The Thing (1982.)

Piše: Matej Lovrić

The Thing (1982.)

Redatelj: John Carpenter
Uloge:
Kurt Russell, Wilford Brimley, David Clennon, Keith David

U nekoliko starijih recenzija, osobito u onima u Wolfmanu i Masters of Horror, naglasio sam kako je današnji horror nevjerojatno zagađen tim odvratnim parazitima, remakeovima. Očito je kako je njihova sve perverznija količina pokazatelj kronične neoriginalnosti i umjetničke degradacije Hollywooda. No, postoje li u tom „žanru“ neke iznimke koje potvrđuju pravilo, neki svijetli primjeri koji se ne svode na nepotrebno kopiranje, nego od originala uzimaju premisu i daju mu svoj dodir, često povezan i s ikonografijom razdoblja u kojem nastaju?

Ranih 80-ih, John Carpenter je već bio itekako poznato filmaško ime, a u djelokrug su mu, između ostalih, ulazili i kultni krimići Napad na policijsku postaju i Bijeg iz New Yorka, te jedan od najranijih primjera novog, slasher podžanra u horroru, Noć vještica. Iako nije stvarao remek-djela, njegovu talentiranost za filmsku zabavu, dinamičnost režije, sjajno građenje atmosfere i izvlačenje maksimuma iz skromnih financijskih mogućnosti nitko nije mogao osporiti te je ubrzo priznat kao jedan od trendsetera (uz, recimo, Waltera Hilla) za nadolazeće godine.

1982.g., snimio je jedan od najboljih predstavnika nove struje SF-horror-akcije, koja se nastavljala na nekadašnju trash-tradiciju 50-ih, poznatu po raznim svemirskim prijetnjama, nastalima kao radikalni produkt realnih prijetnji Hladnog rata. Njegov The Thing je remake obožavanog, prastarog hita iz ’51, The Thing From Another World, no 30 godina razlike učinilo je svoje i zastarjeli efekti zamijenjeni su suvremenim čudima make-up umjetnika, uz pohvalne promjene u samoj fabuli.
Radnja započinje u američkoj istraživačkoj postaji na Antarktici, čiji spokoj prekida ustrašeni haski, na kojeg pucaju čudaci iz helikoptera nepoznatog porijekla. Na kraju, pas biva spašen, a progonitelji pogibaju poljubivši obližnju planinu. Ameri otkrivaju kako helikopter pripada istraživačima iz Norveške, odlučuju istražiti njihovu bazu, a mistika se produbljuje kad pronađu deformirano tijelo (btw, baza je u potpunom kaosu i bez žive duše), koje odnesu sa sobom radi proučavanja. S dolaskom noći, počine pravi horror. Spašeni haski, kroz odvratnu metamorfozu, otkriva sve čari svemirskog parazita koji se nastanio u njemu i pobio Norvežane, a čija je karakteristika preuzimanje tijela određenog domaćina te napad u danom trenutku. Ubrzo, počinje lov na neljudsko biće, uz problematičnu sitnicu: ni u jednom času nije sigurno u čijem se tijelu svemirac nalazi.

Pomalo klišejiziranu priču o „otimačima tijela“, Carpenter je, vlastitom ingenioznošću, uz pomoć fantastične šminke, odveo na novu razinu. Za početak, građenje i postepeno nabildavanje atmosfere jedno je od ponajboljih u svijetu filma kao takvom. Neprestana, gotovo neizdrživa napetost školski je primjer što bi frazetina „radnja će vas držati na rubu stolca“ uistinu trebala značiti. Stari Johnny je nadmašio sam sebe u režiji akcijskih prizora, čija dinamika često utječe na broj srčanih otkucaja kod gledatelja. Predivno i za svaku pohvalu. Jedan od glavnih aduta atmosfere je i briljantno dočarana klaustrofobija (kao i u Napadu na p.s.) skučene i izolirane istraživačke postaje, a panika i, prije svega, jeziva paranoja koja se javlja kod svih likova postaju opipljive. Poneke scene, poput one u kojoj se članovi tima „testiraju“ na stvora, gotovo se mogu mjeriti s vrhuncem napetosti uopće, prizorom ruskog ruleta iz nenadmašnog Lovca na jelene. Dakle, redatelj je učinio sve što je mogao, a ostali? Iako često imam brojne pritužbe na pretjerano korištenje efekata kako bi se pokrpale rupe u scenariju (ne, ne mislim na Avatara), make-up artistima u ovom slučaju treba odati maksimalno priznanje. The Thing nas vraća u ono predivno doba ranih 80-ih, kad je CGI bio gotovo nekorišten, a sjajne figure/lutke i šminka su dominirali. Postavljene su nove granice u ljepoti odvratnoga, pa razne transformacije onih koje je stvor obuzeo, u vidu odvajanja dijelova tijela, deformacije kostiju i mesa ili prosipanja iznutrica djeluju kao posljedica iznimnog truda i talenta odgovornih, a ne jeftinog načina šokiranja publike. Dokaz kako i banalni bu-efekt može biti originalan i privlačan ako je napravljen s razumijevanjem. Nadalje, treba pohvaliti i uspješno kombiniranje dvaju horror-svjetova, onog old-school, koji se očituje kroz atmosferičnost i tihu jezu, te onog suvremenijeg, kojemu pripadaju gnjusni efekti i iznenadno plašenje. Ponavljam, ništa ne djeluje jeftino ili zaglupljujuće pa se, doslovce, u ovom filmu pravi gušt preplašiti.

Glumačka postava, osim legendarnog Kurta, i nije pretjerano razvikana, no uglavnom obavljaju solidan posao, bez bravura i pamtljivih nastupa. Kurt je dovoljno uvjerljiv kao najpribraniji i najrealniji lik pa nije teško povjerovati u činjenicu kako običan pilot preuzima konce u svoje ruke. Uostalom, suradnja redatelj-glumac je i u ovom slučaju već prethodno razrađena (Escape from New York, Elvis, a bit će i nastavljena s Big Trouble in Little China i Escape from L.A.). U nekim trenucima, odnosi između likova te razvoj njihove netrpeljivosti prouzrokovane strahom i situacijom u kojoj nitko nikome ne vjeruje djeluju mnogo kvalitetnije nego bismo od filma ovakvog žanra očekivali.

Na kraju, nije teško skupiti dojmove i zaključiti kako se radi o odličnom filmu, možda i jednom od najvećih u žanru SF akcijskog horrora. Bez zanemarivanja priče i radnje nauštrb efekata i akcije, s fantastičnim, jezivim ugođajem i nekoliko uistinu pamtljivih scena, John Carpenter je snimio vjerojatno najbolje djelo bogate karijere, ali i jedan od kultnih filmova koji će, poput Aliena, natjerati publiku da razmisli o bićima koja žive u ljudskoj utrobi. Nemojte sad svi otrčati po Rennie i Gastal, nego dajte priliku ranim 80-ima i ovoj polarnoj noćnoj mori.

3 komentara za “The Thing (1982.)

  • bakero says:

    Moj favorite redatelj… ne bih se složio da nije baš imao remek djela, za mene je ovaj film istinsko remek djelo i što se tiče atmosfere jedan od najboljih koje sam ikad pogledao! Šteta što Carpenter od ‘Duhova Marsa’ nije nijeda film više snimio :(

  • Matej Lovrić says:

    Tak sam nešto i probao reći, nije stvarao remek-djela sve do Thinga. 😀 I da, i ja ga strašno cijenim i obožavam gledati, čekam The Ward.

  • bakero says:

    A uskoro bi trebao izać ako već nije

Leave a Reply

Your email address will not be published.