A Bigger Splash

[L. Guadagnino, Italija/Francuska, 120 min, 2015.]

8

REŽIJA

Luca Guadagnino

SCENARIJ

David Kajganich, Alain Page

GLUME

Tilda Swinton, Mathias Schoenaerts, Ralph Fiennes, Dakota Johnson, Aurore Clement, Lily McMenamy, Corrado Guzzanti, Elena Bucci

SAŽETAK

Sjajne glume, funkcionalne intrige i misterije i prekrasne fotografije, ovo je remake dostojan originala.

9,0

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

---

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Marko Stojiljković

Luca Guadagnino pomalo je kontroverzna figura u svojoj rodnoj Italiji. Njegov prethodni film I Am Love (2010) postao je jedan od većih europskih “arthouse” hitova u Americi, ali je loše prošao na domaćem terenu. Ponovo sa svojom muzom Tildom Swinton u glavnoj ulozi i prema scenariju Davida Kajganicha, Guadagnino je napravio remake kultnog francuskog trilera La piscine (Jacques Deray, 1969.) na engleskom jeziku i s internacionalnom postavom.

A Bigger Splash je, nasuprot relativnom minimalizmu originala, izuzetno stiliziran i erotiziran film, okupan u živim, ljetnim bojama, oku ugodan i beskrajno referentan na obje forme kulture, visoku i popularnu. Naslov je pozajmljen od slike Davida Hockneyja, dok se u samom filmu puno raspravlja o rock ‘n’ rollu, naročito o sastavu The Rolling Stones. Radnja je, pak, prebačena iz opušteno-snobovskog St. Tropeza na talijanski otok Pantelleria, u lagano divlji chic koji je moderan sada, pretpostavljam kao što je to bio i ranije. Nemojte da vas zavara činjenica da je ovo remake: njegove promjene nisu kozmetičke, niti samo kontekstualne (mada ima i toga, povremeno ćemo vidjeti afričke imigrante i izbjeglice kako lutaju otokom, sliku i priliku južnotalijanske realnosti), već je ovo jedan odlično presložen, punokrvan “slow-burn” triler koji se gleda s uživanjem.

BOND 3

Rock zvijezda Marianne Lane (Swinton) oporavlja se od operacije glasnih žica na ovoj izuzetnoj lokaciji, zajedno sa svojim mužem Paulom (Schoenaerts). On se isto bori sa svojim demonima, kasnije ćemo saznati da je imao problema s drogom i alkoholom, kao i to da je pokušao samoubojstvo. Oni uživaju u suncu, moru i prostranoj, odaljenoj vili. Njihova idila bit će prekinuta kada im se javi Harry (Fiennes), glazbeni producent i kućni prijatelj kojeg baš i nisu željeli vidjeti ako se već skrivaju od svijeta.

On dolazi u pratnji mlade djevojke Pen (Johnson) za koju oboje tvrde da mu je kćerka za koju je tek nedavno saznao, mada njihov odnos izgleda pomalo čudno. Dok se Harry napadno trudi oživjeti dane stare slave za ovaj sada “pripitomljeni” rock ‘n’ roll par, Pen se upinje iz petnih žila da pokaže kako nije impresionirana njihovom slavom i očevim anegdotama i lovačkim pričama. A Harry je baš nesnosan tip, ne u smislu da je neugodan, ali je hektičan i napadan, od rezervacije stola, preko kuhinje i nabavke namirnica do pozivanja svojih gostiju (“Njih dvije su super, komunistkinje su”) i konstantnog podjebavanja Paula i uvaljivanje Marianne, koja mu je bivša, nikad prežaljena ljubav.

BOND 5

Uvodnih sat vremena filma skoro je u komičnom ključu, tipičan film o nesnosnom prijatelju koji će vam uništiti odmor i pored kojeg su neprijatelji čist višak. Međutim, pored muzike koju čujemo u pozadini, imamo i soundtrack koji čujemo nezavisno i koji nas podsjeća da će se neko sranje neizbježno dogoditi. Ipak u osnovi svega leži intriga: Harry je došao s planom da zavede Marianne, Paul je odlučan da se ne prepusti bez borbe, Marianne je rastrzana između stabilnosti koju ima i avanture koju bi možda željela, a ni Pen nije potpuno čistih namjera, čini se da je bacila oko na Paula, možda zbog toga što ne trpi Marianne, a možda kao “wingman” svom ocu koji joj možda i nije otac…

Rekoh već, zaplet sjajno funkcionira, kreće polako i preuzima. Istina, Guadagnino ponekad “telefonira” daljnji tok radnje pretjerano direktnim mijenjanjem fokusa s detalja na detalj, ali to je samo manja smetnja. Uostalom, kod ovakvih filmova sve zavisi od dinamike među likovima, a ona je pogođena izvrsno, uz osjećaj za intrigu i misteriju.

BOND 2

Srećom pa su glumci izabrani odlično. Najproblematičniji izbor je, očekivano, Dakota Johnson, ali njezina se uloga svodi uglavnom na to da izgleda kako izgleda: krhko, a opet zavodljivo, te da se profilira kao razmaženo, bogataško derište iako za sebe kaže da ima 22 godine. Mathias Schoenaerts pokazuje da je sasvim pouzdan glumac, a “low-key”, umjerene uloge mu baš leže. Ralphu Fiennesu, nasuprot, leže kitnjastije uloge i Harry je pravi izbor za njega, kao i on za Harryja. Teško bih zamislio nekog drugog u toj ulozi. Izbor Tilde Swinton za izuzetno strastvenu i erotičnu ulogu Marianne je hrabar, jer ona uglavnom zrači androginošću, hladnoćom i distancom. Istini za volju, gledali smo je u sličnom izdanju u Only Lovers Left Alive, ali lik Marianne, za standarde Tilde Swinton, toplinu podiže na drugi nivo. Posebno treba istaknuti da su joj od starta mogućnosti ograničene, da njezin lik govori malo i rijetko (zbog operacije), pa mora komunicirati na druge načine i opet na neki način pokazati nezadovoljstvo nastalom situacijom.

Što se samog talijanskog konteksta tiče, on djeluje nakalamljeno i to se, kako film odmiče, sve jasnije vidi. Ima nekog emocionalnog efekta to što ćemo migrante viđati na raznim očekivanim i neočekivanim mjestima, a za priču ima smisla i uloga koja im je namijenjena, ali opet, njihovo pitanje nije inkorporirano na način da bude elegantno i neprimjetno, pa tu slutimo “tešku ruku” kako u scenariju, tako i u režiji.

_ABS5434.NEF

No, i pored toga A Bigger Splash nudi više nego dovoljno materijala za uživanje, od fenomenalne fotografije koja na najbolji mogući način hvata ljepotu i surovost jednog mediteranskog otoka, preko odlične zvučne pratnje i sjajne glume do jedne sasvim funkcionalne intrige i misterije. A Bigger Splash je remake koji je dostojan originala i koji ne vrijeđa uspomenu na njega, i još važnije, sasvim dobar film.

Leave a Reply

Your email address will not be published.