Aidan Gillen, Zawe Ashton, David Morrissey

Ocjena: 6.5

 

Ne postoji puno aktivnosti koje možete obavljati ne biste li skratili vrijeme kad ste izloženi nemilosrdnom hercegovačkom suncu. Sretnici koji još studiraju, a da pritom ne rade, bezobrazno su — k’o nekoć i sam autor, ja — sjeli na obiteljski tekući račun, leže na plaži kao gosti koji su višak i čekaju da im se osuše kupaći kad su mokri oko jaja, jer to je neugodno. Što preostaje meni/nama koji sam/smo zaglavili tu i čekamo taj dugo sanjani odmor, tu čuvenu slobodu? K’o vampir, al’ ne onaj (kruh) naš svagdašnji, svjetlucavi gay Edward, izbjegavam(o) sunce i kratimo vrijeme, ako smo te sreće i poznajemo sveobuhvatnu čar filma, gledajući preplaćene zvijezde kako paradiraju na malom (ili, ako smo još sretniji, velikom jer naš grad ima kino, k’o što nema) ekranu — zategnutih manekenskih tijela, savršenog tena i dizajnerske odjeće. Zato, nemani kamenjarska, lezi u krevet, ilegalno skini mukotrpan trud nekoliko stotina ljudi i uživaj. I, doista, kada imate sreću da slučajno nabasate na film poput Blitz, svo ono sunce, hercegovačka žega, pada u zaborav.

Realizacija jednog kvalitetnog žanrovskog filma postala je nemoguća misija za 90% današnjih autora, a za takovu situaciju postoji nekoliko razloga: nedostatak originalnih ideja, općenita degradacija filmskih autora te bojazan tih istih, koliko god (ne)talentirani bili, da ih kritika ili sve zahtjevnija publika percipira kao isuviše straightforward filmaše. Rezultat su filmovi koji kombiniraju raznorazne stilove i stilizacije, kombiniraju žanrove, a, budimo realni, postoji tek nekoliko majstora kuhinje.

Stoga, nedostatak punokrvnih žanrovskih filmova rastužuje jer to su filmovi uz koje sam ja odrastao, filmovi koji su pratili šablon, stereotipne likove, al’ su redovno imali živopisan scenarij i kultne glumce. Blitz, nastao po romanu Kena Bruena, irskog autora noir krimića, diči se živopisnim likovima, jednom kultnom personom akcijskog filma 21. stoljeća i… žanrovski je krimić. Upoznajmo našeg glavnog junaka. On je osamljenik. Da, kako će vrijeme pokazati, on je veliki prijatelj svakom kolegi policajcu, pogotovo ako taj policajac zna raditi svoj posao. Al’ on je, također, osoba kratkog fitilja, sklon agresivnim ipadima koje nam redatelj Elliot Lester predoči kroz seriju brzo montiranih novinskih naslovnica koje prikazuju kako napreduje istraga o policajcu koji je u napadu bijesa pretukao trojicu “nedužnih” chavsa. Budite sigurno da će tomu i takvomu policajcu, Tom Brantu (kojeg, po mom skromnom sudu, izvrsno tumači redovni opaki momak Jason Statham), pridružiti lik koji će biti njegova sušta suprotnost. Obično je to u pitanju pedantan, by the book policajac. Takav je slučaj i ovdje. Samo što je taj novi kolega, Porter Nash (genijalni Paddy Considine), između svega ostalog i jedna profinjena gay osoba. Protuteža je na mjestu. No, zašto je Brantu novi šef i kolega upravo Porter Nash? Zato što je u gradu nova vrsta psihopata koji za svoje mete odabire policajce, a tu novu vrstu, u jednoj od nadahnutijih ovogodišnjih performansi, tumači sjajni irski glumac Aiden Gillen koji u svom šou priziva utjecaje Alex de Largea i Ledgerovog Jokera ne prelazeći (a ako i pređe, pređe s razlogom) granice dobrog ukusa.

Snaga filma nalazi se u njegovoj ambicioznosti (o, da!) i koherentnom scenariju. Naime, Lester cilja visoko, a kada ciljate visoko, postoji mogućnost da katkada i dobacite u neslućene visine. Lester i njegova desna ruka, scenarist Nathan Parker, ne idu baš tako visoko, ali kombinacija malo suptilnije Lesterove spotovske režije i Parkerovog scenarija koji predviđa nešto što se događa u svijetu medija (Murdoch & Co.) dok pišem ovu recenziju, filmu daje jednu dodatnu, subverzivnu notu. Ako tomu dodamo i to kako su likovi u filmu korektno profilirani, kako njihovi motivi gotovo nikada nisu upitni i neće kod mene/nas izazvati onaj “koji kurac se ovdje događa?” upitnik iznad glave te, što je za svaku pohvalu, kako nijedan subzaplet nije bez razloga ubačen u film, a na kraju ostao neobjašnjen, što više možemo poželiti?

Film ima mana, da se ne varamo. Al’ i te mane, poput onih one-linera koji se nekada čine kao nešto što bi rekao svima znani Horatio Caine, kroz oči ljubitelja ovakvih filmova, mene, mogu vrlo lako postati vrline. Film se neće svidjeti onima koji su navikli gledati Stathama u maksimalno fizičkom izdanju, predmnijevam, al’ za one koji Stathama vole iz vremena kad je bio Ritchiejev kućni glumac — ovo je sjajan podsjetnik na to kako rabijatni Jason ima, što b’ rekao Tommy “The Tit”, zrno soli u svojoj prekrasno-ćelavoj tintari.

 

4 komentara za “Blitz

  • Andy says:

    Ne mogu da vjerujem da je ovo onaj lik iz Hot Fuzza 😀

  • maxima says:

    koje je ovo fino osvježenje bilo 😀

    more! more! (ne kao ono u čemu se kupa…. ne – ali je hot i jako dobro, što jes’ jeste)

  • Deni Zgonjanin says:

    Iznenađujuće dobar film! Odličan soundtrack…

  • vanja says:

    Meni je već je guilty pleasure 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.