Alan Partridge: Alpha Papa (2013.)

Piše: Boris Rakić

Smell my cheese.

Davno prije Willa Ferrella i njegovog Rona Burgundyja nastao je Alan Gordon Partridge, hodajuća parodija sportskih komentatora, TV prezentera i radio voditelja. Ova umotvorina Stevea Coogana i Armanda Ianuccija počela je skromno na radijskoj postaji BBC 4 te malo po malo, baš poput Partridgeove fikcionalne karijere, završila na TV-u. Najsamouvjereniji među nesposobnima te najnesposobniji među samouvjerenima, Alan se često uvaljivao u neugodne gluposti iz naočigled bezazlenih situacija tako da njegova TV slava nije bila trajna. Slava lika u stvarnom svijetu je pak rasla te dosegnula svoj vrhunac u seriji I’m Alan Partridge koja ga je pratila u borbi s gubitkom slave i ponovnim povratkom u radio eter. To je sve započelo u 90-ima te se ispuhalo početkom novog milenija, Coogan je postao globalno poznat komičar i glumac, a Ianucci uspješan pisac i tvorac sitcoma (najpoznatiji The Thick of It i Veep). Činilo se da je Alan Partridge stvar prošlosti, no Coogan ga je toliko obožavao i toliko gnjavio Iannucija da snime jedan film kao posljednji  Partridge hurrah da je ovaj popustio pod uvjetom da ne mora provesti ni minute na setu i snimanju jer mu je Alanova glasa bilo dosta za jedan život. Produkcija je malo duže potrajala (malo je nategnuta riječ s obzirom da su se prvi potezi u smjeru snimanja filma vukli sad već davne 2005. godine), ali prošle godine je film napokon izdan.

a1

Alan Partridge (Steve Coogan) životari kao DJ na lokalnoj radio postaji u Norwichu istovremeno maštajući o novoj prilici za stjecanje veće popularnosti. Postaju preuzmu privatnici koji planiraju potpuni re-branding te moderniziranje, što Alana pretjerano ne zabrinjava jer smatra da je nezamjenjiva ikona. Njegov kolega Pat Farrell (Colm Meaney) strahuje za posao zbog svog vrlo staromodnog pristupa pa nagovara Alana da se zauzme za njega kod novih šefova. Alan upada na sastanak te radi vrlo partdridgeovske stvari, no slučajno ugleda dokumente po kojima se vlasnici dvoume komu će dati otkaz i na njegov šok on je kandidat uz već prestravljenog Pata. Brzinom munje Alan izmanipulira šefove da Patu daju otkaz, a njega zadrže i sve je opet divno i krasno u životu Alana Partridgea… do sutradan kada naoružani Pat zabarakadira zgradu, uzme ostale radnike za taoce te želi pregovarati samo s jedinom osobom kojoj u potpunosti vjeruje – Alanom.

Redatelj Declan Lowney većinu je svoje karijere proveo snimajući serije pa je bilo zanimljivo vidjeti kako će izvesti ionako nezahvalan posao prebacivanja TV serije u filmski format. Može se reći da je on svoj posao odradio korektno te da film ima ritam, logiku i vizualni identitet kakav bi i trebao imati. Osim Coogana, koji je internacionalno poznat, i Meaneyja, koji također ima finu karijeru iza sebe (chief O’Brien, brate, voli on te azijske žene, irski whiskey i Flotine teleportere), ostali glumci su uglavnom poznate i manje poznate TV face, a oni s nezdravijim ritmom gledanja filmova među vama možda prepoznaju i Seana Pertweeja, koji je glumio u svemu što je mogao (treba nekako natuči tih 111 creditsa u dva desetljeća). Svi oni imaju mnogo iskustva u britanskim komedijama pa se nitko nije istaknuo lošom izvedbom, a Coogan je uvijek pozitivno iznenađenje u ulozi Alana Partridgea, što zvuči nebulozno s obzirom da se radi o liku kojeg izvodi već godinama, no svaki put nešto novo unese u njega pa je tako ovaj filmski Alan nešto civiliziraniji i suptilniji nego svoja mlađa TV inačica.

a2

Najveća prepreka filma bila je izazivanje i zadržavanje interesa publike koja nikad nije čula za Alana Partridgea. Poznavatelji lika i djela znaju da on voli šund pjesme osamdesetih, znaju do koje granice ide njegova nehotična nekultura, znaju da ima krivu percepciju svoje veličine, no dosta ljudi koji će gledati film ili ga je gledalo nema tu ideju i na filmu je bio zadatak funkcionalnosti van svoje sigurne zone obožavatelja. S tim segmentom čak nisam pretjerano zadovoljan jer stavljajući se u kožu osobe koja nema prijašnje znanje o liku, prvih 15-ak minuta vjerojatno malo zbunjuje. Tko je ovaj lik i zašto se ponaša ovako? Srećom, dobra komedija je dobra komedija pa se i publika može naviknuti na sve što treba prije nego nepovratno izgubi interes. Obožavatelji Alana Partridgea i britanskog humora općenito će vjerojatno uživati od prvih kadrova i Alanovog namigavanja sebi u retrovizor, no kao što sam rekao već, ostatak publike također može uživati (uz malo nespretan početak), što je velika pobjeda filma. Coogan će biti sretan čovjek ako zahvaljujući njemu netko odluči pogledati i serije ili preslušati radio verzije. Obožavatelji slobodno mogu nadodati pola ocjene filmu.

Leave a Reply

Your email address will not be published.