Žalac (1973.)

Piše: Sven Mikulec

Žalac (The Sting, 1973.)

Redatelj: George Roy Hill

Glume: Robert Redford, Paul Newman, Robert Shaw, Ray Walston, Charles Durning, Harold Gould, Eileen Brennan, Robert Earl Jones

Četiri godine nakon što je uspješno spojio Paula Newmana i Roberta Redforda u filmu Butch Cassidy and the Sundance Kid, George Roy Hill isti je duo okupio kako bi snimio The Sting, film o prevarantima koji mu je donio čak sedam Oscara i još tri nominacije, a svijetu u nasljedstvo ostavio možda i najbolju priču o prevarama ikad snimljenu.

Mladi džepar Hooker (Redford) i stari crnac Luther (Robert Earl Jones) uspješni su ulični prevaranti koji se jedno jutro nesvjesno namjere na dostavljača love u lancu kladionica zloglasnog tajkuna Lonnegana (Robert Shaw) i opelješe ga za deset tisuća dolara. Ekstatični zbog neočekivane „sreće“ koja ih je snašla, Hooker svoj dio spiska istu večer, dok njegov mudriji mentor u dobitku vidi dugo čekanu priliku da umirovi stare kosti i ostatak života provede u mirnim vodama sa ženom i brojnom obitelji. Nekoliko sati kasnije, međutim, Luther je pronađen mrtav na pločniku ispod prozora svoga stančića, a Hooker završi pritisnut s jedne strane od osvetoljubivog Lonnegana koji zbog očuvanja ugleda ne može ovakvu, u širim okvirima beznačajnu, pljačku pustiti da prođe nekažnjeno (kako drugi ne bi dobili nikakve slične ideje), a s druge od korumpiranog i pohlepnog policajca koji bi ga također volio vidjeti mrtvog. Slušajući posljednji savjet svog nesretnog uzora, Hooker odlazi u Chicago potražiti vrhunskog prevaranta Henryja Gondorffa (Newman), kod kojeg bi se trebao nastaviti usavršavati u jedinom zanatu koji mu leži, s jednom jedinom idejom na pameti – osvetiti se Lonneganu.

Zašto je Hooker toliko odlučan u namjeri da prevari čovjeka koji mu je bez treptaja smaknuo mentora i prijatelja, zbog iznosa koji mu, u svjetlu cjelokupnog kladioničarskog lanca i carstva banaka i raznoraznih tvrtki koje posjeduje, zapravo ne predstavlja apsolutno ništa? „Zato što ne znam dovoljno o ubijanju da ga ubijem.“ Iz tog razloga, uz pomoć iskusnog lisca Henryja, odlučuje skupiti svu energiju, pamet i domišljatost i zadati Ircu udarac na najbolje mjesto – ondje gdje ljude poput njega najviše boli.

Ne radi se samo o otimanju pola milijuna (u ono vrijeme – sredina ’30-ih – iznosa mnogo većeg nego danas) – prevara je morala biti toliko dobro razrađena da žrtva ni ne zna da je upravo bila opelješena; nešto poput savršenog zločina – bez ljutnje, bez osvete, bez svijesti o količini truda, energije i vremena posvećenih razvijanju prevare u kojoj, za atmosferu Žalca iznimno važno, novac igra samo sporednu ulogu. „Imao si pravo, ovo nije dovoljno“, kaže Hooker Henryju pred kraj filma, „ali je dovoljno blizu.“

Ovdje nije toliko riječ o borbi dobra i zla, koliko o stilu te borbe – okrutno nasilje ne kažnjava se istom mjerom, već glavom, umom i inteligencijom, čime je eventualna pobjeda još slađa, a proces kažnjavanja gledatelju mnogo zanimljiviji i inspirativniji nego što bi bio da su good guys jednostavno prislonili revolver na Lonneganovu sljepoočnicu.

Iako sam svjestan da malo generaliziram na štetu odličnog scenarija, fenomenalnog Roberta Shawa u sporednoj ulozi, savršeno pogođene glazbene podloge sastavljene od skladbi Scotta Joplina od kojih se posebno ističe “The Entertainer”, kao i bezbroj sitnica koje su doprinijele stvaranju ovog klasika, čini mi se da možemo reći da se uspjeh ovog filma temelji na tri legende: Newmanu, Redfordu i legendi o kriminalcima s osjećajem za pravdu, temi uvijek privlačnoj kako piscima (redateljima), tako i publici. O šarmu priče o ljudima „s one strane zakona“ s istaknutim moralnim vrijednostima i vođenima plemenitim namjerama ne moram govoriti nikome tko je ikad uživao u pustolovinama takvih ikona poputa Robina Hooda, Jessea Jamesa ili mnogih drugih sličnih slučajeva, pa tako ni ovdje, vjerujem, nikome neće pasti na pamet: „čeeekaj malo… pa oni su lopovi!“ dok napeto iščekuje da Hooker i ekipa con the hell out of gospodina Lonnegana. Solidarnost Lutherovih kolega koji svojim sudjelovanjem u prevari žele odati počast osobi koju su poštivali kao profesionalca i čovjeka, odbojnost beskrupuloznog glavnog negativca, Hookerova isključivo nesebična motivacija ili čak djetinja radost i ushićenje prevaranata kad shvate da mogu biti dio tog velikog projekta, više su nego dovoljno jaki argumenti da se gledatelj u potpunosti smjesti preko puta Lonnegana, na drugu stranu pokeraškog stola, i čeka da vidi hoće li taj prekrasni blef upaliti.

Da maksimalno pojednostavimo: kakva prevara, takav film. Pametno smišljen, s pažljivim pristupom detaljima i brižnim podmazivanjem svih tih kotačića zbog kojih mehanizam funkcionira besprijekorno. Žalac je možda malo nespretan prijevod filma („the sting“ je naziv za tu vrstu prevare), ali nekako mi se čini da je to ujedno i sve što je nespretno u vezi njega. Da se poslužim ranije spomenutim djelićem njegovog fenomenalnog scenarija, The Sting možda nije savršen film.

Ali je dovoljno blizu.

3 komentara za “Žalac (1973.)

  • Gjuro says:

    Odličan punchline, Sven. I uobičajeno vrhunska recenzija. Nažalost, film ne mogu previše komentirati jer su mi detalji ishlapili, a kao što si fino primijetio – ovdje je ljepota u detaljima. Uostalom, samo bih spoilao.

    Što se prijevoda tiče, točniji doslovan prijevod glasio bi “Ubod”, ali opet su u akciji bili ljudi koji stanu kod prve definicije u rječniku. 😛 S druge strane, možda je i bolje da si nisu dali previše slobode. “Velika prevara” ili “Zamka za Lonnegana” zvučali bi puno gore od “Žalca”. Koliko mi je poznato, ne postoji drugi film toga naziva, a ionako valjda nitko ne pomisli na pčele.

  • Maxima says:

    Od “Žaoka” do “Žalac” i sličnih strašnih jezičnih razlika… ostalo je samo da napišem,

    Sven, thanks a lot and save as – na listu već gledanog ali kako Gjuro veli, ishlapjelog!

    Vratio si mi dosta toga recenzijom (što je valjda dobro 😀 nisam ishlapjela a ti si masu toga pokrio)… no opet imam volju gledati to.

  • Izabela says:

    Slažem se s Maximom, baš si vratio želju da se film ponovno pogleda. I da, dodatni like na kraj :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.