Baka

[P. Weitz, Grandma, SAD, 79 min, 2015.]

9

REŽIJA

Paul Weitz

SCENARIJ

Paul Weitz

GLUME

Lily Tomlin, Marcia Gay Harden, Julia Garner, Judy Greer, Nat Wolff, Laverne Cox

SAŽETAK

Originalno, duhovito, emocionalno eksplozivno, životno i katarzično.

8,7

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

---

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Koraljka Suton

Paul Weitz, filmaš koji je zajedno sa svojim bratom Johnom radio na filmovima poput Američke pite i Sve zbog jednog dječaka, ove je godine ušao u drugu po redu suradnju s glumicom Lily Tomlin, kojoj je lik Elle u Weitzovoj Baki, uvelike inspiriran njom samom, bio prva glavna uloga nakon dugih 27 godina. I bome se kao leading lady vratila u velikom stilu – glasno, energično i suptilno k’o traktor u polju.

Podijeljen u šest zabavno naslovljenih poglavlja, Baka se vrti oko Elle, pjesnikinje koja na samom početku prekida četveromjesečnu vezu sa znatno mlađom Olivijom (Judy Greer). Istog joj dana u posjet dolazi osamnaestogodišnja unuka Sage (Julia Garner) s molbom da joj ova plati pobačaj jer se boji suočavanja s rospijom od majke (Marcia Gay Harden) koja joj je zaplijenila kreditne kartice. I sama švorc jer je u trenutku bunta vlastite kartice izrezala, Elle uskače u auto i zajedno sa Sage krene posjećivati sve ljude koji su joj na neki način dužni, bilo uslugu, bilo novac, što rezultira serijom urnebesnih, otkrivajućih, dramatičnih i krajnje emotivno eksplozivnih situacija…

1

Bez imala ustručavanja i s velikom dozom oduševljenja mogu reći kako Baku smatram prekrasnim i osvježavajućim filmskim ostvarenjem koje nam prezentira životne stilove koji odskaču od uvriježenih normi i odražavaju način na koji ti šaroliki pojedinci pristupaju samom pojmu življenja. Tako je centralna figura žena od šezdeset plus koja bez pardon, ”ali” i ”možda” živi život koji odudara od svakog konvencionalnog poimanja onoga što bi jedna ”žena u godinama” trebala biti, kako bi se trebala ponašati, na koji bi joj način prioriteti trebali biti posloženi i ništa manje važno – kakvu bi funkciju kao nečija baka trebala ispunjavati. Zatim je tu odnedavno punoljetna djevojka koja, uslijed nemogućnosti računanja na podršku svog jebivjetrastog, samodopadnog i neodgovornog dečka, pomoć traži od bake zbog straha od vlastite majke. Koja je pak do te mjere nadrkana i karijerom gonjena oštrokondža da je se i sama Elle, do tada predstavljana kao sinonim zastrašujuće i neugodne osobe, boji. Tu je još i Ellina ljubavnica Olivia, zanimljiva kombinacija emotivke i intelektualke željne dopiranja do svoje partnerice te čitava galerija osebujnih ličnosti koje upoznajemo na Ellinom i Sageinom putovanju.

Činjenica da je Elle nečija baka samo je jedan od djelića svega što ona jest, a u tom segmentu, koliko god njezin modus operandi na prvu neuobičajen bio, rastura, odnosno pruža svojoj unuci i ono što nadilazi tu krvlju zacrtanu funkciju. Ujedno joj je i majka i prijateljica, osoba koja daje maksimalnu potporu, razumijevanje i pomoć u vidu konkretne akcije koja će dovesti do željenih rezultata. Istovremeno, riječ je o ženi koja je agresivna, otresita, nesklona izražavanju ”nježnih emocija” jer svojom krutom vanjštinom i impulzivnim postupcima prikriva ogromnu bol uzrokovanu gubitkom. Tim je ljepše gledati je kako priskače u pomoć unuci i upravo svojim djelima iskazuje ljubav i predanost, makar pakiranje djelovalo nezgrapno.

3

To je ono što ovaj film čini zanimljivom psihološkom studijom obiteljskih odnosa, potvrđujući onu dobru Tolstojevu ”sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.” Ova je obitelj u svakom slučaju disfunkcionalna, s neiscijeljenim zaostacima iz prošlosti i gomilom zamjeranja koje se čini nerješivim. Ipak, upravo poziv upomoć mlade cure koja nije sposobna samostalno hendlati svoj problem posluži kao pokretač otvorenije komunikacije, prvobitno kroz nekonstruktivne konflikte tijekom kojih se sav prljavi veš dramatično baca po podu, zidovima, stropu i ”suparniku”, samo da bi se kroz tu čistku došlo do itekako prisutne ranjivosti i rušenja starih paradigmi.

Film nas baca in medias res, što nam omogućuje da kroz gorespomenuta duhovito osmišljena poglavlja, u kojima upoznajemo Elline poznanike, prijatelje, stare ljubavi i dužnike, postepeno saznamo sve što trebamo znati o ”baki”, njezinoj prošlosti, njezinim životnim odabirima i propustima te okolnostima koje su od nje učinile ono što se percipira kao stvarno težak karakter. Takva struktura za ovakav je tip filma pun pogodak jer ne samo da nama pruža zadovoljstvo otkivanja i upoznavanja likova i njihove povijesti komadić po komadić i sloj po sloj, što Baku čini jednako osebujnom i živopisnom kao i baku, već i glumcima otvara prostor da se razmašu (što bome i čine) i ponude nam puninu ljudskih bića i međuljudskih odnosa.

Grandma film still

Ono što Baku čini toliko specifičnom neviđeno je idealan omjer komike i drame, smijeha i dirljivosti, sukoba i topline. Kao gledatelj jedva čekaš vidjeti što će Elle sljedeće učiniti, koga će sve za pomoć pitati i kakvi će sve kosturi iz ormara tijekom i nakon tih susreta ispasti. I makar se ništa finalno ne razriješi, upravo se time odražava život u kojem ionako ništa nije konačno, već se samo konstantno utire put nekoj novoj promjeni. Originalno, duhovito, emocionalno eksplozivno, životno i katarzično. I da je samo to i ništa više (a još je štošta), sasvim je dovoljno da Baku prozovem jednim od najugodnijih iznenađenja godine.

Leave a Reply

Your email address will not be published.