Bad Words (2013.)

Piše: Marko Stojiljković

Ah, spelling… Noćna mora za većinu američkih školaraca i odraslih i “sport” za rijetke štrebere. Kao i većina aktivnosti, i spelling ima svoja suluda takmičenja, legendarne šampione, zaslužne direktore i zajebane zadatke. Ono što spelling izdvaja od raznih drugih imbecilnih takmičenja je to što je malo filmova snimljeno o ovom “sportu za mozak”, a Bad Words je, mislim, prvi ili drugi koji sam pogledao.

U pitanju je oštra komedija koja obiluje uvredljivim, politički nekorektnim, seksualnim i povremeno rasističkim i mizoginim humorom u stilu Maddoxova bloga centrirana oko četrdesetogodišnjeg drkadžije Guya Trilbija (Bateman), koji se nekako umuljao kroz rupu u pravilima spelling prvenstva, pa se takmiči sa četiri puta mlađom decom na svom nekakvom osvetničkom pohodu. Jedina osoba koja ga u tako besmislenom i groznom pohodu podržava (i financira) novinarka je Jenny (Hahn), koja se nada da će iz Guya izvući ekskluzivnu priču o motivima njegovog djelovanja. Svinja kao što već je, Guy će je dva puta iskoristiti u prilično neugodnim seksualnim scenama. A protivnika je mnogo: tu su neka bistra, usamljena i posvećena djeca, njihovi ambiciozni roditelji koji vrše razne pritiske (Guy će s njima voditi psihološki rat i bezočno ih vrijeđati), te sam odbor organizatora prvenstva predvođen “velikanom” Dr. Bowmanom (Hall) i administratoricom Dr. Deagan (Janney). Oni svi žele stati na put tom odvratnom sredovječnom gubitniku na njegovoj travestiji od pohoda.

1

Pored toga imamo i podzaplet o čudnom prijateljstvu između Guya i jednog od konkurenata, simpatičnog i usamljenog indijskog desetogodišnjaka po imenu Chaitanya (Chand). Njih dvojica će biti konkurenti, ali čak i svinja poput Guya naći će “soft spot” za klinca kojeg emotivno distancirani otac (Nigam) forsira preko svake mjere. Dva prijatelja provest će jednu zabavnu noć (poduža montažna sekvenca) u hrani, piću, provodu i psinama (pazite se jastoga!), a Guy će dječaku postati nešto poput očinske figure ili izgubljenog starijeg brata.

Dobro, ovakve apsurdne nebuloze već smo gledali mnogo puta. Razmišljajte u pravcu mješavine filmova poput Bad Santa i Little Miss Sunshine. Likovi su uglavnom nebulozni i nesimpatični (osim klinca), samo natjecanje s televizijskim prijenosom toliko je samoljubivo ozbiljno da to graniči s auto-ironijom i sve je nekako prenaglašeno i “big deal”. Međutim, pao sam na foru iako mi je otpočetka bilo jasno da je ovo “second hand” film, sastavljen od recikliranih sastavnih dijelova.

Prvo, Bad Words je Batemanovo autorsko čedo, njegovo debitantsko ostvarenje u redateljskoj fotelji. Bateman je dobar i duhovit komičar koji je napravio karijeru od uloga najpametnijeg tipa u prostoriji, oslanjajući se na verbalni ping-pong. Bad Words prvi je film gdje on igra govnarčinu, a ne finog pametnjakovića, i odlično mu ide. Drugo, scenarij je mjestimično duhovit, ali je uglavnom nezreo koliko i glavni lik i često ide na provokaciju radi provokacije i šok radi šoka. Nešto od toga je duhovito, a nešto baš i nije, i film bi vrlo brzo postao dosadan u svojoj neprijatnosti da Bateman glumačkim i režijskim trikovima ne unosi vještačku napetost na jedan skoro pa majstorski način. I to je fora na koju sam pao.

1ryan

To je onaj osjećaj kada znate da vas netko “obrađuje”, ali svejedno ne znate baš kako i zašto to radi. Sve je artificijelno oko motivacije glavnog lika, dok su ostali likovi samo “plot devices” ili surogat-uho za publiku. Znate da ta velika tajna, jednom kada izleti kao duh iz boce, neće ispuniti očekivanja, i da će sve skliznuti u ljigavštinu na granici patetike, ali svejedno napeto pratite. Za tako nešto potrebno je dosta zanatskog umeća, i Bateman ga pokazuje i dokazuje, prije svega u domeni tajminga, ali i kreiranja apsurdne retro atmosfere oko takmičenja, kroz mizanscen i sepia fotografiju.

I pored, kako će se otkriti, reciklirane motivacije glavnog lika, Bateman briljira kao glavni glumac i showman, ispaljujući uvrede brzinom svjetlosti i ponašajući se kao kreten pušten s lanca. Ostali glumci nemaju nimalo zahvalne uloge. Mladi Rohan Chand još je i dobio najživotniji lik, ma koliko upadao u standard malog štrebera, i njegova izvedba sasvim je na mjestu, iznad standarda za tako mladog glumca. Kathryn Hahn ponajviše je zakinuta, jer ima dovoljno vremena na ekranu, ali joj je lik pasivan. Samo na početku ima jedno zanimljivo prepucavanje i kasnije dvije scene seksa, dok ostatak vremena samo sluša što Guy ima za reći i nevješto pokušava izvući neke odgovore iz njega. Allison Janney donosi svoju tipsku ulogu, njoj leže uloge kučki s nekakvim, najčešće profesorskim autoritetom, međutim to ovdje nije ništa posebno, još manje novo, jer je takvih epizoda glumica imala pun kufer. Philip Baker Hall jednako je tako sveden na stereotip čangrizavog starog intelektualca, što je više nego sposoban izvesti.

2

Sve u svemu, Bad Words, iako nije ništa spektakularno, predstavlja simpatičan i solidan debi za glumca koji se uhvatio režije. Nevezano za to, u pitanju je jedna blesava i apsurdna feel-good komedija za koju vam neće biti žao da ste odvojili vrijeme. Za više od toga, film bi morao imati i više integriteta. Satirizacija tupavih takmičenja, američke izvitoperene kompetitivnosti i neumjerene roditeljske ambicije ne računa se u neki poseban integritet, toga imamo na pretek posljednjih nekoliko godina. A konačnom dojmu ne pomaže ni obilje plitkog i uvredljivog humora.

Ali film barem nije dosadan.

Leave a Reply

Your email address will not be published.