Top Gun (1986.)

Piše: Danijel Špelić

Top Gun (1986., 110 min.)

Redatelj: Tony Scott

Glume: Tom Cruise, Val Kilmer, Kelly McGillis, Anthony Edwards, Tom Skerritt, Michael Ironside, Tim Robbins, Meg Ryan, Adrian Pasdar

 

Jutro je, negdje smo na otvorenom moru, ugodan povjetarac i mutni odsjaj sunca u našim očima. Ispred nas polako se podiže platforma na kojoj stoji ponos američkog zrakoplovstva, legendarni F-16 avion, u pozadini polagano struji prepoznatljiva tema Harolda Faltemeyera, praćena jakim rifovima električne gitare. Na nosaču aviona smo, užurbano jutro, pomoćne ekipe hodaju uokolo, pripremaju poligon za još jedan običan radni… sljedeće što se događa, blast off, F-16 punim gasom odlazi niz palubu… i ostalo je povijest, što bi se reklo.

Moram priznati, Top Gun mi je oduvijek guilty sin, jednostavno si ne mogu pomoći da ga ne pogledam svaki put kad naletim na njega. I, tako, ušetam u Konzum neki dan, svakodnevne stvari, i evo ga na polici. Cijena? Prava sitnica. 19.99, iako ga imam negdje među divixima, rekoh, neka stoji i na dvd-u, simbolično. Pa ga i pogledah ponovo (prošlo je par godina), a već kad sam ga kupio, pogledao, mogao bih reći i pokoju riječ o njemu, iako je sve više manje poznato. Znate već što mislim: jedna velika, šarena, nabrijana i adrenalinska regrutacijska reklama za američko zrakoplovstvo. Iliti, malo realniji opis, problematični tip uspije zbariti stariju žensku (i to “učiteljicu” još), dobije priliku izvoditi akrobacije s  F-16 avionom, zahebavati se s najboljim frendom i obarati zle MIG-ove s neba. Mokri san svakog klinca koji sanja o tome da postane glavni pastuh u… gdje god da se nalazi.

Ovaj mali memory lane moram započeti s onim očitim: Top Gun bio je i ostao jako dobar film. Prije nego se svi oni mrzitelji Toma Cruisea i svega što je ovako površno podignu na noge i zajedno u jedan glas kažu buuuu, da malo pojasnim. Na stranu cijeli površni šminkeraj i promotivna reklama (pregurajte to, film je nastao na osnovi članka koji govori o the best of the best pilotima i školi Top Gun), uzmite samo njegovu završnicu i dobivate jednu od najbolje realiziranih zračnih bitaka ikad snimljenih, I shit you not (nagledao sam se takvih uradaka), u kojoj dominira napetost, dobra režija, vizualne atrakcije i brzina. Ali, da ne ispadne kako je to jedino vrijedno spomena, film po cijeloj dužini trajanja ima razbacane zanimljive stvari koje uključuju odnosi mentor-učenik, traženje smisla u životu… mentalitet grupe protiv pojedinaca i vice versa, a ne nedostaju ni psihičke dileme glavnog lika kad doživi gadan susret sa stvarnošću zbog tragedije na vježbi. Ima svega pomalo i ničega posebno, pri čemu na pameti treba imati da je vojska, mornarica, Pentagon… uglavnom, netko, odobrio scenarij (inače bi izostala tehnička pomoć – čitaj – avioni) te u njemu ne možete očekivati teške karakterne mane likova, bilo bi to jednostavno kontraproduktivno. A ako se nešto i dogodi, stvar je pogreške. Doduše, tu ide i glavna primjedba za nerazrađene likove (iako, u obranu moram reći da ima i gorih karakterizacija), ali da je netko planirao napraviti dramu, gledali bi posve drugi film. Kada imaš takve makine kao što su F-16 i MIG, onda ti je bolje da budeš dobar redatelj ako želiš da to ima smisla i da izgleda suvislo.

Što će reći da Tony Scott itekako zna znanje (je,je, nije ni do koljena bratu Ridleyju, ali… who gives a shit), čime je započela divna suradnja između njega i Jerryja Bruckheimera (tada je bio živ i Don Simpson) te je Top Gun ustvari najbolji prikaz kakav je Scott redatelj kad želi biti – čvrst, autorski jak i, što je najvažnije, s osjećajem za publiku. Pametno je iskoristio privlačnost mladog Toma (hej, lik nije ružan, što je istina, istina je) te je izmiješao sa zračnim akrobacijama tako da se nijedan spol publike ne može osjetiti uskraćenim, a uz sve to,ako ste ovaj dio do sada uspjeli nekako propustiti, film ima cast koji pokriva sve osnovne baze.  Osim početnika koji su već imali neko ime (Cruise i Kilmer), tu su i predstavnici stare garde (Tom Skerritt i Michael Ironside), jedno ime koje je onda bilo vruće i zanimljivo, na pola puta između prva dva pojma (Kelly McGillis), a ima i ponešto početnika koji će tek postati netko i nešto (Tim Robbins i Meg Ryan) te još malo početnika koji će postati poznate TV face (Anthony Edwards i Adrian Pasdar) – i sad neka se netko usudi nešto prigovoriti glumačkom odabiru…

Površno, patriotski nastrojeno, ho-ruk raspoloženo, ugodno muškom i ženskom oku, nabijeno adrenalinom, brzo i napeto. Kultna roba, bez daljnjeg, koja se još uvijek može gledati (ako izostavite predrasude) i pošteno zabaviti uz nju.

4 komentara za “Top Gun (1986.)

  • Anonymous says:

    Slažem se:nitko zakinut, zabava zagarantirana,ugodno oku i uhu(Take my breath away drži se već godinama na mom mp3-u). Kratko i jasno:)

  • Izabela says:

    Ne vidjeh da se treba potpisati, odoše tako komentar anonimnog i na glumice, no ..

  • maxima says:

    Među prvima koja će na Tom Cruisea reći “buuu” – no “Top Gun” je i na mojoj guilty pleasure listi. Neobavezan i Dr. Feelgood film, koji se uvijek može pogledati… osobito iz današnje perspektive vidjeti Kilmera… ah.

  • Trevor says:

    f-14 😉 iako ne želim bit “other than that Mrs. Lincoln, how was the play?” 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.