Vrućina (Heat, 1995.)

Piše: Matej Lovrić

Vrućina (Heat, 1995.)

redatelj: Michael Mann

glume: Al Pacino, Robert De Niro, Val Kilmer, Jon Voight, Tom Sizemore, Natalie Portman, Ashley Judd, Danny Trejo

U predivni svijet filmskih klasika stiže se, okvirno, na dva načina. U prvu kategoriju spadaju „sretnici“ kojima je ta sudbina predodređena od samog početka. Dakle, od prvih prikazivanja, od prvih dojmova, jasno je kako prisustvujemo legendarnom i revolucionarnom djelu, koje nas ostavlja bez daha. Ona druga skupina nema toliki sjaj i blještavilo, ne ulazi u ring s fanfarama, nego se pojavljuje mnogo tiše i suptilnije. Ipak, takvi filmovi uglavnom izazivaju lijep, ispunjavajući osjećaj, a nagrada za njihovu neospornu kvalitetu dolazi nešto kasnije, možda i nakon nekoliko ponovnih gledanja. Takav tretman primila je veličanstvena Vrućina, veliki film velikog znalca, čikaškog redateljskog džentlmena Michaela Manna. Iako su nenadmašna prezimena Pacino i De Niro bila ono što je filmu osiguravalo financijsku prođu, Mann je imao strašan zadatak – zadovoljiti kriterije svih filmskih fanova, koji od djela koje spaja dva sveta prezimena nisu očekivali ništa osim savršenstva. Zaboravite Kuma II, tamo nisu uistinu bili zajedno, zaboravite Kilmera, velikog Jona Voighta ili Natalie Portman, svi su samo čekali scenu u kojoj će vidjeti i čuti dijalog Bobbyja i Alfreda.


Heat je, prije svega, briljantna studija o perfekciji, opsjednutosti i životnim ciljevima. Neil McCauley (De Niro) vođa je grupe profesionalnih pljačkaša, koji donose odluku o posljednjoj, velikoj i sočnoj pljački, nakon koje će biti zauvijek financijski osigurani. S druge strane, poput tvrdoglavog i neumornog pseta, prekaljeni policijski poručnik Vincent Hanna (Pacino) se godinama trudi uhvatiti savršenog zločinca. Potpuno kaotičnog privatnog života, u misiji koju odavno shvaća osobno, Hanni je potpuno jasno kako je on postao svoj posao, no ralje opsesije su primile prečvrsto. McCauley, lopov koji samom sebi ne dopušta emocije, povezivanje s drugima („nikad se ne veži uz nešto što nećeš moći napustiti u 30 sekundi ako postane vruće“), mane ili pogreške, jednako je proklet i nečovječan. U beskrajnoj igri mačke i miše, netko će, ipak, biti poražen.

Pomalo klišejiziranu priču o okorjelom, ciničnom murjaku i profinjenom kriminalcu na posljednjem zadatku, Michael Mann je uzdigao na višu, gotovo epsku razinu, stvorivši likove veće od života i, naposlijetku, smrti. Ono što svakako ostaje u najdubljem sjećanju jest savršeno pogođeni odnos dvaju monumentalnih likova (u, naravno, savršenim ulogama dvaju monumentalnih glumaca), koji prelaze klasične granice pozitivca i negativca te postaju svijet za sebe, vrijedan divljenja. Napeti i akcijski trenuci su ono što nas privlači i ono zbog čega smo fascinirani, no mirnije, intermezzo scene nas do kraja upoznaju s, na kraju, tragičnim figurama dvojice izgubljenih radoholičara, koji se snalaze isključivo u skučenom polju vlastitog zanimanja. Ljudi koji ih okružuju su mnogo običniji, ljudskiji, sa izraženim manama, no vjerojatno i mnogo ispunjeniji. Iako je odnos dvaju glavnih likova, s neizbježnim međusobnim poštovanjem, os oko koje se vrti radnja, mnogi su elementi koji čine ovaj film konačno priznatim klasikom. Ne smije se zaobići ni fascinantna Mannova kamera, vrlo lako prepoznatljivi stil snimanja iz ruke, koji omogućava genijalne kadrove i kutove snimanja, a scenama daje poetski izričaj (one mirnije) ili surovi, realni, gotovo dokumentaristički štih (nevjerojatna 10-minutna scena pucnjave). S trajanjem od 3 sata, Vrućina ni u jednom trenutku ne postaje dosadna, monotona ili razvučena.

Uz spomenute, sjajno razrađene, glavne likove, bit ćemo uvučeni u kompleksni svijet vrhunskog kriminala i napornog policijskog posla i upoznati se s brojnim sporednim likovima. Od McCauleyjeve ekipe, treba izdvojiti Kilmerovog Chrisa Shiherlisa, kockarskog ovisnika, kojemu brak s Charlene (Ashley Judd) nezaustavljivo tone, fragilnog Sizemoreovog Michaela Cheritta ili smirenog, odgovornog Natea (Jon Voight). Odličan posao obavlja i vrlo mlada Natalie Portman, u ulozi Pacinove pokćerke Lauren, vrlo tužne i depresivne djevojke, izgubljene između očevog ignoriranja, majčine neuroze i očuhove zauzetosti. Perfekcionist kao i njegovi likovi, Mann neće izostaviti nijedan bitan dio u scenama pljačke, forenzike ili policijske istrage, uistinu stvarajući vlastiti svijet Vrućine, kojemu se, uz privlačne i punokrvne likove, užitak prepustiti. Uz uvjerljive odnose među likovima, prikaz kriminalističkog svijeta donosi i neke posebne kodekse, principe i pravila ponašanja, koji su također vrlo realno postavljeni.
Zaključak na samom kraju nameće se – govorimo o jednom od najboljih, najdubljih filmova 90-ih, čija atmosfera, radnja i maksimalna iskorištenost neograničenog talenta dvojice glavnih protagonista stvara vrhunski proizvod, u kojem je svaki segment na mjestu, ali koji nije snimljen mehanički, nego sadrži mnogo stila, duha i osjećaja. Bez nekih iznenadnih proloma emocija, ali s konstantnim opravdavajućom kimanjem glava zadovoljne publike, Vrućina je jedan od onih filmova nakon kojih ćete pogledati end creditse, iako ne pokazuju ništa posebno, kako bi se s djelom družili još koji trenutak. Uvijek spajajući prepoznatljivi stil i ugođaj s vrlo visokom i konstantnom kvalitetom, veliki Michael Mann u ovom je slučaju doživio trenutak karijere.

8 komentara za “Vrućina (Heat, 1995.)

  • maxima says:

    Recenzija odlična, s tim da je prije 1995.g. bilo itekakvih “evergreena” prema kojima je ovo tek u pelenama 😀

    Pitak i čitak autor bi mogao dati pokoji osvrt i na zelenije “evergreene”, bilo bi jako fino čitati o “Raging Bull”-u, “Taxi Driver”-u, “12 Angry Men”, “Flight Over the Cockoo’s Nest”, “Once Upon a Time” (wherever), Kubrickovim legendama, “Shinningu” i slično.

    Go ahead, Roth, lijepo je čitati. :)

  • maxima says:

    Ispričavam se, u brzini “One Flew” postade Flight i Jack se provoza u F-nešto :)

    “Get out of my way son, you’re usin’ my oxygen. “

  • 2shaq says:

    Znam da je ovo tek početna u nizu recenzija evergreen filmova i mislim da je dobro što se počelo jednim filmom koji je napravljen relativno nedavno, a DEFINITIVNO je klasik filma. S tim redateljem i glumcima čovjek bi pomislio kako je nemoguće fulati, ali moglo je poći po zlu toliko puta. Sva sreća da je kormilar bio veliki, veliki Mann koji je znao odraditi sve ne kako spada, već kako bi to svi ostali redatelji trebali raditi.

    Recenzija je još jednom vrhunska gospodine Roth i jedva čekam još! Moram reći da je ovaj film zasluženo dobio mjesto u “evergreen kolekciji” i želim vidjeti koje si još izabrao i tvoj pogled na njih.

    Još jednom svaka čast stari, recenzija je odlična!

  • Matej Lovrić says:

    Ako se vama sviđa recenzija, onda se meni jako sviđaju vaši komentari. Maxima, mislim da će te neke skore recenzije razveseliti, recimo samo da će gospoda De Niro i Nicholson biti poprilično zastupljeni i da su neki od tvojih navedenih filmova, hm, već analizirani.
    Once Upon a Time wherever – nice touch

  • maxima says:

    Skromno se ispričavam na neiščitavanju svega, nisam još stigla :)

    No, uvijek me veseli lijepo napisana recenzija, osobito kad se radi o vrhunskom filmu.

    😉

  • CeboAmebo says:

    Heat je remek djelo. Jedan od najboljih filmova u zadnjih 20 godina.

  • Fat al says:

    Sranje of filma

  • Maxima says:

    i to je sve?

Leave a Reply

Your email address will not be published.