300: Uspon carstva (2014.)

Piše: Decadent Sympozium

Nastavak zaokruženog prvog filma, svojevrsnog klasika pop kulture, pobuđuje skepsu, ali s obzirom da su Snyder i Johnstad napisali scenarij prema još neizdanom Millerovom nastavku Xerxes, skepsa je neopravdana. ‘Medij’ Murro je za redateljskim kormilom, ali iskusno je društvo zajedno sa Snyderom u produkcijskom pogonu i Rise of an Empire kao rezultat rijedak je primjer konceptualno vjernog nastavka nekog uspješnog izvornika.

Izvrsno smješteni događaji neposredno prije, tokom i neposredno nakon vremena radnje prvog filma uputnica je Millerova rada. Ovakvom konstrukcijom nastavak je čvrsto vezan za izvornika i nema toliko osjećaj ‘nastavka’, koliko ‘drugog dijela prvog filma’ (posebno vrijedi zbog očuvanja glumaca). Neposredno se proživljavaju trenuci izvornika dok istovremeno svjedočimo drugoj priči. U širem smislu saga dobiva bolju pripovjednu dimenziju, a u užem smislu postupak veseli svakog simpatizera izvornika. Murro vjerno ‘kopira’ Snyderov stil, što u ovom kontekstu znači da situacija odiše istovremeno megalomanijom i mistikom i održava osjećaj strip-filma, ostavlja utisak apokaliptičnosti i otvorenu svjesnost da raslojenom, upojedinjenom narodu prijeti smrtna pošast. Neki trenuci političkih rasprava i bitaka ostavljaju osjećaj da svijet u kojem se likovi nalaze misli svojom glavom, tako da – koliko nisu bitni – toliko pridonose stvaranju opipljivog antagonizma svijeta pred nestankom, iako sam prilično siguran da mnogi nakon filma zapravo ne znaju sasvim što se točno i zašto događalo. Protagonist nastavka je legendarni Temistoklo (Sullivan Stapleton), a pratimo pomorske bitke protiv Perzijanaca koje predvodi Artemizija (Eva Green), porijeklom Grkinja koju je helenska zemlja napustila, a perzijska uzela pod svoje, a koja je stvarni vođa i um iza kralja-boga Kserksa (Rodrigo Santoro) i njegova pohoda.

300: BATTLE OF ARTEMESIUM

S druge strane ‘kopiranja’, susrećemo se s problemom. Prije svega, budući da je čitav film obojanom sumornošću, tada s jedne strane 3D projekcija/oprema previše zatamnjuju i maskiraju film s obzirom koliko malo daju gledatelju, a s druge strane očigledne ‘crtićaste’ animacije dolaze tim više do izražaja. 3D element filma nepotrebno je uguran, a uočljivost dimenzije eskalira pri izlijevanju galona nerealne krvi koja više ne igra nikakvu umjetničku ulogu kao u prvom dijelu. Neki drugi naslovi poput Spartacus (2010-) čine to stilski prigodnije, a neki drugi poput Hansel & Gretel (2013) čine to zabavnije. Nadalje, količna slow-motiona narasla je spram prvog dijela, pa iako to jest svojevrsna Snyderova karakteristika koja se dade prihvatiti kao generalni stilski naputak, nisam posve siguran je li u tolikoj mjeri trebala biti korištena i je li redatelj baš trebao pokazati da je plaćenik. Film je nevjerojatno produljen za nešto što načelno nije više ni općenito fascinantno niti obogaćujuće po sadržaj ovog filma. Istina, neke sekunde su zanimljive, neki trenuci dinamički su dobro odmjereni – brutalne borbe i nerealna koreografija solidne u svojoj zabavnoj mješavini  – ali nije da slow-motion značajno pridonosi bilo utisku borbi, bilo stilistici filma. Krv – pijesak – krv – plamen – krv – kapljice – krv… čemu? Vježbanje vještine? Zar se to ne radi na akademiji? Uči u dva ujutro nakon prakse? Bilo što drugo? Postoje, dakako, i neki drugi elementi koje se stalno i pretjerano ponavljaju, npr. Breaveheart govori ispunjeni pathosom, silovanje ekspozicijama, skidanje kaciga i masaka svaki puta kada glumci trebaju dobiti facijalno vrijeme, pa i grozne lajne dijaloga (‘But there will be death and destruction!’ ili ‘You fight harder than you fuck!’) mogu se naći u ovoj kategoriji, a što više vremena posvetim misleći o filmu, to spisak naglije raste.

Nema Millera, nema stila. Nema Snydera, nema tehnički točne egzekucije.

8

Izvire na vidjelo drugi problem, naime, neke zaista djetinjaste režijsko-scenarističke odluke u kojima se gubi jedna pritajena crta ‘ozbiljnosti’ što izvornik nosi između redova epike i komike. Navest ću dva vrhovna primjera: prvi je transformacija Kserksa iz običnog čovjeka u kralja-boga, koja je banalnije izvedena od transformacije Usagi u Mjesečevu ratnicu i predstavlja druga takva brzinska rješenja unutar filma, a drugi je seks između Artemizije i Temistokla. Dozlaboga glup i umjetno ‘napeljan da se dogodi’ već po sebi nije beneficija scenarija koji pati od još takvih odluka, ali način na koji je izveden – kao borba tko bolje zabija, a tko bolje jaše, e da bismo vidjeli tko je bolji general – još je smješnije, a time bezveznije, no što je to tropizirala i opravdala La Blue Girl (1989.) svojim žanrom. Užas od scene, ne jedina i ne prva ili zadnja, ali nadam se da njeno spominjanje na svojstven način upućuje na manjkavost nastavka u ključnim trenucima. On je, dakle, tehnički negdje u smjeru 300, nije to Legend of Hercules (2014.), dapače, sasvim je solidan, ali gdje doista treba, tu podbacuje, tu se ne može vinuti u višu sferu.

Povlači se time osvrt na vrlo manjkav aspekt glume i likova. Sporedne uloge iz prvog dijela različitih su kvaliteta –  Kserkso je odličan, primjerice, ali kao lik pretvoren u glupana, dok je kraljica Gorgo (Lena Headey) varljiva. Novi sporedni likovi prekopirani su ličnosti i odnosi sporednih likova iz prvog dijela, ovdje samo da produlje nepotrebnu dramu, a i protagonist i antagonist nisu daleko – Temistoklo je karakterno i ulogom gotovo istovjetan Leonidi (glumac posao odrađuje prigodno, ali potpuno poklekne pri velikim govorima), dok je Artemizija potentna i drska kao i izvorni Kserkso. Uz Gorgo, Artemizija je novi snažan ženski lik bez podređenog statusa, prilično umjetno upucan u radnju, ali hej it’s show-biz, no o njenom bi se performansu dalo raspravljati. Ovih dana svjedočio sam pozitivnim komentarima o njenoj izvedbi, ali nisam naročito uvjeren da su razmatranja sasvim valjana. Pokušat ću pojasniti: gluma Eva Green u ovom je filmu, u ovoj ulozi Artemizije, apsolutno identična glumi za ulogu Angelique Bouchard u Dark Shadows (2012.). Dark Shadows je komedija. Njena je uloga u tome karikatura. Simptomatici ne mogu pomoći kada uzmem u obzir da identična, suluda (tamo zabavna) scena seksa postoji i u Dark Shadows. Stoga, ona ovdje jest bolja od većina imena na filmu, svu karizmu kadrova preuzima na sebe i lik doista djeluje posvećena misiji koju želi provesti – ali ona apsolutno karikaturizira negativca: scene poput žvaljenja odrezane glave ne čine je životnijim likom, a ako želimo povlačiti poredbe s poviješću ili formalnim smislom lika – Artemizija nije u filmu ni manipulativna ni pronicljiva. Vulgarna je i neinteligentna. Ne fascinira odlukama, nego udarcima mača, a ekspozicija pozadinske priče više je oblikuje, nego što sama Green to čini. Nadalje, bitno je još spomenuti i niz sporednih lica koji se pojavljuju pod komandom Artemizije i Temistokla, a koji su svi redom krajnje neuvjerljivi. Posljednji puta tako sam loše, neautentične izvedbe likova vidio montirane u The Happening (2008.), što, dakako, nije plus za Murra. S druge strane samih likova, kao gledatelju apsolutno ti nije stalo ni do jednog člana protagonističke strane, što je veliki neuspjeh filma.

7

Snyderova škola stoji iza Murra, ali Murro, barem za sada, nije sposoban održati razinu. Djelomično nije sam kriv – scenarij ima mnoštvo propusta, a jača imena zasigurno su sjedila za vratom i namještala mu kameru – ali djelomično jest, naročito po pitanju tolerancije slabe glume, animacija i priglupih pomorskih borbi. Film je taman dovoljno tehnički potkovan da zadrži pozornost, ali onda će uvijek nanovo nekom gluposti skrenuti pozornost na svoju, pa, izvještačenost. Također, tko ne masturbira na slow-motion sekvenciranje mogao bi lako zaspati prilikom zamornih scena uvijek istih situacija – a inače sasvim zabavnih koljačkih trenutaka. Od drugih relevantnijih detalja, kao pozitivan vrijedi spomenuti vrlo prigodnu glazbenu pozadinu koja na trenutke doista podigne adrenalin i postavi gledatelja kao sudionika situacije, a kao negativan vrijedi spomenuti… da dolazi treći nastavak.

5 komentara za “300: Uspon carstva (2014.)

  • Mario says:

    Film loš, dosadan te na trenutke i naporan. Glavni glumac jako loš (lik ne zna pričati). Jedino što valja u filmu su sise od Eve Green. 3D loš. Sramota od nastavka.

  • Matea Rebrović says:

    Baš sam ga jučer pogledala! Još od prvog filma, i ostajem pri tome, ovi filmovi su čisto muško izdrkavanje, da oprostite. Prvi mi je iz nekog razloga bio urnebesno smiješan, ovaj ne toliko (ovolika količina slow motiona valjda ubija emocije, ne znam). Složit ću se s Mariom, sise su jedino što valja 😀 Eva Green je cura na zadatku, da uz silnu krv i nabildane muškarce, dodatno zapali mušku publiku, i mislim da je to dobro izvela. Složit ću se i za Temistokla, lik je jednostavno premlak i bebica naspram glavnog lika u 1.dijelu.
    Ipak, odgledala sam oba filma, najviše zbog neke tehničke strane. Ali mislim da komentari gledatelja poslije filma, kako je film “jeben”, sve govore. Najbolje što sam negdje pročitala je kako je 1.dio najbolji film ikad napravljen, ali da mu 2.dio nije dorastao jer je nerealan naspram prvog. Što reći?

  • DS says:

    Gledati ću treći dio samo zbog Xerxa. Kul mi je lik.

  • Cica Eve Green says:

    Hvala svima!!!

  • MALI MATE says:

    Film je živi šit. Ispraznili teretanu da ga snime. Besmislica od početka do kraja. U Kevinu jamu s njim!

Leave a Reply

Your email address will not be published.