Snovi

[A. Kurosawa/I. Honda, 1990.]

8

REŽIJA

Akira Kurosawa, Ishiro Honda

SCENARIJ

Akira Kurosawa

GLUME

Akira Terao, Yoshitaka Zushi, Chishu Ryu, Martin Scorsese

SAŽETAK

Nakon što nas je desetljećima obasipao svojim remek-djelima različitih žanrovskih usmjerenja, veliki je Kurosawa pred kraj karijere s gledateljima odlučio podijeliti svoje snove.

9,0

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

---

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Luka Resanović

Koncipiran kao zbirka od osam kratkih filmova, Snovi je unikatno filmsko iskustvo u kojem je redatelj odlučio vizualizirati one snove koji su mu se, kako je sam rekao, često vraćali. Nakon što nas je desetljećima obasipao svojim remek-djelima različitih žanrovskih usmjerenja, veliki je Kurosawa pred kraj karijere s gledateljima odlučio podijeliti svoje snove. Snovi u filmu poredani su kronološki s obzirom na dob; počinju doživljajima malog dječaka, a završavaju onima odrasla čovjeka. Tumačenje snova inače nije pretjerano zahvalno, ali se ovdje ipak radi o filmskom djelu koje je, samo po sebi, izloženo na interpretativnu milost i nemilost svih nas koji smo ga gledali, te se može promatrati i u kontekstu ukupnog autorskog opusa. Kao suredatelj se pojavljuje Ishiro Honda, najpoznatiji po serijalu Godzilla filmova 1950-ih i 60-ih.

vlcsnap-2015-04-12-19h14m41s97

Kao i svaki omnibus, i ovo je djelo teško promatrati kao cjelinu, no vrijedi pronaći neke komponente koje ga čine koherentnim. Ono što povezuje snove je određeni stupanj vlastite inferiornosti u odnosu na prostor, vrijeme i pojave oko nas. Za razliku od jave, u snovima nemamo osnovnu orijentacijsku kontrolu, već tragamo teško objašnjivim putevima vlastite podsvijesti. Tako ni Kurosawini likovi u filmu nemaju spomenutu kontrolu, već u čudu prate, lutaju, bježe, skrivaju se, bore se, dive se nekim pojavama koje određuju njihovo kretanje i ponašanje. Kao stranci u novom i potpuno nepoznatom ambijentu, nalaze se u podređenom položaju, a takve su i kompozicije – mnoštvo totala i polutotala u kojima je pojedinac tek (sitni) dio monumentalnog prizora. Osim što su bliži planovi rijetki, rijetki su i prizori interijera; radnja se uglavnom odvija u eksterijerima što možemo povezati sa širokim i otvorenim prostorom Kurosawine bogate mašte i vizionarstva koje je demonstrirao u mnoštvu svojih filmova (Rashomon, Dvorac paukove mreže, Dersu Uzala, itd). Slično ostatku opusa, i Snovi formalno potvrđuje redateljevo stilsko usmjerenje klasičnog fabularnog filma, bez pribjegavanja avangardističkim tendencijama koje se obično poklapaju s idejom filmske realizacije sna. Također, kamera i mizanscena u filmu su često u dinamičnom stanju, što predstavlja vizualni prosede dobrog dijela autorovih ostvarenja, ali i pogoduje ideji vizualizacije snova kao svijeta neograničenog prostornog potencijala.

Onirični motivi prisutni u filmu su znatiželja, pohlepa, vitalnost, grižnja savjesti, nedostižnost,  prolaznost, a sastavnica zajednička većini snova stanoviti je osjećaj straha koji se javlja u različitim rasponima i oblicima. Strah je prisutan i kod dječaka koji vođen znatiželjom kradomice promatra čovjekolike lisice u šumi, kao i kod čovjeka u postapokaliptičnom svijetu demona i divovskog cvijeća. Kao impozantno vizualno iskustvo, film nudi široki spektar boja – od raskošnih i šarolikih boja krajolika u cvatu do tmurnih boja spaljene i devastirane zemlje.

vlcsnap-2015-04-10-17h57m11s243

Logično s obzirom na ideju ekranizacije vlastitih snova, film je scenografski i kostimografski bio izuzetno ambiciozan, ali na kraju uspješno izveden putem studijskih efekata, čime podsjeća na Kobayashijev kultni omnibus Kaidan. Izuzev specijalnih efekata goruće planine Fuji koji izgledaju zastarjelo, film tehnički uspješno odolijeva zubu vremena. Posebno je zanimljiv san naziva Crows u kojem je autor odlučio izložiti svoju fascinaciju i inspiraciju slikama Vincenta Van Gogha, gdje glavni lik hoda kroz Van Goghove pejzaže, čak nakratko i priča s velikim umjetnikom (kojeg tumači Martin Scorsese). Ovaj san se može tumačiti i kao odraz poznate Kurosawine inspiracije zapadnom (europskom) kulturnom baštinom.

Ipak, kako film ide dalje, neke epizode postaju prilično banalne, bez primjesa pretjerane maštovitosti i unikatnosti. Takav je san nuklearne katastrofe Mount Fuji in Red ili postapokaliptični The Weeping Demon. Nasuprot tome, primjer originalne epizode je san The Tunnel u kojem je užas rata uprizoren simbolima tunela i bijesne zvjeri. Posljednji san Village of the Watermills je na momente suviše didaktičan i opterećen jednim dijaloškim susretom.

vlcsnap-2015-04-10-17h57m39s7

Iako je u nekim segmentima banalan, pa i premazan larpurlartizmom, sveukupni dojam Kurosawinih Snova je pozitivan. Perfekcionistički izveden, ulazi u bogate vitrine neumornog umjetnika koji je svijet filma obogaćivao punih 50 godina.

Leave a Reply

Your email address will not be published.