127 sati

Piše: Marin Mihalj

127 sati (127 Hours, 2010.)

Redatelj: Danny Boyle

Glume: James Franco, Kate Mara, Amber Tamblyn

Ocjena: 7.5

 

Pročitali smo puno priča o nepobjedivom ljudskom duhu i imanentnoj želji za preživljavanjem. Kada se čovjek nađe u situaciji opasnoj po život, bezizlaznom crnom ponoru, uvijek se može osloniti na svoj životinjski nagon koji će ga tjerati dalje. Tjerati ga u novu pobjedu. Aron Ralston takav je čovjek. Dijete osamdesetih, dečko devedesetih i formiran čovjek u nultim, Ralston je, kao i većina novijih generacija, smisao svog života tražio u alijenaciji i postepenom odstupanju od konvencionalnih društvenih normi. Relativno mlad, slobodouman pustolov zaputio se u istraživanje kanjona u saveznoj državi Utah. Prelijepo vrijeme, nepregledna polupustinja i kamen koji će mu promijeniti život.

Ako je itko Ralstonovu priču mogao vjerno prenijeti na veliki ekran i pritom napraviti svojevrstan audio-vizualni spektakl, to je sasvim sigurno Danny Boyle, jedan od najcijenjenijih redatelja devedesetih koji se proslavio svojim crnohumornim komedijama, Shallow Grave i Trainspotting, koje su preispitvale ljudsku psihu na Britancima svojstven način. Nakon blagog pada i dva podjednako neinspirativna filma, A Life Less Ordinary i The Beach, Boyle se vratio u velikom stilu početkom nultih s uzbudljivim zombie filmom 28 Days Later. Godine su prošle, Boyle je osvojio Hollywood i danas je klasičan primjer go-to-guya. S razlogom. Kako snimiti stotinu dvadeset sedam sati agonije, s jednim glumcem, i strpati to u devedeset minuta filma koji nije dosadan? Pitajte Boylea jer on zna. Boyle i njegov koscenarist Simon Beaufoy (dobitnik Oscara za najbolji adaptirani scenarij za Boyleov prethodni film, Slumdog Millionaire) su, s blagim odstupanjima u samoj priči koja su bila potrebna da bi film bio izvediv, vjerno prenijeli najtežih pet dana u Ralstonovom životu. Nakon što je prvi izbor, Ryan Gosling, odustao od uloge, na njegovo mjesto spremno je uskočio sve cijenjeniji James Franco znajući da ga čeka najzahtjevnija i najzahvalnija uloga karijere (nominacija za Oscara govori puno toga).

Redatelj nam na početku jasno profilira protagonista. Prototip modernog muškarca, neovisan o roditeljima, prijateljima. Privlačan i zabavan. Egoist. Ralston na svom putu k (ne)sreći susreće dvije djevojke, Kristi (Mara) i Megan (Tamblyn). Kad smo spominjali odstupanje od istine, to je jedina stvar u filmu koja je ponešto fabricirana. Naime, Ralston u filmu djevojkama pokazuje očaravajuću podzemnu špilju dok im je, zapravo, samo pokazao neke osnovne penjačke pokrete. Djevojke ga pozivaju na zabavu koja bi trebala biti održana istu večer, on obećava da će doći. Ali, neće. I da ne znamo o čemu se radi u filmu, kadar u kojem vrckasti Ralston napušta djevojke i hrabro preskače sa stijene na stijenu da naslutiti što ga čeka. Skakajući u procijep između dvije stijene, kamen, koji i nije velik ali jest težak, pada na desnu ruku i zarobljava ga.

Bezizlazna situacija je bila u modi ove godine. Vječno podcjenjivani Ryan Reynolds borio se sa stranim silama u kovčegu, dva metra ispod zemlje u jako solidnom trileru Buried, dok se ovdje glavni junak, tako blizu civilizacije i pomoći, ispod sunčanog neba i zvjezdane noći bori sa željom za neminovnom smrću i željom za preživljavanjem. Čovjek koji je živ pokopan ima sat i pol vremena života, jedan mobitel sa slabim signalom i naivnu vjeru u svemogućnost američke i(li) britanske vojske koja mu je na tragu, koja je tantalski blizu i daleko, dok je Ralston prepušten samom sebi i svojoj svijesti, svojoj grižnji savjesti. Sažalijevanju samog sebe. Što je mogao drugačije napraviti? Bi li, da ima mobitel uz sebe, bio spašen već nakon dva sata? Bi li, da je javio roditeljima, prijateljima gdje točno ide imao šansu za nadu? On polagano umire pritisnut nevelikim kamenom, halucinira kako pada kiša koja podiže kamen i konačno ga oslobađa da bi se već sljedećeg trenutka probudio i shvatio da je to samo još jedan san, da je iza njega samo još jedan dan kojim je sve bliži smrti… On se miri sa svojom sudbinom. Snima se kamerom, ispričava se zbog svoje sebičnosti. Kraj je blizu. A onda slijedi trenutak ludila (?).

Pri kraju snage, lomi si ruku i ispušta luđački smijeh olakšanja (Ralston je to opisao kao jedan od najbolnijih ali i najljepših osjećaja u životu). Sa sobom ima jedan jako tup nožić i reže si ruku. Kroz meso, kroz kost, kroz živce. Bi li mi, kad bi se našli u istoj situaciji, postupili jednako? Bi li, gledajući smrti u oči, odrezali vlastitu ruku? Tko zna… Ralston jest. Što možemo izvući na kraju ovog filma? Osim jedne životne priče s gnjusnom kulminacijom i sretnim raspletom, možemo li vidjeti taj isti kamen kako nas pritišće (ne doslovno, naravno), možemo li i mi presjeći ruku (ne doslovno, naravno) koja je zarobljena ispod njega? Možemo, čini se, pod pravim okolnostima, pritisnuti životom, smrću i kamenom – možemo.

9 komentara za “127 sati

  • maxima says:

    Uh. Kako si ovo jako, jako napisao. Strašno dobro. Knjiga mi je bila bolna, film ću sigurno gledati. Jako, jako, zašto ja ne znam ovako sažeto pisati?

  • Lulu says:

    Film je fantastičan.
    Scena poslije zamišljane kiše, čini mi se da je to bio treći dan zarobljeništva, mi je bila tako dobra da sam samu nju gledala jedno 30-tak puta.

  • Luka says:

    Dobar film. Režija / montaža u pojedinim trenucima ostavlja dojam rave partyja, početak je stvarno ”nabrijan”, ali kako vrijeme prolazi minimalizam dolazi do izražaja i sve sjeda na svoje mjesto.

  • Matea Rebrović says:

    baš zanimljiva recenzija.ovaj film ću ić pogledat za kojih mjesec dana u kino.sad me baš zanima :)

  • Christian Bale says:

    Trebali bi naglasiti kada idu SPOILERI,barem za ovaj kraj….

  • Marin Mihalj says:

    Uvijek zaboravim da ne prate baš svi filmove na isti način na koji ih ja pratim. Ispričavam se. Ali, mislim kako je rasplet Ralstonove priče ipak bio većini ljudi poznat. Nastojat ću ne spoilati ubuduće. 😀

  • limalima says:

    Iako svi govore da ce oscara dobiti Colin Firth za King’s Speech, po meni oscara je zasluzio James Franco za ovu ulogu.Franco je presavrseno odglumio,dugo nisam bila odusevljena ovakom glumom.
    Film je u isto vrijeme toliko jeziv i toliko fantastican,da ostanes bez daha dok gledas pojedine scene. preporucujem svima da ga pogledaju,jer stvarno ima izvanrednih ljudi, kao sto je Aron Ralston.

  • Maxima says:

    Uh. Umalo mi zubi nisu popucali koliko sam stezala čeljust.
    Čovjek treba biti đubre pa reći kako ovo nije odlično odglumljeno. Glumcu nije ni uz vrhunskog redatelja lako iznijeti film na ramenima, praktično samome.

  • Matea Rebrović says:

    Super je kad netko uspije napravit zanimljiv i dobar film a cijelo vrijeme gledaš jedan komad stijene 😀 . U Franca nisam mnogo vjerovala,no nakon pogledanog filma, nominacija za Oscara je totalno zaslužena(sad kad si zamislim Goslinga u ovoj ulozi,ne paše mi nikako). Odličan film,zanimljiva režija..da,neke stvari su gnjusne no takva je priča.uopće ne smetaju. zanimljivo što se sve može čovjeku vrtiti po glavi u takvoj situaciji. brijem da bi si ja onaj nožić zabila ravno u vratnu žilu i pa-pa.

Leave a Reply

Your email address will not be published.