Noć iguane (The Night of the Iguana, 1964.)

Piše: Vedrana Vlainić

Noć iguane (The Night of the Iguana, 1964., 125 min.)

Redatelj: John Huston

Glume: Richard Burton, Ava Gardner, Deborah Kerr

 

Rečeno mi je jednom, uz spomen ovog naslova, da bi ga se najbolje moglo opisati kao film u kojem Burton „glumi“ Burtona, a Ava „glumi“ Avu. Iako vjerovah izvoru te informacije, svejedno mi je bilo fascinantno koliko su savršeno uloge ispale gotovo krojene po glumcima koji su ih prenijeli na veliko platno. Nastala prema drami višestruko nagrađivanog i u Hollywoodu vrlo popularnog američkog pisca Tennesseeja Williamsa, ovaj izvrstan film možda je najbolja njegova ekranizacija uopće. Iako možda ne kinematografski, scenografski ili po visini budžeta, tematski svakako.

Mjesto radnje je selo Puerta Vallarta, točnije mali hotel na Pacifičkoj obali kraj kojega se zaustavio autobus pun žena iz crkvene grupe, koje su na turističkom obilasku religioznih povijesnih spomenika Meksika. Njihov vodič je T. Lawrence Shannon (Burton), svećenik izbačen iz svoje crkve zbog „sramotnog“ incidenta, cinik koji se protiv svakodnevnice bori alkoholom i koji je konstantno na tapeti dežurne moralne vertikale, gđice Fellowes (Grayson Hall), zbog nimalo diskretnih pokušaja samoprozvane Lolite (Sue Lyon), a ujedno i jedine ženske osobe iz grupe koja nije u menopauzi, da ga odvuče u krevet. Spomenuti hotel, u koji tijekom jedne od svojih alkoholnih kriza odvodi grupu, poznat mu je iz mladosti i njime nakon smrti njegovog starog prijatelja upravlja pokojnikova udovica Maxine Falk (Gardner) – oštrokondža sasvim druge vrste od bogobojaznih starih zanovijetala iz autobusa. Uskoro im se pridružuju i starac na samom kraju života (Cyril Delevanti) s unukom Hannom Jelkes (Kerr), odlučnom ženom koja iza fine i smirene fasade krije nekolicinu svojih vlastitih demona. Svi oni su poput netom uhvaćene iguane, koja zavezana na verandi u bezizlaznoj situaciji čeka da postane nečiji obrok. Polako napetost raste, strasti se uzburkavaju, dok paklena vrelina dana prelazi u nesnosnu večernju sparinu…

Prva stvar koja me oduševila kod ovog filma jest činjenica da ima jednako širok emocionalni i intelektualni raspon te utječe na gledatelja jednako snažnim dojmom na oba polja. To je nešto što me uvijek iznova podsjeća zašto mi je upravo ovo razdoblje sedme umjestnosti omiljeno. Takav „dubinski“ pristup i objedinjenje onih ključnih obilježja jednog dobrog filma, dakle kvalitetna režija, solidna i smislena priča te čvrsto okarakterizirani likovi, s godinama se, nažalost, gotovo u potpunosti izgubio.

U atmosferu se vrlo lako možemo „ufurati“. Vrućina, znoj, komarci, par mišićavih mladića čokoladnog tena koji u ritmu salse provode dane, ledeni „rum-koko“ u ruci i nekolicina osebujnih individua koji se usred svega toga bore s vlastitim (mnogobrojnim) demonima. U tom pogledu toliko slični, a suštinski vrlo različiti. Tu je raspopljeni svećenik otjeran u alkoholizam zbog sumnji u Crkvu, Boga, a najviše sebe samoga, koji odbacuje ruku pomoći nekolicine kojima je bilo dovoljno stalo da je ponude i na rubu potpunog mentalnog kolapsa traži utočište u alkoholu i poznatom društvu. Zatim energična i još uvijek vrlo atraktivna udovica u krizi srednjih godina, koja je frustrirana do granice očaja monotonim životom u malom mjestu. Umjetnica koja svojom rafiniranošću i manirima djeluje kao da je ispala iz nekog sasvim drugog vremena i pokušava se pomiriti s bolom gubitka i usamljenošću. Razmažena maloljetnica koja vrlo doslovno ne zna što bi sama sa sobom te ogorčena „stara cura“ u svrsi nametnute moralne vertikale, koja predstavlja sve ono od čega ovi gore navedeni pokušavaju odmaći. Iako tek pozadinski lik, ali ujedno i jedini uistinu pozitivan, tu je nekoć cijenjeni, a danas tek najstariji živući, pjesnik, koji uporno izbjegava smrt tjeran jednom jedinom težnjom – da završi svoju posljednju pjesmu. Svi ti likovi toliko su „stvarni“, toliko ljudski, sposobni za zavist i pakost, hiroviti, sebični i nezadovoljni svojim životima. Oni nisu samo lica na platnu, već ljudi od krvi i mesa sa svojim razmišljanjima, karakterima i kompletnom prošlošću. Kroz tih dva sata, gledatelju je posve jasno odakle oni dolaze i što ih je oblikovalo takvima kakvi jesu. Svaki lik kao da je napisan za pripadajućeg mu glumca, čime je posve opravdan onaj komentar s početka. Doduše, moglo bi se reći da Burton uvijek glumi pijance, ali kad mu čaša tako dobro stoji, tko sam ja da išta prigovaram. Glumačka ekipa relativno je mala, što uz mjesto radnje ograničeno isključivo na hotel i njegovu verandu daje pomalo kazališni štih.

Ključni trenutak filma razgovor je Shannona i Hanne: on usred mentalnog sloma, a ona s nekoliko njih iza sebe. Oni su neočekivane srodne duše, dvoje vrlo različitih ljudi koji su „kliknuli na prvu“ i uspjeli se povezati na jednoj dubljoj razini. Upravo u toj sceni Tennessee Williams iznosi svoju osnovnu ideju. Kroz likove koji nipošto nisu površni klišeji, već osobe koje naprosto pršte od emotivnog naboja, prikazuje napor pronalaženja smisla života, važnost suosjećanja na koje se, sasvim neočekivano, može naići kod potpunog stranca te način na koji ljudi „izdržavaju“ život. Koliko god klišejizirano i patetično zvučalo, to su univerzalne teme, koje nikada neće prestati biti važne i koje se ne odnose samo na određene ljude. I bez svega toga, čak i sama interakcija ove šačice destruktivnih karaktera na jednoj meksičkoj verandi bila bi dovoljna da izdigne ovaj film iznad većine ostalih.

Ok, nije najveselija tema na svijetu i ne bih baš preporučila gledanje ako imate problema s depresijom, ali oni gladni izvrsne karakterizacije (koje ne bi bilo bez jednako izvrsnih glumačkih izvedbi) i inteligentnih razgovora tematike koja će vas tjerati na razmišljanje još danima poslije gledanja, Noć iguane idealan je podsjetnik na vrijeme kada su filmovi bili puno više od bezumnog slijeda slike i zvuka.

2 komentara za “Noć iguane (The Night of the Iguana, 1964.)

  • Gjuro says:

    Dobra recenzija. Samo mali ispravak: Williamsov predložak nije kratka priča nego drama (odnosno kazališni komad).

  • Vedrana Vlainić says:

    Hvala na ispravci! Obično provjerim informacije o literarnom predlošku, ali ovaj put mi se potkralo.Molim šefa da popravi kad uhvati vremena… :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.