Biutiful

Piše: Jelena Djurdjic

Biutiful (2010.)

Režija: Alejandro González Iñárritu

Glume: Javier Bardem, Maricel Álvarez, Hanaa Bouchaib, Guillermo Estrella

Ocjena: 5/10

Sve je u ovom filmu pretenciozno, od činjenice da traje 148 minuta, preko tema kojima se sve želi baviti, dijapazona etničke i svake druge različitosti karaktera koje ispituje, emocija koje želi donijeti, lutanja u žanrovima i na kraju prevelikog Javiera Bardema (on sam nije pretenciozan, nego upotreba njega, ako mogu tako reći – a mogu, ovo je moja recenzija).

Mjesto dešavanja je Barcelona, ali ne onakva kakvu svatko od nas zamišlja. Ni t od turističke atrakcije, pred nama je mračna, ružna, prepuna emigranata Barca, u kojoj ljude izrabljuju, gdje je policija korumpirana, a budućnost nimalo svijetla i izvjesna (Inarritu je, čini se, jako inzistirao na toj demistifikaciji, još jedna u nizu pretencioznosti). Bardem donosi lik Uxbala, sitnoga kriminalca, posrednika izmedju Azijata (koji posluju tu, praveći fake robu pomoću jeftine radne snage, svojih sunarodnjaka) i Senegalaca, čiji je dio posla prodaja te robe na ulicama Barcelone. Uxbalovo posredovanje tu ne staje, jer je istovremeno i u dogovoru s pandurima, bez kojih, jasno, takve stvari ne funkcioniraju. U slobodno vrijeme Uxbal dolazi do novca i tako što sluša mrtve, ili kako već, pa njihove poruke prenosi preživjelima, ali čini se da to iskreno čini nerado, i da je ta potreba ustvari jača od njega (totalno neistražena tema, nabačena valjda da pomislimo kako je priča ustvari jako kompleksna i mistična, kako je taj Uxbal u stvari tako mnogo toga, a ne jedan običan čovjek, samo mi u te dubine nećemo zalaziti, ne bismo to podnijeli vjerojatno).

Uxbal je i brižni samohrani otac Ane (Hanaa Bouchaib) i Matea (Guillermo Estrella), strpljivi i lakovjerni suprug žene s kojom ne živi (Maricel Álvarez),  alkoholičarke koja pati i od neke vrste  podvojenosti ličnosti. On je i jedini lik kojem smetaju uvjeti rada etničkih manjina, jedini čovek kojem potlačeni vjeruju. Na početku filma saznaje da mu je preostalo još par mjeseci života (rak prostate). Nakon tog saznanja, pa do kraja filma, Uxbal na sve načine pokušava srediti stvari, da osigura djecu koliko može, da pomogne supruzi, emigrantima i pri tim naporima on na svakom koraku zapada u sve veće nevolje. Izlaza čini se nema, karte su davno podijeljene, nove se izvući ne mogu i sve to vam je jasno kad god vidite Bardema, koji to beznađe nosi u sebi.

Inarritu (Amores Perros, 21 gram, Babel) je napravio zaokret, i vizualni i tekstualni. Nisu to više paralelne priče koje se umrežavaju, nego se odlučio za jednu, linearnu. Sam tekst je dosta jednostavan, bez velikih riječi, kompliciranih zapleta, naglasak je na djelima. Je li realno sve ono što gledamo? „Zar je bitno?“, je odgovor u formi  pitanja koje bi bilo legitimno nakon Babela, ali ovdje Alejandro sam insistira na realnosti pa se to pitanje i nameće. Svaliti sve muke ovog svijeta na jednog čovjeka, i uraditi to kroz nimalo inventivnu priču (ne u smislu originalnosti, nego u sveprožimajućem efektu koji ostavlja), gdje se samo kamen za kamenom bacaju na Uxbala, tako da se ne stižete povezati ni s njim, niti s drugim likovima (a nema nikakve dokumentarističke forme da to zakrpa, ili čega drugog, ovo je samo solucija). Silne indicije i klišeji zamaraju, vašoj inteligenciji se poručuje da može na počinak, a vrijeme sporo, jako sporo prolazi.

Vizualno također mučno  na svakom koraku. Režija konvencionalna do neslućenih granica, toliko puta viđena rješenja – lutanja gradom, a upaljeni televizori u izlogu, monotoni kadrovi razgovora/večere s djecom, scene kod doktora, Kinezi koji spavaju kao sardine, bez osjećaja za detalje koji ga je ranije krasio, bez osjećaja da je redatelj zaljubljen u ono što je snimao.

Stvar koja održava koliko-toliko celinu i ne da joj da se raspadne u paramparčad su glumci. Maricel kao manipulativna alkoholičarka, patološki lažov i podvojena ličnost je sve to, ali s mjerom, bez trunke teatralnosti kakva bi se možda očekivala. Hanaa Bouchaib je zaslužna za jedine scene gdje vam srce zadrhti, možda jer je ipak samo dijete u pitanju, pa po defaultu, je li, no kako god. Bardem je nominiran za Oscara, da je film bolji – uzeo bi ga. Krupni kadrovi njegovog lica, poguren hod, i oči, koje svi već  potenciraju, odradili su svoje. Ali nije ovo najbolje od Javiera, sigurno, nego prosto najbolje što se s ovim materijalom moglo.

Poezije koje je trebalo biti, nema. Potresno nije. Otrežnjujuće? Naah, not so much. Obična nepretenciozna priča iz predgrađa metropole? Al’ kad bi se zezali. Art, non-Hollywood movie? Da bar.

4 komentara za “Biutiful

  • Maxima says:

    Polagala sam tolike nade u ovaj film. S druge strane, ne mislim da si previše kritična kad je u pitanju film koji si i sama dugo očekivala. :(

    Gledati ili ne? Gledati. Da. Iz drugog kuta i ne očekivati ništa. Što ću, imam ga i sad da mi stoji? Ne baš…

  • Gjuro says:

    Slažem se s ocjenom. Prvih pola sata skoro sam zaspao od dosade, kasnije bude zanimljivije, ali osjeća se da nešto fali. Primjerice konkretna priča. Nižu se vinjete iz Uxbalove svakodnevice, ništa čvrsto. Po mom mišljenju, u ovom se filmu vidi koliko nedostaje Guillermo Arriaga (scenarist u tri Inarrituova najpoznatija filma). Čini se da se Arriaga nakon razlaza dvojca bolje snalazi – “Ravnica u plamenu” kudikamo je bolja i više “biutiful” nego ovo.

    Smetalo me autorovo dociranje (ako nas je želio podučiti svim suvremenim grozotama, trebao je snimiti dokumentarac) i inzistiranje na totalnom beznađu. Recimo Aki Kaurismäki u svojoj radničkoj trilogiji također prikazuje valjda najružnije dijelove Helskinkija koje može naći, fotografijom dominiraju hladne boje, a filmovi ipak ispadnu topli. To je ono čega ovdje nema.

    Ali da ne bi bilo da ništa ne valja: Javier je fenomenalan, kao i klinci.

    Treba li ga sve u svemu gledati? Naravno, film je ipak bolji od većine holivudskih proizvoda.

  • Izabela says:

    od filmova koji se više manje mogu gledati u kinu, biutiful vrijedi pogledati:)

  • alen says:

    Film je fenomenalan… svakako pogledati

Leave a Reply

Your email address will not be published.