Vod smrti

Piše: Matej Lovrić

Vod smrti (Platoon, 1986.)

Redatelj: Oliver Stone

Glume: Charlie Sheen, Tom Berenger, Willem Dafoe, Johnny Depp, Forest Whitaker, John C. McGinley, Kevin Dillon

O Oliveru Stoneu, jednom od najkontroverznijih američkih suvremenih redatelja i čovjeku koji Ameriku poznaje puno bolje nego bi i ona sama to htjela, napisane su hrpe slova. Majstor urote, zamršenih zapleta i realnog dočaravanja svih američkih grijehova, gotovo se potpuno posvetio rasvjetljavanju all-american simbola, ali i bolnih epizoda američke povijesti, poput The Doorsa, JFK-a, Richarda Nixona, vijetnamskog rata ili footballa. Sredinom 80-ih, bio je poznati i priznati scenarist, najviše istaknut remek-djelima poput Scarfacea i Midnight Expressa. No, bivši prašinar u Vijetnamskom ratu je odlučio filmskoj industriji dati osobni, time i iznimno realni, portret tog besmislenog sukoba i pokazati razorni učinak ratnog pakla na psihu i životne ideale. Jedan od najboljih taglineova ikad kaže: „The first real casualty of war is innocence“. U traileru za film je rečeno: „The first real movie about the war in Vietnam is Platoon“. Pa, možemo li vjerovati jednoj tako bahatoj izjavi?

Krenimo od radnje. 21-godišnji Chris, obrazovani momak iz bogate obitelji, dolazi na bojište kako bi „pronašao samog sebe“. No, ono što će pronaći je hrpa razularenih golobradih vojnika, nadrogirani časnici, osvetnički monstrumi, kojima je uglavnom zajedničko nepostojanje bilo kakve svijetle budućnosti. Dapače, jedan od njih, Bunny (K.Dillon) ni ne želi iz Vijetnama jer je u normalnom svijetu nitko i ništa, dok ovdje „može raditi što god hoće bez da ga itko maltretira“. Središnje figure su dva narednika. Okorjeli, nasilni Barnes, koji se vodi mišlju kako je jedini dobar Vijetnamac onaj pokojni i čija je humanost toliko iščezla da uistinu djeluje poput nekoga za koga je najbolje rješenje junačka smrt u prašumi. S druge strane, mirni hippy Elias, unatoč konstantnoj drogiranosti, djeluje poput razumne i realne osobe i upravo je njegov očinski pristup ono što fascinira Chrisa. Ostali vojnici su uglavnom podijeljeni između dva potpuno različita narednika, a sukob unutar jedinice djeluje neizbježan. Kroz pisma baki, u formi Sheenovog monologa, gledatelj ima priliku pratiti sve Chrisove traume, nevolje, ali i promjene kroz koje mladić prolazi.

Nakon ovog sažetka, posvetimo se analizi filma. Je li ovo uistinu prvi pravi film o Vijetnamskom ratu? Nije, sedam godina ranije nastala je fascinantna Apokalipsa danas i nitko nema pravo tvrditi kako je taj film, unatoč svom hipnotičkom učinku, bio nerealan. No, Vod smrti je svakako najbrutalniji, najogoljeniji i najtvrđi prikaz ovog sukoba. Iako će Stoneov smisao za urotu kasnije postati njegov trademark, ovdje je sve pokazano gotovo onako kakvim jest, bez dodatnog razmišljanja ili, ne daj Bože, uljepšavanja. Iživljavanje na novacima, drogiranje radi, pazite sad, očuvanja uma, sati i sati na kiši usred prašume, krvavi sukobi, pokolji u vijetnamskim selima, sve. I dok, kroz doživljaje vojnika, vidimo onaj „globalni“ dio sukoba, kroz spomenuta Chrisova intimna razmišljanja saznajemo sve o onom individualnom, o doživljaju nevinog momka koji je, vlastitom nepromišljenošću, završio na ovom groznom mjestu. Stone ne osuđuje na jeftin ili patetičan način, dapače, on će nas prvo natjerati da zavolimo vod zbog njihovog mladenačkog, neiskusnog shvaćanja daleke zemlje i ratnog pakla, ali će onda raskrinkati sve i šokirati nas brutalnošću druge polovice filma.

Nije nikakva mudrost zaključiti kako Dafoe i Berenger (obojica nominirani za Oscara) nose film. Nastupi su fantastični. Umjesto nekakvog crno-bijelog pristupa, film će pokazati kako Barnes, unatoč okrutnosti, sjajno vodi svoje vojnike i ima veliko i vrijedno iskustvo, dok je Elias, unatoč simpatičnosti, prečesto sanjar usred prerealnog mjesta. Čak se ni Chris ne odlučuje za jednog od njih u početku, nego poetično zaključuje kako se oni međusobno bore „za posjed njegove duše“. Glumačka postava iz današnje perspektive djeluje iznimno jako, a pamtljivi su i sporedni nastupi, osobito oni Johna C. McGinleyja (na rubu pameti kao i u svakoj svojoj ulozi) i, naravno, hodajuće karizme, Johnnyja Deppa.

Na kraju, Platoon je svoj status klasika i jednog od najboljih ratnih filmova svih vremena itekako zaslužio. Ponovno gledanje je i dalje dobra ideja, a svojom beskompromisnošću i, recimo to otvoreno, mudima, ostavlja snažan dojam. Vidljivo je kako je film osobna priča čovjeka koji želi raskrinkati neke stvari i ima dara i talenta za to. Unatoč monumentalnoj karijeri, Platoon ostaje ponajbolje djelo velikog Olivera Stonea. Ako ste fan rata, pritom preferirate Vijetnam, a volite i malo samokritičnog američkog pristupa, ne morate tražiti dalje.

Ocjena: 9/10

3 komentara za “Vod smrti

  • maxima says:

    Od malena sam opsjednuta ovim ratom, no način na koji si fino uvezao točno ono što je Stone želio ovim filmom postići i jeste, je izvrstan. Neobično, ovo je zadnje od svega što sam pogledala iz “vijetnamskog” oputa (ne računam tu neke… kra-kra filmove), te mi je dojam još uvijek svijež. A eto opet čovjek životinja, čitam ovo i opet gladna onog užasa i krvi i svega… krasno isprofilirani likovi, nema što. Mene osobno je ovaj film pozitivno iznenadio. Knigu sam progutala davno, no film… nekako mi je uvijek bolje ono “prvo” (nije bitno što je to, film ili knjiga…) no u ovom slučaju, kao npr. i u “Carstvu sunca”, ne bih mogla reći što mi je draže, no to je ipak i definitivno film, jer sam … dosta vizualna.

    Odlično je ovo, Matej

  • Frenky says:

    Za mene, definitivno najbolji ratni film ikada, sa odličnom glumačkom postavom i briljantnim Willem Dafoe-om.

  • Nomad says:

    Ipak je Apokalipsa razina više.

Leave a Reply

Your email address will not be published.