Ana Karenjina

Piše: Sven Mikulec

Ana Karenjina (Anna Karenina, UK, 2012., min.)

Režija: Joe Wright

Scenarij: Tom Stoppard

Glume: Keira Knightley, Jude Law, Aaron Taylor-Johnson, Matthew Macfadyen, Alicia Vikander, Kelly Macdonald, Domhnall Gleeson

Ocjena: 6/10

 

Prilično mi je teško reći koju pametnu o Ani Karenjinoj, posljednjem u nizu pokušaju filmske adaptacije nekog književnoga djela iz ruku britanskog redatelja Joea Wrighta (Pride and Prejudice, Atonement). Teško je biti pametan, ali kad malo razmislim, kad me to uopće spriječilo da piskaram. Plaho počnem pisati, složim rečenicu-dvije, uhvatim zalet, raspišem se i u trenutku naglog otrežnjenja ulovim se kako već drugi redak posvećujem iritantnim ustima Keire Knightley zbog kojih me podsjeća na simpatičnoga supatnika iz osnovne škole, dragog momka koji je imao peh da ga zbog izraženije čeljusti zovu Blagajnik. Ne valja, trgam papir, pokušavam smisliti pristojan uvod. „The night was… humid“, prisjećam se piščeve blokade Billyja Crystala iz Baci mamu iz vlaka. Kad u trenutku slabosti razmišljam da, baš poput Ane, dignem ruke od svega, pred oči mi iskače ona scena u bunaru s mladim Batmanom. „Why do we fall, Bruce?“ pita ćale malog strganog. I iako on nije morao gledati kako Keira prosvira, odlučih poslušati savjet ovog mudraca i izgurati do kraja.

Te večeri, pomalo ljut na Tolstoja što mi je spoilao pretpremijeru, pronašao sam divno mjesto odmah ispred one obožavane ograde u kinu, podigao noge like a boss i cimnuo se kad mi se učinilo da pored mene sjedi onaj djedica s lopatom iz Sam u kući. (Tog simpatičnog starca uskoro su potjerale neke cure, čovjek je zalutao u krivi red, dvoranu, kino, tko bi znao.) Svjetla su se prigušila, priča je započela i odjednom sam se našao u Rusiji 19. vijeka.

Petrogradska ljepotica Ana, supruga cijenjenoga političara i dosta suzdržanoga muškarca Karenjina, stiže u posjet svome bratu Stivi kako bi mu pomogla da riješi probleme sa suprugom Dolly. Tamo upoznaje naočitog bonvivana, slatkorječivog šarmera Vronskog, koji se udvara Dollynoj sestri Kitty. Nakon (na filmu) kraćeg nećkanja, Ana se upušta u strastvenu ljubavnu vezu s mladim poručnikom. I prije izdajničkog seksa, gradske su se besposlene plemkinje tjednima hranile od tračeva o nedoličnom ponašanju uskoro pale dame, a nakon prve puse, život kakav je Ana poznavala okrenut će se naglavačke.

Ana Karenjina, dobar je ovo trenutak da napomenem, zapravo nije loš film. Kada radite desetu verziju ovako klasičnoga predloška, prisiljeni ste uvesti nešto novo, osvježiti materijal, u cijelu priču unijeti nešto svojega. Wright je to postigao zbilja neobičnom režijom i interesantnim nizanjem scena na način da film snimi kao kazališnu predstavu, s kulisama, visećim konopcima, zastorima, publikom, itd. Na ovaj način prilično elegantno skratio si je posao i tranzicije učinio zanimljivijima – Levin na raskošnom balu pristupi Kitty, malo poćaska s njom, a zatim se pokunjen uspe stepenicama, otvori jedna vrata i već je na drugom kraju Moskve, u bratovoj trošnoj sobici. Uvođenjem teatra na filmsku traku Wright je i svojim likovima dozvolio da budu pomalo… pa, teatralni, prenaglašene glume, neki od njih i prilično jednodimenzionalni, crno-bijeli, što ustvari u ovim uvjetima smeta nekako manje no inače.

Ljubitelje knjige mogla bi živcirati glavna glumica jer su male šanse da su knjišku Anu zamišljali kao ovu anoreksičnu vreću kostiju (we don’t want no skinny bitches). Isti fanovi primijetit će odstupanje u karakterizaciji Levina, Kitty pa i Vronskog, ali ništa od toga toliko ne bode oči kao, recimo, ključna kost glavne nam junakinje. Miscast samo takav, što bi falilo, recimo, jednoj Kate Winslet? Jude Law solidan, onaj mali iz Kick-Assa meni osobno nedorastao ulozi, a puni pogodak bila je, pak, 21-godišnja danska glumica Alicia Vikander, u čijoj bi izvedbi uživao taman i da je gledam u velikosrpskom promo videu Knindža kornjače.

U trenutku kad je Keiru Knightley pregazio vlak, osjetio sam veliku sreću zbog dvije stvari. Prvo, Duvnjak i ekipa Karabatićevoj su škvadri očitali vrlo bolnu rukometnu lekciju i slomili im le resistance. Drugo… pa, Keiru Knightley pregazio je vlak. Wright je 800 stranica predloška sveo na 2 sata pristojno dinamične, mlađima namijenjene, oku ugodne ali kronično miscastane romantične drame koja tek površinski, onako ovlaš grebe po kompleksnim temama iz Tolstojeva klasika, poput društvenog položaja žena, općeg licemjerja i moralno-religijskog viđenja čina prijevare. Za razliku od moga novčanika, ja osobno nisam bio previše dirnut. Je li film vrlo dobar? Hm. Je li Kalinić kvalitetan napadač? Ne.

Ali tu i tamo pogodi.

7 komentara za “Ana Karenjina

  • Jelena says:

    na ovoj se adaptaciji jednostavno moralo više raditi. predobre scene rešene kroz pozorište, preprepredobre!, morao je da isforsira do kraja, i onda bi mu se i sama bolja adaptacija ukazala na tom putu. kako je počeo s improvizacijama sve je otišlo u q, moralo je biti i strastvenije, a Ljevinova polovina knjige je tako uništena da je bilo neprijatno gledati to kasapljenje

  • Vanja says:

    Meni je, kako napomenu Jelena, jedina dobra fora te scene s kazalištem. Ostatak, svela bih na riječ koju je Sven provukao kroz film a to je “miscast”, međutim ima tu još toga.

    Šteta velika. Murina i Vronski koji (oboje) po meni toliko ne liče na ono što sam imala u glavi.
    A ne da mi se nešto opet čitati knjigu da popravim dojam.

    Ma nije film tako loš, ne, ali kao da je sniman za one školarce koji sažetke lektire skidaju s neta. Nema dubine, žestine.

  • Valentino says:

    Ja koji uvijek stanem u stranu slabijih koji se ne mogu braniti, moram i ovdje stat u obranu Keire, dakle, mene zanima, jel je vi ne volite samo zato jer je tak štrkljava ili vas još nekaj smeta na njoj? Da, mogla bi još malo poradit na glumi, jbga, nekako je zapela u tim kostimiranim dramama, očito joj se to sviđa, al zna joj se izjalovit i koja dobra stvar, i ne bih rekao da je to slučajnost, nego da samo mora malo poradit na glumi.
    A što se tiče filma, pa slažem se s vama svima, teško je strpat knjigu od 1000+ stranica u smislenih dva sata

  • Sven Mikulec says:

    Meni ona stvarno loše glumi. :( Nije njena krivnja što su je uzeli da glumi Anu (što je, i dalje tvrdim, promašaj samo takav), ali meni je ona redovito u svojim filmovima jedna od slabijih karika.

    Film je mogao biti puno, puno gori, inače.

  • Arwen says:

    Takav miscast se rijetko srece. Keira fatalna zena? Onaj ficfiric fatalni muskarac? Koma!
    A tek one gluposti s kazalistem! Mislim, stvarno!
    Sve u svemu, apsolutna katastrofa. Tolstoj se okrece u grobu. Kladim se da Rusi ovaj film gledaju kao osobnu uvredu.

  • Nomad says:

    U svakom slučaju, treba zabraniti ekranizacije klasika. Ako ljudi već ne žele čitati remek-djela svjetske književnosti, ne trebaju im se servirati ni banalne verzije istog. Kad su mimo toga, neka tamo i ostanu.

Leave a Reply

Your email address will not be published.