Plavi grom (1983.)

Piše: Danijel Špelić

Plavi grom (Blue Thunder, 1983., 109 min.)

Redatelj: John Badham

Glume: Roy Scheider, Warren Oates, Malcolm McDowell, Daniel Stern, Candy Clark

 

Frank Murphy policajac je zračne policije Los Angelesa. On je eye in the sky, prati, pronalazi i lovi kriminalce, tj. asistira policiji iz zraka da obave posao na tlu. Naš Frank ima i neke traume iz Vijetnamskog rata (pretrpite, to su 80-e, svi su likovi imali probleme s Vijetnamskim ratom), ali se s njima nosi onako kako treba, muški, bez kompromisa. Također, problemi s autoritetom (zvuči poznato, ne?), natezanje s nadređenima, cijeli paket onoga što čini lika zanimljivim likom, kao i neizbježnim scenarističkim rješenjima u akcijskom filmu 80-ih. Nadalje, Frank je vraški dobar pilot te ne čudi da upravo on bude izabran da testira novi model futurističkog helikoptera u urbanim uvjetima. Frank i njegov mladi, zeleni pomoćnik, to i rade, no pogreškom snime nešto što nisu trebali snimiti i Frank postaje lovina zločestih momaka. Predvodi ih tip imenom Cochrane, a da bude začinjeno, Frank ga poznaje od prije. I ne vole se baš. Što se događa? Frank će uz pomoć Blue Thundera krenuti u dokazivanje svoje nevinosti, a sve prednosti moderne letjelice dovest će stvari do usijanja kad krene osobni obračun s Cochranom.

Inače nemam naviku započeti tekst opisom sadržaja, to mi je nekako ziheraški postupak, pogotovo kad se radi o starijim filmovima gdje više-manje svatko zna što će se dogoditi, ali ovaj put sam to napravio iz jednog banalnog razloga – da pojasnim što se uopće događa u filmu. Velika većina ljudi reagira na sličan način kad se spomene film: ah, to je onaj film o onom helikopteru. Istina, ali on ipak ima neku svoju svrhu. Grom je napravljen za vojsku (krivo se tumači kao “policijski helikopter”) i naši ga zlikovci žele iskoristiti za razbijanje pobuna na ulicama vrlog L.A-a. Znači, svi oni koji bi u ono doba išli protestirati protiv Jadranke Kosor imali bi bliski susret s tom zvijeri. Nije loše, mora se priznati. Iako nategnuto, no to je tek okvir za krivu informaciju koju naš junak slučajno dozna. Kao i svi glupi vladini projekti, tako je i ovaj tajanstven, što znači da sve koji to doznaju treba – posmicati. Opet, nategnuto, ali i u najboljoj maniri klasičnih “vlada zna odgovore” teorija zavjere, tek toliko da znate koja je uopće svrha modernog helikoptera.

Ono što je u tim danima predstavljalo očiti problem kod ovog filma jest, kako, dovraga napraviti film s uvjerljivim obračunima helikoptera? Jednostavno, uzmeš prave helikoptere. Danas je Grom nedostignut standard zračnih kadrova, posebice dijela gdje Frank i Cochrane mjere koji ima dužeg (helikoptera, ljudi, helikoptera) i sad vi pokušajte shvatiti da je prenamijenjena letjelica ustvari “vukla noge” pri letu koliko je nekompatibilna bila.  Svi oni dodaci su stvarali muku Isusovu pri letu, ali akcija je besprijekorna, da ne kažem i impresivna kad se akcija preseli u urbane dijelove gradskog područja. Rezultat? Prokleta stvar i danas izgleda uvjerljivo. Da samo izgleda, ono što su u tom filmu prikazani kao zabavni dodaci danas su standardna oprema svakog boljeg helikoptera (da ga nazovem i proročanskim?), posebice tihi rad, audio-video oprema, a nije da nema i sličnog naoružanja. Ali, mora biti i pokoji ali, kadrovi gdje Grom sređuje F nešto avione jednostavno su… vremenski pregaženi. Prevelike ambicije i pretežak zadatak za izvesti, doveli su do par stvarno groznih dijelova koji doslovce grebu po našim očima (a znaju izazvati i smijeh) te, namjerno i srećom, traju kratko. Tko je vidio kultni film ako nema i ponešto lošeg u njemu, ne? Da se ovo ne pretvori samo u priču o letećem stroju…

Roy Scheider, meni jako simpatična pojava u filmovima, ovdje ima svoj novi glavni trenutak nakon Jaws. Dobro, nije sad da se nešto i pretrgao od glume, ali treba biti pojava kojoj vjerujemo da će stvar razriješiti svojim postupcima. Malcolm McDowell je naš glavni zlikovac. Uobičajeno dobar, čovjek ima talenta za takve uloge i ovdje je kao riba u vodi. I, što je zanimljivo, McDowell ima strah od letenja, radi čega vjerujem da mu je bilo baš lijepo u helikopteru. Warren Oates je snimio ovaj film i umro. Šteta, legendaran glumac, najpoznatiji po svojoj suradnji s redateljem Samom Peckinpahom, koji je uljepšao cast svojom glumom. Možda će netko zamijetiti da je muški cast prevladavajući, no Grom se svojom pričom, kao i postavljanjem radnje (ne vidimo helikopter prvu četvrtinu filma, a njegov pun kapacitet sve do same završnice), nadovezuje na Eastwoodov Firefox (treći naslov svetog trojstva o izumima koji pokreću radnju predstavlja Black Moon Rising), čime je bilo uočljivo zanemarivanje ženskih likova unutar akcijskog filma. Ali, svi nabrojani (ipak su to glumačke legende A kategorije) pridonijeli su da Grom postane vodeći hit tih dana te se prometne u kultni naslov koji je jednostavno neizbježan kad se govori o akcijskom filmu osamdesetih. Srećom, još se nitko nije sjetio da napravi remake i tako zezne šarmantnost izvornika.

Leave a Reply

Your email address will not be published.