Simpatija za gospođu Osvetu (2005.)

Piše: Marko Pačar

Simpatija za gđu Osvetu (Sympathy for Lady Vengeance/Chinjeolhan geumjassi, 2005., 112 min.)

Režija: Chan-wook Park

Scenarij: Chan-wook Park, Seo-Gyeong Jeong

Glume: Yeong-ae Lee, Min-sik Choi, Shi-hoo Kim, Yea-young Kwon

 

(Napomena: Koliko god se trudio, ovaj film je nemoguće kvalitetno recenzirati i elaborirati bez masovnog korištenja spoilera. Ovo je najbolje što mogu.)

U životu svakog čovjeka nužno dođe trenutak kada može zadovoljno protrljati dlanove i reći – ovo je moj osobni vrhunac, bolje od ovoga ne mogu. Za nekoga je to najsmrdljiviji prdac u tinejdžerskoj ekipi, za nekoga lepeza Starčevića u njujorškom penthouseu na vrhu nebodera, dok je, za nekoga trećeg, to dostizanje kreativnog vrhunca, neovisno o području interesa. I zaista nije bitno o čemu je riječ; mjeri li se postignuće emisijom metana u ekipi ili ocjenom vašeg filma na FAK-u, osobni vrhunac je ono čemu svi ljudi teže. Priznajem, ne poznajem ga, ali sa sigurnošću mogu reći da je sa Sympathy for Lady Vengeance Chan-wook Park dosegao osobni vrhunac. Bit ću dovoljno brzoplet pa reći kako je, ovim filmom, Park dosegao vrhunac redateljske profesije. Da, Sympathy for Lady Vengeance je film koji je zagrebao površinu onog mutnog i tamnog područja u kojeg samo rijetki filmovi zagaze, područja gdje se nalaze filmovi koji jasno daju do znanja kako su morali nastati pod nekom vrstom božanskog nadahnuća. Da, Sympathy for Lady Vengeance je toliko dobar.

Gospođa Osveta, stanovita Geum-ja Lee, nakon 13 godina provedenih u zatvoru zbog navodne otmice i ubojstva dječaka, pokušava dovesti svoj život u red i u isto vrijeme provesti u djelo svoj osvetnički plan, uz pomoć bivših cimerica u zatvoru. Ova, naizgled jednostavna, priča samo je uvod u treći i završni nastavak legendarne trilogije o osveti, sage koja je u mnogočemu obilježila kinematografiju 21. stoljeća. Sympathy for Lady Vengeance, kao treći nastavak, sjeda i preuzima svoju ulogu savršeno. Preuzevši melankoličnost i sanjivu atmosferu prvog dijela u kombinaciji s cinizmom i apsurdom Oldboyja, Park je napravio dostojan zaključak na sveprisutnu temu samoispunjenja putem osvete.

I još jednom, u maniri bradatih psihoanalitičara, Park se otisnuo na dugo i opasno putovanje ljudskim umom u potrazi za odgovorima na pitanje moralnosti i opravdanosti osvete; osvete kao vida zadovoljavanja i osvete kao vida ispunjavanja smisla svog postojanja. Način na koji, u maniri prvoklasnih naturalista, distancirano i hladno secira emotivni svijet protagonista (a da on i dalje ostaje uvjerljiv) jednako je zapanjujuć poput brojnih drugih ludorija kojima smo mogli svjedočiti u ovoj trilogiji. U njegovom svijetu ne postoji moral, mada njegovi filmovi moraliziraju. U njegovom svijetu ne postoji dobro i zlo, mada je trilogija izgrađena na ideji dobra i zla. Park gledatelju daje počasnu imperatorsku stolicu u Areni i mogućnost da glavnog junaka (ili junakinju u ovom slučaju) spasi i opravda ili uništi i osudi, baš onako jednostavno kao što je jednostavno i Cezarovo mahanje palcem. Sympathy for Lady Vengeance predstavlja kolosalnu moralnu lekciju koja će ići u onom smjeru u kojem gledatelj želi. Ništa nije sigurno i ništa nije konstantno, pouka filma je upravo ona koju gledatelj legitimizira. S vremena na vrijeme doima se kao da Park vreba iza leđa i gura nas nogom u svijet gdje moramo razmišljati kako bismo se ponijeli u datoj situaciji. Štoviše, jednom prilikom Park je izjavio kako ne podnosi filmove koji evociraju pasivnost te, ako gledatelj želi pasivnost, može slobodno otići u spa centar.

Što Park sada, kada je odradio trilogiju, planira napraviti sa svojim životom? Hoće li pasti u depresiju te se odati boemskom životu, konzumirajući čisti kisik iz boce uz konjak i orgijanje sa srednjoškolkama, ili će nastaviti dalje? Prošlo je osam godina otada, a on i dalje snima, što me tjera na razmišljanje da sam možda bio u krivu kad sam pomislio da je to to. Izgleda da mi nismo vidjeli najbolje od njega, što je jako, jako  dobra vijest u ovim, za film, čemernim vremenima. Želim mu puno sreće, a njegovim sjevernokorejskim susjedima i mladom vođi Kim Jong-unu želim što brži razvoj dalekometnih projektila kako bi, nadam se, na vrijeme spriječili Hollywood u mučnom nastojanju da snime remake i ovog (aaaaaaargh) nastavka.

2 komentara za “Simpatija za gospođu Osvetu (2005.)

  • francion says:

    izvrstan tekst

  • Jelena says:

    neizvodljivo je napisati kritiku za remek delo. msm da treba se tome predati i za Faktografije uraditi tekst!

    btw čovek je snimio odličan film i pre triologije J.S.A., a i jedan lucnut posle, Cyborga, pa Thirst i sad će Stoker. Samo ja ipak msm da je ovo maksimum, ne samo njegov, ičiji,on neće bolji film snimiti i to je O.K.

Leave a Reply

Your email address will not be published.