Around the Block (2013.)

Piše: Tea Maksimović

Škola je, sve u svemu, jedan represivni aparat. Osmišljena je tako da konstantno svoje polaznike na nešto tjera, od pisanja zadaće do čitanja kad si prozvan; pa ne čudi da se za nju lijepe usporedbe sa zatvorom. Upravo zbog tih negativnih konotacija obožavam pogledati film o dobrom profesoru koji te nekako nagna da zaboraviš da škola funkcionira na principu prinude.

Od Društva mrtvih pjesnika do Šalji dalje, pametni i suosjećajni učitelji podsjećaju nas da škola ipak tu i tamo pokušava razviti kritičko mišljenje u svojih polaznika. No, većinom su takvi učitelji podijeljeni na dva tipa učenika: prvi su privilegirani, morbidno bogati klinci u privatnim muškim ili ženskim školama koji uz seksualnu ugrozu uče važne životne lekcije. Drugi su pak djeca marginalci iz javnih škola u kojima nasilnici nose oružje i rad s njima gotovo je nemoguć, a tu i tamo iznjedre vrhunsku kvalitetu. Around the Block redateljice Sarah Spillane bavi se drugim tipom i upravo je udžbenički primjer klišeja koje film o učitelju može sadržavati.

LowRes-040D6-Set Up Stills -02-CR & DWH

Kanon nalaže da učitelj ne smije biti dijelom miljea u koji dolazi (pa je tako Danny DeVito u Renesansnom čovjeku poslovni čovjek koji se slučajno nađe u vojsci, a Michelle Pfeiffer u Opasnim mislima igra bivšu marinku koja dolazi u geto). Isto je pravilo primijenjeno i u ovom filmu: Dino (Christina Ricci) nova je profesorica engleskog u očajnoj školi u predgrađu Sydneyja kamo je prešla iz SAD-a kako bi se udala. Njen neiskvareni entuzijazam rezultira uprizorenjem Hamleta u školi, iako se radi o školi u kojoj su polaznici većinom Aboridžini i Maori. Ta opsesija Shakespeareom još je jedan klišej američkih školskih drama; nejasno je zašto se filmovi uvijek fokusiraju na teško prohodna Shakespeareova djela. No, ovdje Hamlet ima dvostruku vrijednost: dječak Liam Wood (Hunter Page-Lochard) koji igra Hamleta u predstavi ima puno potencijala i malo poticaja iz okoline. Dino prepoznaje njegov izvanredni glumački talent i potiče ga da unatoč kriminalu u obitelji (otac mu je u zatvoru, a brat na putu do njega) odabere put građanske poslušnosti.

Tu se isprepliću Liamova obiteljska priča (u kojoj on, poput Hamleta, nije siguran što odabrati) i Dinina potraga za ljubavnom srećom. Gotovo do samog kraja filma gledatelj nije siguran je li Dino lezbijka, biseksualka ili jednostavno subverzivna do krajnjih granica pa bih rekla da je to najneuspješniji i najnepotrebniji dio filma, ali pretpostavljam da strastvena scena između Christine Ricci i istetovirane Australke koju je upoznala u baru ima svoje poklonike. Očigledno je redateljica pokušala napraviti poveznicu između tradicije i modernog načina života pa se u filmu isprepliću kadrovi uličnog plesa, grafita i mladih rizičnog ponašanja s kadrovima glavnog junaka kako gleda u sunce, pleše lica zamrljana bojom na grebenu i trči ususret sumraku. Netko bi rekao da je ovaj film zapravo sramota i masakriranje jedne kulture, ali ne i ja.

4

Ispada da je film temeljen na stvarnim događajima 2004. godine, kada su nastali nezapamćeni neredi na ulicama Sydneyja jer je policija tretirala Aboridžine kao građane drugog reda, što je rezultiralo smrću mladića Thomasa Hickeyja koji je nesretnim slučajem završio naboden na dvoipolmetarsku ogradu. Policija se ogradila od incidenta, no događaj je imao dalekosežne posljedice.

Da, film polazi od gledišne točke privilegirane bjelkinje koja želi izbaviti svoje učenike i unijeti dašak kulture u njihove živote, ali odmah zatim nadilazi njeno shvaćanje i počinje pričati priče drugih, manje povlaštenih. A kada film priča priče ljudi koje se inače ne čuje, može mu se malo progledati kroz prste. Velika je prednost filma Christina Ricci, koja možda nije glumački briljirala, ali svojim će angažmanom privući pozornost onih koji bi ovaj film inače odmah eliminirali.

Sve u svemu, riječ je o pretencioznom, a samo djelomično ostvarenom filmu koji izvlači izvanredna gluma Huntera Page-Locharda i Ursule Yovich (koja glumi njegovu majku). Kadrovi su kontemplativno dugi i ponekad zamorni (u sceni razgovora Liam ocu barem tri puta kaže da neće biti poput njega, ali emocionalni naboj izostaje iz izgovorenog). Usprkos tome, film apostrofira meni dosad malo poznat problem, što ga čini vrijednim gledanja.

Leave a Reply

Your email address will not be published.