Attack the Block

Piše: Marin Mihalj

Attack The Block (2011., 88 min.)

Redatelj: Joe Cornish

Scenarist: Joe Cornish

Glume: John Boyega, Jodie Whittaker, Alex Esmail, Nick Frost

Ocjena: 8

 

Niskobudžetni britanski uratci koji se u potpunosti oslanjaju na svjež i duhovit scenarij, uobičajeno dobru interakciju glumačkih uzdanica i sklonost stilističkim eskapadama redatelja pokazuju se kao dobitna kombinacija britanskog filma u 21. stoljeću. Nakon što su se proslavili Matthew Vaughn i Edgar Wright, podjednako potentni autori koji su svoje ideje uspješno prenijeli i preko velike bare, došlo je vrijeme da na bandwagon uskoče manje talentirani scenaristi i redatelji koji su, igrom slučaja, prijatelji s gorenavedenim autorima, zar ne? U velikoj većini slučajeva takvo što bi bila istina, ali kad je u pitanju Joe Cornish, redatelj i scenarist uratka Attack The Block, možemo govoriti o uvijek dobrodošloj iznimci.

Cornish, čovjek koji prijateljuje s Wrightom, Frostom i Peggom, ljudima koji su nam isporučili neke od najzabavnijih serija (Spaced) i filmova (Shaun Of The Dead, Hot Fuzz) u proteklih desetak godina, duboko je involviran u stvaranje nekih od njihovih sljedećih projekata, a da je autor koji dijeli iste fascinacije kao gorenavedeni pokazuje i njegov debitantski uradak. Naime, ako je Shaun imao problema sa zombijima i očekivanjima svoje (pre)zahtjevne djevojke, Moses (Boyega) ima problema s izvanzemaljcima i očekivanjima svoje nestašne družine koja ordinira po svom stambenom bloku i pljačka susjede. Jednoć, nakon što prestraše i opljačkaju medicinsku sestru Sam (Whittaker), družina uspijeva ubiti biće iz svemira te tim činom navlače preostala bića iz svemira u svoju četvrt koju sada, nakon što su je sami vandalizirali – moraju braniti.

Pričati/pisati o svim uspjelim šalama i pošalicama tijekom odvijanja filma bilo bi poželjno: uspio bih odvojiti bar jedan pasus o tomu te tako proširiti jednu od svojih, kako je i uobičajeno, šturih recenzija; spomenuti mirijadu posveta znanstveno-fantastičnom žanru  – od referiranja na neke od najpoznatijih bitanskih književnih ostvarenja (Harry Potter, Lord Of The Rings) do nazivanja ulica po imenima čuvenih autora znanstvene fantastike (H.G. Wells, Douglas Adams, Arthur C. Clarke) – i ukorijenjenost autora u istu, također. No postoji puno zanimljiviji podtekst ispod svih urnebesnih one-linera, referenci i domišljatih psovki. Koliko god ovaj film možemo promatrati kao studiju »Zašto Britanci imaju najbolji smisao za humor?«, Cornish se, na za britanske autore svojstven i duhovit način, bavi pitanjima problematične mladeži. Ponukan vlastitim iskustvom (pljačka medicinske sestre na početku filma je, prema riječima Cornisha, gotovo preslika onoga što se njemu zaista dogodilo), redatelj je odlučio napisati priču iz perspektive mladih kriminalaca jer – zamijetio je tijekom preživljene pljačke – oni su bili preplašeni u istoj mjeri kao i on.

Ako nešto u životu ne uspijemo napraviti, odgovor na pitanje »Zašto nismo?« najčešće je »strah«. No, ako uspijemo nadvladati strah, koristiti ga kao motivaciju, možemo doći do neslućenih visina. Cornish, kao mnogi prije njega, to najbolje zna: uspio je taj strah pretvoriti u zabavan i dovitljiv scenarij o mladeži koju njegova zemlja ne razumije u potpunosti; o mladeži koja pokušava zamaskirati strah bahataošću i agresivnošću. Koliko je Cornish pogodio bit svojim filmom najbolje pokazuju događaji koji su se zbili u Londonu početkom kolovoza ove godine kad je došlo do masovnih nereda nakon što je policija prilikom nes(p)retnog uhićenja ustrijelila Marka Duggana. Ono što u filmu predstavljaju izvanzemaljci – vezivno tkivo koje zbližava chavse to u stvarnom životu londonske niže klase predstavlja policija.

Stvoriti film koji funkcionira na nekoliko razina (geekovski SF, socijalna angažiranost) nemali je pothvat. Ako uzmemo u obzir kako se radi o dugomotražnom prvijencu, kvaliteta filma je začuđujuće visoka. Iako sam redatelj nije mogao predvidjeti događaje koji će se zbiti tek nekoliko mjeseci nakon izlaska filma, sasvim je razvidno da je već tada dobro poznavao puls nacije ili, još preciznije, puls istih onih kriminalaca koji su ga opljačkali. Stoga, zamjerati filmu na tomu što izvanzemaljci izgledaju kao svijetleće gorile ne bi imalo nikakvog smisla. Ostaju samo pohvale i nada da će Cornish, nakon scenarističkih pothvata na novim filmovima Spielberga (The Adventures Of Tintin) i Wrighta (Ant-Man), naći vremena za nove scenarističko-redateljske poduhvate i, pritom, ponovno koristiti usluge izvrsnog Johna Boyege, mladog Denzela Washingtona.

Jedan komentar za “Attack the Block

  • maxima says:

    as usual: save as

    (dostupno je valjda za skinuti, inače bih tako rado spucala cenera za tekst 😉 )

Leave a Reply

Your email address will not be published.