Mississippi u plamenu

[A. Parker, SAD, 128 min, 1988.]

9

REŽIJA

Alan Parker

SCENARIJ

Chris Gerolmo

GLUME

Gene Hackman, Willem Dafoe, Frances McDormand, Brad Dourif, Michael Rooker, Stephen Tobolowsky, R. Lee Ermey

SAŽETAK

Izvrsno napisan i nošen dinamikom Hackmana i Dafoea, Parkerov film neočekivano je oštar socio-politički komentar poslan iz okrilja studijskog sistema.

9,8

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

---

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Sven Mikulec

„Misliš li da bi vas stvarno poslali ovdje da uz onog crnca nisu nestala i dva bijelca“, pitanje je u početku filma upućeno liku Genea Hackmana, agentu FBI-a na zadatku otkriti što se dogodilo s trojicom nestalih aktivista za ljudska prava u gradiću u državi Mississippi. Tužan odgovor na ovo pitanje na neki je način dao sam redatelj, veliki Alan Parker (Midnight Express, Angel Heart, Angela’s Ashes), kad se nekoliko godina kasnije prisjetio snimanja Mississippi Burning.

„Naš film ne može biti simbol borbe Afroamerikanaca za građanska prava, naši su glavni likovi bijeli i, ako ćemo iskreno, film vjerojatno nikad ne bi ni bio snimljen da nisu. Ovo je možda u jednakoj mjeri odraz današnjeg društva i filmske industrije.“

BOND 2

Parker je vjerojatno napisao bolnu istinu, ali nije teško shvatiti zašto je mnogo ljudi u Mississippi Burning vidjelo snagu i inspiraciju, djelomično potaknuto činjenicom da je Parkeru pošlo za rukom unutar studijskog sistema snimiti film s oštrim društveno-političkim komentarom. 1964. godine James Chaney, Andrew Goodman i Michael Schwerner, članovi Kongresa za rasnu jednakost, brutalno su ubijeni u južnjačkoj zabiti u kojoj su se nalazili kako bi pomogli lokalnu afroameričku zajednicu pripremiti za glasovanje. Film se otvara pogubljenjem i odmah zatim u priču uvode prave protagoniste – dvojicu FBI-evih agenata poslanih u Mississippi. Agent Anderson (Hackman) iskusan je detektiv, i sam bivši šerif jednog sličnog gradića na jugu, koji se ne boji zaprljati ruke i koristiti metode koje ne možete pronaći ni u jednom priručniku. Mlađi Ward (Dafoe) malčice je uštogljen, by-the-book agent novoga kova, liberalno odgojen i nesposoban shvatiti mentalitet i običaje južnjačkog mjestašca. Dobar dio svoje privlačnosti film duguje baš njihovoj dinamici, konstantnom nadmetanju, sukobu vizija i modus operandija. Sve pohvale za to moraju ići scenaristu Chrisu Gerolmu, ali vjerojatno još i više samom Parkeru, koji je, nezadovoljan Gerolmom, obradio njegov scenarij prilagodivši ga svojoj viziji, iako je zbog dogovora sa studijem Orion Gerolmovo ime moralo stajati na creditsima. Intenzivne i često duhovite izmjene dvojice junaka tako nude neke vrlo upečatljive replike, ali nešto ćete ipak morati otkriti i sami.

BOND 3

Uz već spomenut kvalitetan scenarij i neosporno odličnu suradnju Hackmana i Dafoea podržanu dobrim dionicama Frances McDormand, Brada Dourifa i Michaela Rookera, najveća vrijednost Mississippi Burning leži u njegovoj dokumentarističkoj prirodi. Ovdje pritom ne govorim o formatu ili stilu snimanja, već o činjenici da, slično kao i Oliver Stone u JFK-u, kirurški precizno i povjesničarski vjerno prikazuje istinu koje se svaki humani Amerikanac mora sramiti. Anderson i Ward nisu suočeni s kakvim psihopatom, serijskim ubojicom crnaca ili rasističkim mastermindom koji želi vratiti SAD u vrijeme prije Lincolna; ne, oni se bore s tradicijom, s vjerovanjima, s desetljećima i stoljećima odgoja, obrazovanja i poremećenih društvenih vrijednosti prenošenih s koljena na koljeno. Parkerov film vodi nas sa sobom u zbilja nimalo daleku prošlost, baca nas sa svojim likovima u močvaru i kaljužu ogorčenog Juga, uvlači u vihor mržnje i netrpeljivosti od kojeg vam se stisne srce i okrene želudac. Svatko tko kaže da je Amerika danas rasom neopterećena zemlja lažov je ili budala, a da bi budućnost bila išta svjetlija potrebni su filmovi baš poput ovoga.

3 komentara za “Mississippi u plamenu

Leave a Reply

Your email address will not be published.