Aferim!

[R. Jude, 2015.]

9

REŽIJA

Radu Jude

SCENARIJ

Radu Jude, Florin Lazarescu

GLUME

Teodor Corban, Mihai Comanoiu, Toma Cuzin, Alexandru Dabija

SAŽETAK

Ovaj komad inteligentne i poučne zabave možda je i ponajbolji od ovogodišnje festivalske „berbe“

9,5

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

9,0

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Marko Stojiljković

Za razliku od drugih siromašnih, real-socijalističkih i istočnouvropskih kinematografija, onovremena rumunjska kinematografija dosta se oslanjala na naivne povijesne spektakle koji su pucali od kuknjave i samoviktimizacije. To je, valjda, odgovaralo Vođi i pacificiralo narod navikao trpjeti da istrpi još malo, pa još malo i tako iz godine u godinu. Očekivano, onovremena kinematografija nije se bavila mračnim tajnama iz povijesti, ponašanjem prema susjedima i manjinama ili ne baš junačkom pozicijom Rumunjske u Drugom svjetskom ratu i prema Židovima. Te teme tek će doći na dnevni red.

Naravno, od autora kao što je Radu Jude (The Happiest Girl in the World, Everybody in Our Family) očekujemo subverziju i izvrtanje na apsurd ma koje se teme uhvatio. I Aferim! to i jest, i to ne samo na više razina, od čisto filmske i žanrovske do kontekstualne, povijesne, pa čak i univerzalne. U prethodnom njegovu filmu vidjeli smo kako se pristojan i dobar čovjek pretvara u monstruma kada ga nepredviđene okolnosti gurnu preko ruba, a Aferim! će nam pokazati kako nastaje nacija takvih „pristojnih“, „dobrih“ i „krotkih“ ljudi koji su spremni na monstruoznosti.

CM12

Godina je 1823., a mjesto radnje Vlaška, u to doba pod turskom okupacijom, ali pod ekonomskom vlašću lokalnih feudalaca. Naši su junaci stari žandar Costandin (Corban) i njegov sin i pomoćnik Ionita (Comanoiu). Upoznajemo ih na zadatku, pri početku potrage za odbjeglim Ciganinom Carfinom (Cuzin), robom kojeg moraju vratiti lokalnom vlastelinu Iordachetu (Dabija). Za mene je to nov podatak, da je tamo postojao elaborirani robovlasnički sistem, ne jako različit od onog na američkom Jugu, da se Romima trgovalo kao stokom i da su čak postojale pijace robova te da je u tome sudjelovala čak i tamošnja Pravoslavna crkva.

Aferim! tu tematiku tretira na jedan prilično svjež, u europskoj kinematografiji čak revolucionaran način, kroz žanrovsku odrednicu crnohumornog antivesterna, bez imalo patetike. Struktura je jednostavna: do pola filma imamo potragu, od pola povratak na imanje obavljena posla. Cijeli film može se podijeliti na kratke crnohumorne vinjetice u kojima se Costandin i Ionita susreću s raznim ljudima: svećenicima, seljacima, Turcima, trgovcima na pijaci i gostima u krčmi. Kroz razgovor s njima upoznajemo i našu dvojicu junaka, saznajemo da je Constandin tipičan primjer sitne duše, ali u svojoj iskrenosti čak i simpatičan, a Ionita premekan za karijeru koju mu je otac namijenio.

CM13

Kroz njih dvojicu, Carfinovu pozadinsku priču koju će sam ispričati i slučajne prolaznike mi zapravo ulazimo u suštinu „balkanštine“ i poganog mentaliteta. Po tom mentalitetu normalno je i poželjno voljeti i cijeniti samo sebe, svoju naciju i svoju klasu, a sve druge mrziti, slabije gaziti, a jačima se ulizivati i naivnije i neupućenije od sebe varati na svakom koraku. Tako će svećenik na cesti iznositi rasne teorije o Romima i Židovima prema kojima Hitlerove baljezgarije djeluju suzdržano. Tako će i Costandin imati reći koju o susjednim i dalekim narodima, o turskim i ruskim osvajačima, o veleposjednicima i sirotinji, o robovima koje pogrdno naziva „vranama“, da opsuje, prokune („neka živi još tri dana, počev od juče“), sve to protjera zalogajem, zalije jeftinim vinom i začini jeftinom kurvom.

Znate ono po kome je svatko moćniji od nas sadistički kreten, a svatko slabiji nesposobna budala. Costandin takvu logiku dovodi na novu razinu i to samozavaravanje postaje njegov kredo. Štos je u tome što je on kroz sve to beskrajno simpatičan, čak simpatičniji od svojeg mekanog sina, koji će možda razviti senzibilitet za ljudsku patnju. U njemu vidimo onu svakodnevnost i prostodušnost i zbog njega Aferim! postaje i ostaje izuzetno uspješna deadpan crna komedija kakve na ovim prostorima vjerojatno nismo gledali otkako je Dušanu Kovačeviću ponestalo inspiracije.

CM14

Aferim! ne samo da je pratljiv i pamtljiv kroz te svoje vinjetice i ne samo da tjera na smijeh kroz suze, jer se smijemo samima sebi, nego je i tehnički i stilski savršeno upeglan film. Snimljen crno-bijelo i analogno na 35 mm, uz obilje statičnih i širokih kadrova koji se smjenjuju s krupnijim, Aferim! još bolje ističe kontraste, podvlači razlike i slika ljudsku bijedu, često materijalnu, još češće duhovnu.

Sve u filmu pod strogom je kontrolom, od strukture, scenarija, dijaloga do odlične glume, režije i tehničke realizacije. Ovaj komad inteligentne i poučne zabave možda je i ponajbolji od ovogodišnje festivalske „berbe“ (Srebrni medvjed u Berlinu za režiju) i zaslužuje moju preporuku zbog svoje preciznosti, jednostavnosti i filmske inteligencije. Ovo nije rumunjski film kao i svaki drugi, ovo je film za više gledanja.

2 komentara za “Aferim!

  • Jelena Djurdjic says:

    ej živote, rumunski art-house crno-beli vesternu 😀

    zajebanciju na stranu, film me podosta odveo u razmišljanja slična onima posle gledanja Bele trake. Samo mi ovo mnogo bliže, što zbog mentaliteta, što zbog kontekstualizacije koju ostvaruje jer je ista i dalje smehotresno nedostajuća u srpskoj, (msm i hrvatskoj), kinematografiji

  • Strašilo says:

    Savršen film. Definicija Balkana. Andrić na filmskom platnu. Jednostavan i lak za gledanje, a dubok kao bezdan. Čestitam na hrabrosti i pameti.

Leave a Reply

Your email address will not be published.