Svijet Divljeg zapada (1973.)

Piše: Danijel Špelić

Svijet Divljeg zapada (Westworld, 1973., 88 min.)

Redatelj: Michael Crichton

Glume: Yul Brynner, Richard Benjamin, James Brolin

 

Kada bih izašao na ulicu i postavio pitanje – tko vam je najupečatljiviji glumac u ulozi humanolikog robota – odgovor bi bio? Ne trudite se odgovarati, znam ga već. I pogriješili bi. Donekle. Prije prvog uvijek postoji prvi, to, vjerujem, znate svi, a jedan Arnold, koji je možda svojim Terminatorom otvorio vrata Hollywooda sebi i Cameronu, ipak nije prvi. I, meni osobno, nije ni blizu toga da bude toliko zastrašujući kao nezaustavljiva mašina koja proganja nevine ljude. Yul Brynner, lokalno poznat i kao dinamitaš Vlado iz Bitke na Neretvi, najpoznatiji je po svojem nastupu u Sedmorici veličanstvenih. Osobno, meni je taj kaubojac tako-tako, nikad se nisam palio na te priče o jadnim seljacima koji nisu zakurac i koje moraju braniti tamo neki gunfighteri, ali da je loš – nije. Druga strana priče, Brynner je zaigrao skoro istu ulogu u potpuno drugačijem filmu i stekao poprilično scary reputaciju, kao robot Gunslinger, koji, nakon što se u tematskom parku dogodi kratki spoj, krene ubijati žive ljude. Kao desetljeće kasnije, tako je i ovaj film otvorio karijeru Michaelu Crichtonu. Ljudi ga možda doživljavaju prvenstveno kao pisca, ali čovjek je stao par puta iza kamere i snimio nekoliko jako dobrih filmova, baziranih uglavnom na svojim scenarijima i romanima. Crichton, tematski parkovi i glavne atrakcije koje se okrenu protiv ljudi doživjet će ponovni reunion kad izađe Jurassic Park (koji nije režirao, ali je napisao roman), a da je vrijeme koje prolazi dobra stvar za uočiti početne pogreške znaju valjda već i vrapci na grani.

U neodređenoj bliskoj budućnosti, odmor će se provoditi u tematskim parkovima, a jedan od najpopularnijih jest – Westworld, zemlja divljeg zapada, revolveraša, saluna i odmetnika. Tamo se možete obući u omiljenog gunmana i doživjeti pravi dvoboj jer vaši su suparnici roboti koji jako sliče ljudima. Odmor iz snova. Za Amerikance koji se pale na Divlji Zapada, naravno. No, kad jedan mali mehanički kvar (ili virus) pobrka spojeve u glavnom kompjuteru, roboti će krenuti u čistku gostiju.

Svijet Divljeg zapada kultni je filmić po svim kriterijima, često je spominjan, citiran (iako i on sam citira druge), s jednom od najsvježijih ideja koje su se mogle pojaviti na tržištu svježih ideja. Ali nije toliko dobar film, ako ćemo iskreno. To vam je kao lektira za srednju školu, znate da je ideja dobra, ali kad uistinu sjednete pročitati knjigu vidite da nešto ipak nedostaje. Gledao sam ga nedavno (nakon jedno 15 godina pauze) i ovaj put sam više zapazio mane nego prednosti. Točnije, prednosti su uvođenje tih humanolikih robota kao glavnih negativaca (na čemu je najviše profitirao Cameron) i za svoje je vrijeme bio popričano strašan. Zamislite Terminatora u kaubojskom outfitu, kako bez milosti tamani nevine goste. Ono što mu nedostaje jest tempo. Zna ući u popriličnu dosadnjikavost dok se ne pokrene akcija, a ni s narativne strane nije baš sjajan. Dok je u svoje vrijeme predstavljao zadnji krik tehnologije (barem ono što se vidi na ekranu kao oprema budućnosti), danas djeluje zastarjelo, a dobar dio pripovijedanja otpada na prikaz svijeta vesterna, pa ispada da gledate vestern – samo što nije vestern. Barem ne u onom klasičnom smislu.

Efekti su, oni povezani s dijelom koji opisuje budućnost, zastarjeli (iako treba cijeniti inicijativu i pristupu) i djeluju neuvjerljivo. Zanimljivo, s druge strane, Gunslinger je napravljen izuzetno uvjerljivo (dio kad mu skidaju lice) te su sve scene s njim ili napete ili poprilično zastrašujuće, te time i najbolje. Glumački je… hmmm, pomalo promašen. Odlični Brynner, solidni James Brolin (tatek Josha Brolina) i potpuno promašeni Richard Benjamin kao glavni lik. Znate da će dotični razriješiti loš dan, ali vam ne odgovara po nijednom kriteriju kao junak, što poprilično umanjuje doživljaj. Postoji i malo logičnih mana tipa zašto roboti imaju oružje nabijeno pravom municijom, ali jednom kad film uhvati tempo (u drugoj polovici) toga jedva da postane svjesni. Preporuka? To vam je kao lektira. Ne gubite ništa ako je ne pročitate, no ispadnete bogatiji za jedno iskustvo ako pročitate. S tim da će vas film ipak gnjaviti malo manje nego Smrt Smail-Age Čengića.

Leave a Reply

Your email address will not be published.