Blind Detective (2013.)

Piše: Luko Žaja

Johnnie To prošlu je godinu započeo s iščekivanim Drug War. Kako se radi o gangsterskom filmu, a dotični je karijeru izgradio na akcijsko-kriminalističkom žanru, ne čudi da su blagajne dobro zaradile. Radi se o prilično netipičnom filmu, koji je svjesno gurnuo u stranu bilo kakvu naznaku sekundarne radnje i dublju karakterizaciju likova. Azijska dugometražna epizoda zakona i reda prvo je što mi je palo na pamet nakon gledanja. I tamo detektivi rješavaju slučaj, a njihova privatna sranja svode se na valjda jednu rečenicu po epizodi (što mi nekad u poplavi traljavih kriminalističkih serija u kojima je Horatio veći od života baš fino sjedne). U dugometražnom filmu takav pristup zvuči kao samoubojstvo jer toliko šuplja pozadina ne dopušta nikakvo smanjivanje tempa glavne radnje. Gledajući režiju i ritam filma, To je napravio malo čudo naguravši događanja i zanimljive radnje za ležernu trilogiju u stotinjak minuta, a napetost raste linearno sve dok kompletna situacija ne eskalira u totalni kaos. Pritom likovi funkcioniraju kao roboti kojima je jedini zadatak izvršavanje misije, a paradoksalno tome što osobna komponenta likova ne postoji, odlično su odglumljeni. Ne radi se tu o remek-djelu, ali se film gleda bez predaha i postigao je što htio, a To je svoj dio posla izvrsno odradio.

3

U tom kontekstu nisam znao ni što očekivati od narednog filma Blind Detective. Vidjeh trailer za Cannes i poster na kojem Andy Lau, očito slijep, drži pištolj i rekoh jedva čekam. Tamno, napeto, krvavo… E pa nije. Stvar koja me uvijek iznova iziritira je kada reklamiraju film kao nešto što nije. Drugi „priglupi“ poster otkriva da se radi u prvom redu o romantičnoj komediji, koja onda logično proguta i tamu i napetost i krv kao nešto neusporedivo manje zanimljivo. Valjda misle da će im skočiti profit, što onda povlači zdravoseljačku logiku po kojoj su onda trebali i snimiti takav film, a ne lagat ovaj napaćeni narod! Zaradili jesu, ali prisjest će im silni dolari nakon ove ispodprosječne ocjene…

Andy Lau je Johnston, bivši detektiv koji je oslijepio i sada zarađuje na nagradama od rješavanja „hladnih“ slučajeva. Goldie je, naravno, potpuna suprotnost, policajka kratke pameti i brze šake, koja želi raditi s njim da pokupi koji savjet od briljantnog detektiva u zamjenu za pomoć oko rješavanja slučaja davno nestale prijateljice. Paralelno se sve to miješa s rješavanjem raznoraznih drugih slučajeva metodom detaljnog rekreiranja zločina. Kriminalistička komponenta  je i zanimljivo napisana, ali kako je to pozadina iritantnog čekanja da se njih dvoje spetljaju teško je gledati film kao kompaktnu cjelinu. Naravno da on voli neku zgodnu ženu koju je vidio kada nije bio slijep, i naravno da zato što je slijep misli da je Goldie muškobanjasta policajka. Sve to ide u nekim slučajevima i do slapstick komedije (u azijskim filmovima je pritom i neizbježno preglumljavanje) pa izgleda kao da nitko ne zna što bi taj film trebao biti. Ne znam ni kako ozbiljno shvatiti napete scene u kojima život visi na rubu kada znaš da u romantičnoj komediji uvijek svi prežive, ili genijalno traženje tragova koje je do krajnosti iskarikirano. U krajnjem slučaju kako ozbiljno shvatiti azijske likove koji se zovu kao FBI agent i striptizeta iz Texasa?

2

Lau, čini mi se, uživa u ulozi, ali džabe mu to u natrpanom čušpajzu od filma. Misterija mi je zašto solidan kostur trilera nije jednostavno napravljen kao ozbiljan triler. Zapravo, najpametnije bi bilo da su napravili i krvavi triler i glupavu komediju pa bi za svakoga bilo ponešto, a Johnnie To bi solidno snimio oboje. S nejasnim smjerom i vizijom koncept je promašen, a više sam vremena potrošio spominjući superiorni Drug War koji srećom zna tko je i što je.

Jedan komentar za “Blind Detective (2013.)

Leave a Reply

Your email address will not be published.