Lovac na jelene

Piše: Matej Lovrić

Lovac na jelene (The Deer Hunter, 1978.)

Režija: Michael Cimino

Glume: Robert De Niro, Christopher Walken, Meryl Streep, John Cazale, John Savage

Ako bi vas netko upitao koji vam je od brojnih holivudskih klišeja najmrži, što biste odgovorili? Prečesti i nerealni happyendovi, ljigavi junaci, pretjerani patriotizam i samoljublje Amerikanaca? Ili možda oni kretenski monolozi negativaca u času kada imaju glavnog junaka na nišanu? U slučaju da mrzite sve navedeno, ili barem većinu, možda je vrijeme za bacanje pogleda na nevjerojatnog Lovca na jelene, jednog od najkontroverznijih i najbolnijih američkih filmskih proizvoda u povijesti.

Krajem 70-ih, Michael Cimino tek je stvarao kredite koje će nemilice pogubiti u sljedećem desetljeću, a De Niro je službeno postao novi glumački genij, i dalje spajajući posao s druženjem s prijateljima iz studentskih dana, Walkenom i Cazaleom. Nikad zarasle rane od Vijetnamskog rata još su uvijek bile vrlo svježe, a filmska remek-djela s više ili manje tematike tog besmislenog sukoba su polako počela izlaziti na vidjelo. Ovaj film, iako jedan od prvih koji je bacio otvorenu i beskompromisnu kritiku, ostavio je možda i najjači dojam.

Michael (De Niro), Stan (Cazale), Steven (Savage) i Nick (Walken) su prijatelji i kolege iz čeličane u malenom mjestu u Pennsylvaniji. Većina žitelja ruskog je porijekla, a u trenutku u kojem ih upoznajemo zauzeti su s dvije bitne teme – Stevenovim vjenčanjem i skorim odlaskom mladoženje, Michaela i Nicka u Vijetnam. Nakon proslave, na kojoj Nick zaprosi Lindu (Streep), prijatelji odlaze u posljednji lov na jelene u obližnja brda, kako bi se opustili i razbistrili misli prije polaska. Došavši u ratni pakao, momci se suočavaju s nezamislivim užasima, od kojih partija ruskog ruleta, na koji ih natjeraju Vijetkongovci, ostavi najteže posljedice. Nakon toga, radnja se uglavnom bavi Michaelom, koji se uspije živ i (fizički) zdrav vratiti u rodno mjesto, samo da bi shvatio koliko mu se teško vratiti u normalan, monoton, civilni život. I dok je Steven ostao bogalj, te je smješten u depresivni dom za ratne veterane, Nicku se izgubio svaki trag.
Veličina ovog sjajnog filma očituje se u velikom broju faktora, no možda je i najistaknutiji prikaz razornog učinka ratnog sukoba na psihu onih koji su imali nesreću naći se u njemu. Lovac na jelene nije razbibriga ili nešto čime ćete jednostavno ispuniti 3 sata viška vremena, nego je nemilosrdna, bolna i ponekad teško gledljiva studija fragilnosti ljudskog karaktera, važnosti prijateljstva, ljubavi i frustracije onih koji su život uzalud potratili. Većina likova je neizdrživo tragična. Tvrdi, nesentimentalni Michael, izgubljen u traženju smisla, povratka u stari život i osjećaja prema Lindi, koja živi s pijanim i nasilnim ocem i čiji je jedini izlaz bilo vjenčanje s Nickom, kojeg je ratni pakao pretvorio u robota i ovisnika konstantnog života na rubu, što se očituje kroz njegov ostanak u Saigonu, kako bi svaku noć sudjelovao u beskrajnim partijama underground ruskog ruleta. Tužna je i Stevenova priča, priča zaboravljenog, nepokretnog vojnika, za kojeg ni vlastita žena nije našla životni prostor. Gorak je, možda i najgorči, život onih koji su ostali u američkoj vukojebini, nezadovoljni vlastitim ispraznim životima. Glavni predstavnik tog sloja je neurotični, hipernesigurni Stan, koji kupuje pištolj kako bi lakše prebolio činjenicu izbjegavanja rata – nemani koja mu je izopačila prijatelje. Suvišno je isticati kako duboka analiza psihe ne može proći bez vrhunskih glumačkih nastupa. Svi navedeni briljiraju, a najbolji dojam ostavlja fenomenalni Walken, čije je bravure nagradila i ćudljiva Akademija. Iako je manje efektna, prva polovica filma sadrži ponajbolji prikaz ruskih običaja i kulture u nekom američkom djelu, famozno Stevenovo vjenčanje, za vrijeme kojeg nam se suptilno nudi karakterizacija likova, ali i nevjerojatno energična režija sa smislom za sve moguće detalje.


Nije teško pogoditi zašto je američko društvo toliko zaboljela brutalnost ovog djela. Neke tradicionalne, gotovo dogmatičke vrijednosti, ovdje su potpuno izopačene. Film bez heroja i junaštva, bez nade u bilo koju verziju američkog sna, film koji je traganje za smislom života pretvorio u farsu. Fascinantno, izuzev pokoje ratne scene, sve je prikazano vrlo profinjeno, s izraženim smislom za traženje inteligencije kod publike. Poneki izrazi lica ili sami kadrovi govore više od 10 stranica scenarija.
Na kraju, treba napomenuti i kako je izvrsno izbjegnuta bilo kakva patetika, tako česta i tako iritantna u djelima slične tematike. Uz ovaj film se uglavnom ne plače, nego se tužno uzdiše i razmišlja o smislu života i smrti. Da, on je depresivan, no oni rijetki veseli dijelovi (vjenčanje, trenuci zabave u jednostavnom životu radnika) također su napravljeni s mnogo osjećaja i zaokružuju priču, kao i opsežno razrađene likove. Lovac na jelene zaslužuje sve svoje hvalospjeve i nagrade, no definitivno nije za svakoga. Na trenutke je vrlo odbojan, a nakon 3 sata preplavljenih depresivnim tonovima, moguć je i mentalni umor. Ipak, filmofili će moći pronaći nešto što će ih svakako oboriti s nogu, a većeg komplimenta jednostavno nema.

Nevezano uz samu analizu filma, volio bih spomenuti velikog, tisuću puta prerano preminulog Johna Cazalea. Njujorški glumac tihog glasa i blagog izraza lica umro je nedugo nakon snimanja Lovca na jelene, za vrijeme kojeg se zaručio s Meryl Streep. O njegovoj veličini najviše govori podatak kako je svaki, ama baš svaki film u kojem je, u prekratkoj karijeri, nastupio nominiran za Oscara. Neka Johnny bude uzor glumcima mlađih generacija, koji se već usuđuju nazvati zvijezdama, derati na suradnike ili zbog vlastitog ega izbjegavati i tući novinare.

10 komentara za “Lovac na jelene

  • 2shaq says:

    Odlično! Još jednom… :)

    Uglavnom su ti filmovi koji nisu baš za svakoga, najbolji filmovi koje je Hollywood izdao. Ili zato što su kontroverzni, ili zato što ih puno ljudi ne kuži ili tko zna zašto. Ovo je jedan takav film i naravno genijalan je.

  • maxima says:

    rasplakat ću se opet, jer ga sad opet moram gledati. moram, moram i ne mogu odoljeti. ovakvo što se snimi jednom u 50 godina, valjda… mislim, snimi se svašta, ali ovaj film naprosto boli.

    bravo na izboru a bome i na peru, Matej!

  • Vanja says:

    Toliko će me filmova podsjećati na Mateja… zauvijek.

  • Anthrax says:

    Definitivno moj omiljeni film,samo cu toliko reci.

  • swvi says:

    Ovo je po meni, najbolji film svih vremena. Ne kontam kako nisam prije skužio ovu recenziju.

  • Jelena says:

    mi smo ti pravi rudnik 😀

  • Milan K. says:

    Sve u redu, samo što mu je ideološka potka krajnje diskutabilna. Meni u nekim momentima negledljivo američka.

  • Davor says:

    Apsolutno remek-djelo. Jedan od najboljih i najznačajnih filmova u povijesti američkog filma.

  • Gjuro says:

    Matej Lovrić. <3 Kako je taj dečko dobro pisao.

  • Vedran Žufić says:

    Ok film

Leave a Reply

Your email address will not be published.