Zameo ih vjetar (1939.)

Piše: br0wn

Zameo ih vjetar (Gone with the Wind, 1939.)

Redatelj: Victor Fleming

Glume: Vivien Leigh, Clark Gable, Hattie McDaniel, Ann Rutherford, Leslie Howard

Od cijenjenog producenta Davida O. Selznicka (King Kong, Rebecca, Spellbound), pod redateljskog palicom izvrsnog Victora Fleminga (The Wizard of Oz, Captain Courageous), temeljeno na briljantnoj ideji Margaret Mitchell, 1939. godine stiže nam remek-djelo Zameo ih vjetar. Film je osvojio deset Oscara, smatra se najkomercijalnijim filmom svih vremena, nalazi se na gotovo svim ljestvicama najboljih filmova ikad snimljenih, a nezaboravna glumačka postava koja je okupila najkvalitetnije ljude Holywooda učvrstila je njegovo visoko mjesto u filmskoj povijesti kao jednog od najboljih filmova svih vremena.

Radnja filma prati vrijeme Građanskog rata i Rekonstrukcije u Americi, točnije njen Jug. Priča je to epske širine o kraju starog i rađanju novog Juga, o onima koji su tu promjenu prihvatili i nastavili dalje i o onima koje je, zajedno s njihovim svijetom, zameo vjetar.

Središnji lik je zelenooka razmažena ljepotica Scarlett O’Hara koja plijeni pažnju svih momaka u okolici. Svih osim Ashleya Wilksa, muškarca u kojeg je nepovratno zaljubljena. No iako čini sve što može da se on zaljubi u nju, on se ženi svojom rođakinjom Melanie jer oni ipak pripadaju istom svijetu. U priču se upliće i zloglasni Rhett Batler, koji se sa svojim zajedljivim komentarima i prodiranjem u njenu srž polako uvlači u njeno srce.

Suočena s grozotama rata, nenadanom smrću majke i ocem kojem se pomutila pamet, Scarlett se na Tari, shvativši da će se od sada sve riješavati preko njenih pleća, zaklinje da više nikada neće biti gladna, makar morala lagati, krasti, pa čak i ubiti. I ona zaista nije prezala ni pred čim, i radila je sve što dama nije smjela raditi, pa je često zbog toga bila osuđivana. Ali je zato njena obitelj sita, a Tara i dalje u rukama porodice O’Hara. Scarlett je nastavila za Ashleyem, ne shvaćajući da je zapravo zaljubljena u san.

No, na kraju se ipak udaje za Rhetta, ali njihov brak, iako strastven, ne uspijeva jer oni kao da se cijelo vrijeme mimoilaze, a na samom kraju, kad želja za Rhettom pobijedi ponos i ona mu uspije priznati da ga voli, on više nema strpljenja za njezinu sebičnost. Baca se na stubište glasno plačući, no sjetivši se očevih riječi o svojoj zemlji, Tari, jedinoj stvari koja traje, koja vrijedi, podigne glavu i, iako poražena, sigurna je da će već sutra smisliti neki način da vrati Rhetta.

Ono što mene uvijek iznova fascinira u filmu jest lakoća kojom se glumci nose sa svojim likovima, kao da su im prirođeni. Nitko ne bi mogao zamisliti bolju ekipu odabranu za ovaj projekt, projekt koji je u svakom svom djeliću kompleksan zbog poruke koju nosi, a opet jednostavan zbog načina na koji ona dopire do gledatelja. Iako se u nekim djelovima gledatelju može učiniti da gleda sapunicu prije no povijesnu dramu (i romancu), činjenica je da se kvaliteta scenarija, glumačkih ostvarenja, i filma kao jedne zaokružene cjeline ne mogu osporiti. O tome svjedoče ne samo brojne nagrade , već i reakcije gledatelja koji, kad jednom pogledaju film, ostaju zauvijek vezani kako za likove, tako i za nezaboravne rečenice koje su mnogima postale misli vodilje. Također, možemo reći da se 1939. godine dogodio jedan bitan preokret u filmskoj indusrtiji, opet zahvaljujući ovom epskom spektaklu. Prvi put u povijesti filma Oscarom je nagrađena crnkinja, i to Hattie McDaniel za ulogu Mammy.

Što se tiče daljneg izbora glumaca, Vivien Leigh bila je savršen izbor za lik Scarlett O Hare i to ne samo zbog njezinih glumačkih sposobnosti i strastvenog temperamenta već zbog velikih  sličnosti u karakteru sa Scarlett. Baš kao i ona , Vivien je kroz život prolazila uvijek dobivajući ono što želi, dok je način na koji je to postizala bio sasvim nebitan. Isto vrijedi  i za kralja Holywooda, neponovljivog Clarka Gablea, koji je osvajao ženska srca jednako na ekranu i u stvarnom životu, svojom tajnovitošću, manirima, ali i drskošću koju svaki pravi muškarac mora posjedovati.

Leigh i Gable tvorili su fantastičan dvojac, te natjerali publiku da se podjednako zaljube u njih, ali i samu priču. Kad se u Scarlettinom životu pojavio šarmantni Rhett Batler činilo se kako se temelji njenog izgrađenog sna o Ashley Wilksu počnju tresti, ali ne dovoljno da se raspadnu i da ona na vrijeme shvati kako je Rhett taj kojeg voli. Jer on je isti kao i ona, surov izvana i iznutra, brutalno iskren i realan, nepodnošljiv u svojoj podrugljivosti, neotesan, ali snažan i zaštitnički nastrojen- jedini pravi muškarac kojim ona nije mogla manipulirati.

No čak i kada se čini da je zaista kraj između nje Batlera, Scarlettin duh ne jenjava i to je ono što je inspirirajuće. Ona će sutra misliti o tome na Tari, i naći će već neki način da ga vrati. Jer sutra je novi dan.

Upravo je to ono što je Margaret Mitchell postavila kao temeljnu ideju svoje knjige, a Sidney Howard izvrsno adaptirao u scenariju. Film prikazuje različite tipove ljudi postavljene u istu situaciju, s istim sredstvima, a ishod života svakog od njih opet je neminovno drukčiji.

Na jednoj strani imamo Scarlett i Rhetta, nemilosrdne borce koji su naumili preživjeti i u tom uspijevaju jer odolijevaju prošlosti, dok se na drugoj nalaze Melani (Olivia de Havilland) , kojoj su vrijednosti usađene u nju tokom odrastanja bile mjerilo svega u života, pa i u smrt odlazi vjerujući da u svakome postoji nešto dobro,te Ashley Wilks(Leslie Howard), pripadnik onog starog Juga, koji se nije bio spreman nositi s promjenama jer je bio ovisan o prošlosti.

Mitchell nam sugerira : ili ćete se prilagoditi i pritom neminovno odreći dijela sebe, ili ćete pustiti da vas voda nosi, pa gdje vas odnijela. Naravno, pitanje jesu li zaista nužne krajnosti u koje je Scarlett nadobudno išla, ostaje zauvijek otvoreno za raspravu.

U tome i jest ljepota filma; navodi vas na razmišljanje, puni vas energijom i spoznajom da, ma u kakvoj se situaciji našli, uvijek možete naći neki izlaz. Ishod filma stoga je ipak pozitivan, jer vam ostavlja mogućnost da sami stvorite svoj kraj, sukladno vašem nahođenju, ali ipak inicirajući da, kakav god on bio,vi ćete se u njemu snaći. Jer ipak, sutra je novi dan.

Autor: Izabela Laura

11 komentara za “Zameo ih vjetar (1939.)

  • maxima says:

    Sjećam se kao jučer, kad su mi rekli kako ovo trebam prvi put pogledati “dovoljno mlada”. I jesam. Otrovala sam se ali mi je svako naredno gledanje bilo podjednako jako.
    Sjećam se prvog gledanja, kad je odlučila od zavjese sašiti haljinu (mislim da je bio zeleni baršun ili štogod slično). Prošlog Božića, film je bio prava poslastica nakon dugo godina.
    Čitala sam prije toga knjigu, no emocije kojima je ovaj film natrpan (ispričavam se na izboru riječi) su nešto što spada u “must see”, svakome tko film voli i cijeni.

    Koliko sam puta i koliko ljudi na svijetu citira Scarlettine riječi na kraju filma? Tisuće, a možda neki među njima niti ne znaju tko stoji iza njih i što one zapravo znače. Naravno, naoko jednostavan u poređenju s većinom današnjih filmova, ovaj divni, šareni a ipak ratom i patnjom vrsno obojan film, ima svoje slojeve, dozvoljavajući gledatelju da interpretira svakoga lika ponaosob – neće svi, poput mene, shvatiti Scarlett kao osobu, koja iznad svega cijeni – život. Valjda stoga što ga je tako intenzivno proživjela u svim njegovim nijansama, od najljepših do najgorih.
    Scarlett će postojati uvijek, čak i kad nitko više ne bude gledao ovaj film, no sumnjam da će takvo vrijeme doći, barem ne na ovaj sajt (dok postoji) :)

  • maxima says:

    Potresao me jako osvrt i nagnao me u sjećanja, malo sam emotivna, stoga isprika :)

  • Jelena Djurdjic says:

    Na koliko samo razina ova stvar funkcoiniše

  • Jelena Djurdjic says:

    Možda će nekom biti interesantan ovdašnji prevod (jer meni hrvatski jeste); naime film je kod nas preveden pod naslovom ‘Prohujalo s’ vihorom’

  • maxima says:

    Moje prvo čitanje je bila kniga, imena “Prohujalo s vihorom”; meni je oboje čisto OK.

  • Sven Mikulec says:

    Jelena, oba su naslova korištena u Hrvatskoj, koliko ja znam.

    Išao sam na eci-peci-pec, zapravo, jer mi se i jedan i drugi sviđaju. :)

  • Gjuro says:

    “Zameo ih vjetar” kao naslov više se koristi u Hrvatskoj.

    Sam film smatram grozno precijenjenim, sladunjavim i rasističkim. Zašto rasističkim? Pa recimo zato što su svi crni likovi osim Mammy prikazani kao poluretardirani, cijelo vrijeme film s nostalgijom uzdiše nad dobrim starim jugom (čije kavalirstvo je naravno temeljeno na radu robova), goebbelsovski navija za južnjačke kavalire uoči rata, kasnije lamentira zbog poraza od groznih jenkija itd. To što je prvi put crnkinja dobila Oscara vjerojatno je pokušaj umirivanja savjesti.

    Slažem se da je Leigh dobro utjelovila Scarlett, ali taj lik je sam po sebi tako beskrajno iritantan da ne znam je li to na kraju dobro ili loše.

    Da ne bi ispalo da samo pljujem, film je vizualno impresivan, pogotovo za vrijeme u kojem je sniman (efekti su sjajni, kao i masovne scene – pogotovo ona s ranjenicima). Možda ga je naprosto pregazilo vrijeme. Odnosno zameo vjetar.

  • Jelena Djurdjic says:

    Ne sećam se da mi je bio rasistički, msm može naravno da se krene u tom smeru, ali prosto ne msm da je film rasisitčki nego je vreme bilo takvo, i da je film zapravo antirasisitički jer ukazuje na to koliko je sramotno (nesretna reč, ali da ne padam sad u zanos) ponašanje i odnos bio prema ljudima druge boje kože (i ti si napisao ‘crnim likovima’, ako krenem tvojom logikom i to je malko rasistički, a znamo da zapravo nije)

    Mogli su naravno da naprave film koji bi se najjasnije kritički odnosio i prema knjizi i prema tom vremenu, ali to, bar meni, nije poenta

  • Jelena Djurdjic says:

    I oba prevoda su genijalna, samo pokazuju koliko se tim stvarima nekad daleko ozbiljnije prilazilo

  • Gjuro says:

    Naravno da kritički pristup njima nije bio poanta. Za tadašnje vrijeme u filmu nema ničeg spornog. Ali film su radili ljudi u čijem je mentalnom sklopu normalno da se ljudi tamne boje kože voze u stražnjem dijelu autobusa (ako se već moraju voziti umjesto da beru pamuk) i to se osjeti. To je ono što sam htio reći. Ne mislim da su svi koji imaju veze s tim filmom rasisti. Npr. Gable je ispao faca kad je, ako se ne varam, rekao da ni on neće doći na dodjelu Oscara ako Hattie McDaniel bude zabranjen pristup (kako je bilo najavljeno). Općenito, on mi je svijetla točka filma. Zanimljiv, proturječan lik.

  • maxima says:

    Jedna od stvari, koje me vežu uz ovaj film, su upravo detalji koje navodite (poluretardirani “ovi” ili “oni”), koje s prvim gledanjem uopće nisam, ili nisam željela primjetiti (vjerojatno nisam, objektivno).
    Drago mi je zbog toga, jer još uvijek mogu gledati taj film kao prikaz jednog vremena, vjerojatno prilično dostojno prenešenog na filmsko platni i čisto … uživati. I plakati, naravno. :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.