Ljepotica i zvijer (Beauty and the Beast, 1991.)

Piše: Jelena Djurdjic

Ljepotica i zvijer (Beauty and the Beast, 84 min., 1991.)

Režija: Gary Trousdale, Kirk Wise

Scenarij: Linda Woolverton, Roger Allers, Brenda Chapman, Burny Mattinson, Brian Pimental, Joe Ranft, Kelly Asbury, Chris Sanders, Kevin Harkey, Bruce Woodside, Robert Lence

Glume: Paige O’Hara, Robby Benson, Richard White, Jerry Orbach, David Ogden Stiers, Angela Lansbury

Ocjena: 8/10

 

Gledati ovo večeras (ponedjeljak) u jednom od najljepših beogradskih parkova, Tašmajdanu, ako kiša ne izvoli pljusnuti, bit će posve divno. Termin se ne mijenja (20:30h), djeca, dakle, u krevetu, i prilika za odrasle da se stvarno stave na ‘hoću moje bajke nazad’ mode. Prepoznavanje i osmijesi. Možda i da pada kiša dok gledamo?

Jutros, razbuđena idejom da mu, filmu, ovaj put pristupim analitično, zatefterim nedostatke, izvučem crva sumnje na vidjelo, uhvatim korporaciju za vrat…puštam iskopani disk. Imali su me kod prvog Bon jour (Belle, Alana Menkena i Howarda Ashmana, tima koji je pokupio Oskare, tima koji je radio i muziku za Malu sirenu).

Onim sretnicima koji gledaju prvi put: ljepotica je Bela, vrijeme je osamnaesto stoljeće. Sanjalica očarana knjigama, romantična duša blentava. Smara je udvarač Gaston, lokalni napuhnutii tašti ljepotan, sitna duša nebitna. Tata joj, pronalazač, na putu kroz šumu skrene naopako i završi u napuštenom začaranom zamku (prolaze me trnci). Tu ne nailazi na razumijevanje vlasnika, a mi znamo da je to Zvijer, iz uvodne sekvence filma, i znamo tko je Zvijer i sve po redu o njemu. Bela kreće u misiju spašavanja oca, dolazi do zamka i, ah, hoće li uspjeti i otići ili će se zaljubiti ludo?

Za magičnost posebno rade male uloge, nastale čarobnom i nevoljnom mješavinom pokućstva i ljudi koji su zamak održavali. Redom nekad kuhar sad svijećnjak Lumiere, batler-sat Cogsworth, domaćica-čajnik gđa Potts, i njen sinčić – šalica Chip su zapravo svi mi koji navijamo, analiziramo i pjevamo. Njima je udahnuta duša (Lumiere juri sobaricu i ratuje s Cogsworthom, gđa Potts je brižna majka, a Chip nestaško), po uzoru na najbolja libreta, no dalje od karikiranja se nije išlo – ne može se sve stići u manje od sat i pol.

Nema filma koji na imdb ima je*enije ispunjenu sekciju Plot Keywords: beast | love | castle | prince | spell. Kada kažeš da želiš zamak, to je uvijek samo i nepogrešivo ovaj odavde, i dok je strašan i zapušten to je to što svi nosimo u glavi, jedino uspjelo utjelovljenje fantazije. Toliko uspjelo da se u Magic Kingdomu možete prošetati istim i originalno budete zaprošene… Elem, magičnost, elegancija i nadmoćna lakoća postizanja atmosfere, građenje likova – čak i ego-manijak Gaston ima pjesmu, samo su neke smjernice. Tekstovi pjesama dio su priče, scenarij inače odstupa od de Villeneuvinog originala i Beaumontove prepravke u finesama, a kompozicije vuku poprilično na Broadway, ili bar moju predstavu istog (omiljena kabaretska Be Our Guest), i jedan su od najrazrađenijih i zapravo maestralnih segmenata Ljepotice i Zvijeri (neizlječivo oboljeli Howard dao je crtu i notu drugima neuhvatljivu). Staroholivudski sjaj i gracioznost, sofisticiranost (ima i do francuskog), nevina šarmantnost, tada novonastali diznijevski odnos prema animiranom dugometražnom filmu (pionir je, čini se, Mala sirena) u kojem se publika ne traži samo u klincima, tu su. Gary Trousdale je radio i Zvonara crkve Notre Dame, a jedan je i od mnogobrojnih autora Kralja lavova – praksa studija tih godina bila je da se okupi sve najbolje što se ima i napravi film za obiteljske šeme i potencijalno vremena sva. U tom svjetlu recimo treba gledati Belino interesiranje za knjige i emancipaciju (iako ne, ne čita Prousta), ili Cogsworthov biser ‘if it’s not Baroque, don’t fix it!’. Ali ne i ne-zvjersko lice Zvijeri.

Poruke su neotuđivi dio svake bajke, a ovdje su jasne i toliko iskreno naivne da je malodušno zamjerati im se nedjeljom. Budi dobar i sve će biti cool. Nemaj predrasude. Izgled nije bitan (ovdje me već hvata blagi neizdrž, zašto se Zvijer na početku ne pretvara u princa, zašto biti Zvijer nije željeno stanje? Princ nako robustnog junaka djeluje tako malo i dosadnjikavo i neavanturistički, no neki se sveti gralovi ne smiju dirati).

Pokušavam pronaći što je Disney posljednje izbacio. A da nisu 3D verzije svega spominjanog. Wreck-it Ralph? Recimo da je Wall-E ono gdje smo sad. Recimo da je Shrek odgovor na Beauty. Volim sve. No recimo i da je Beauty Ta priča stara koliko i vrijeme samo i prapočetak naš. Ili, ha, naša/moja omiljena bajka o štokholmskom sindromu.

Jedan komentar za “Ljepotica i zvijer (Beauty and the Beast, 1991.)

  • Matea Rebrović says:

    Divna recenzija! Sviđa mi se bajkovitost i inverzije koje su unijela u sam tekst. Ljepotica i Zvijer mi je definitivno jedan od najdražih Disneyevih, ako ne i broj 1. Disney je takvo filmsko blago <3

Leave a Reply

Your email address will not be published.