Klasik TV: Sokol ga nije volio (1988.)

Piše: Sven Mikulec

Sokol ga nije volio (1988., 90 min.)

Redatelj: Branko Schmidt

Scenarij: Fabijan Šovagović, Branko Schmidt

Glume: Fabijan Šovagović, Filip Šovagović, Ivo Gregurević, Kruno Šarić, Nada Subotić, Suzana Nikolić, Mato Ergović, Ivo Fici

Na Klasik TV-u: večeras (5.10.) u 20.05h

 

Schmidtov redateljski prvijenac i jedini film iz njegova opusa kojem mirne duše možemo pridružiti apoziciju klasika, mogli bismo opisati kao povijesnu razglednicu i film toliko čistokrvno slavonski da ga u tome vjerojatno nijedan drugi ne može nadmašiti. Ikona hrvatskog filma i kazališta, inače rođeni Ladimirevčanin, Fabijan Šovagović, napisao je dramu, a zatim i scenarij za ovaj film, prisjećajući se vlastita djetinjstva u politički burnim i za milijune pogubnim četrdesetima. Projekt je, zatim, završio u rukama Osječanina Schmidta, glavni sponzori pronađeni su upravo u Slavoniji, a kao izvor stotina statista poslužila je uža okolica Valpova, gdje je odlučeno da se film u cijelosti i snimi. Stanovnici ovoga komadića Slavonije dobili su tako nekoliko mjeseci uzbuđenja i komešanja tijekom kojih im se činilo da su centar svijeta, a svi ostali, kao i svi mi koji smo se tek trebali roditi, dobili su kvalitetnu povijesnu dramu i klasik kojem se lako vratiti i po nekoliko puta.

Šima (Fabijan Š.) sasvim je običan seljak kojeg ne zanimaju boje ni bedževi na uniformama njegovih sumještana i nepozvanih gostiju koji se prešetavaju selom. Kao otac mladića kojeg su natjerali da navuče ustašku uniformu, ali i domaćin skrivenim partizanima koji su u njegovom skromnom domu pronašli prijeko potrebno utočište, on vrlo dobro zna da su uniforme kod većine mladića prije svega samo odjevni predmeti, kostimi koje su ih političke igre natjerale odjenuti. Kad mu se sin Benoš (Filip Š.) privremeno vrati s fronta, Šima ga odlučuje skriti na tavanu dok rat ne prođe. Međutim, nagle promjene položaja na frontu i nove političke okolnosti koje očekivano dolaze sa slabljenjem ustaša skrivenog Benoša praktički preko noći pretvorit će iz dezertera u državnog neprijatelja kojem ne gine smaknuće, a Šima će u tome paklu pokušati održati obitelj na okupu. Samo, pitanje postaje kako je tako nešto uopće moguće u tom nekoć idiličnom svijetu inficiranome mržnjom, nametnutom ideologijom i bratoubilačkim porivima.

Središnji lik filma svakako je Šima, čovjek koji se jednostavno ne može pomiriti s trenutačnom situacijom. On gleda kako mu odvode sina, kako mlate siromašne ljude, svjedoči strijeljanju prosvjednika, sa suzama u očima promatra kako mu za potrebe države uzimaju teško skupljene vreće žita ili par radišnih kobila čiji ga odlazak tjera da ovisi o ćudljivom Sokolu, vrancu koji ga nekako, jel, nikada nije volio. Šima je čovjek zgrožen vremenom u kojem živi, bespomoćni pojedinac koji jedino može promatrati kako mu se svijet urušava, metaforički kastrirani Slavonac koji frustracije i nemoć ispoljava mlaćenjem Sokola, baš poput njega ni krivog ni dužnog, a igrom viših sila – kažnjenog.

Šovagović je želio podsjetiti na neke od činjenica koje su četrdesetim godinama prošloga stoljeća priskrbile status najkrvavijih i omogućile im da postanu nikad zarasla rana zemalja bivše Jugoslavije koja i danas nastavlja dubiti razdore među narodima koji su tijekom povijesti puno češće bili na „pas mater“ nego na „bo-bok“. Prisilno novačenje, pritisci oko učlanjivanja u zadruge, iživljavanje kao posljedica velike moći u rukama malih ljudi, okretanja leđa prijateljima i susjedima iz straha od političke odmazde… To je jedan od glavnih aduta Sokola – Šimino skrivanje sina na tavanu i odbijanje poklanjanja zemlje koju obrađuje čitavi život zadruzi pod šupljom parolom bratstva i jedinstva teško da je jedinstvena, originalna priča do koje je Šovagović stigao nekakvim ponoćnim prosvjetljenjem. To je priča svakog sela u Hrvatskoj i okolici tijekom Drugog svjetskog rata i rijetko je koja obitelj imala dovoljno sreće ili sposobnosti da je nakon prekida paljbe mogla reći da je uspjela iz oluje izaći neokrznuta. Pokazavši nam kratak dio života jedne jedine obitelji, Schmidt i Šovagović ustvari su nam pokazali sve. I to je jedan od razloga zbog kojega je Sokol toliko omiljen – teško je u domaćoj kinematografiji pronaći naslov koji tako dobro funkcionira i kao drama, i kao dokumentarna lekcija iz dijela povijesti koji nas mnogočemu može poučiti, i to bez biranja strana, bez revizionizma ili političke propagande za koju je, s obzirom na vrijeme nastanka, lako mogao biti iskorišten.

Nošen na talentiranim leđima Fabijana i Filipa Šovagovića, uz pomoć svepristutnog Ive Gregurevića i možda tek mrvicu teatralnoga Krune Šarića, ovo je film koji se isplati pogledati jer, istovremeno lišen patetike i propagande, priča priču koju je važno čuti. On nas ujedno podsjeća i na velikoga, možda i najvećeg hrvatskog glumca ikada, kojega su, čini se, zbog talenta, transformacija i simpatične njuške voljeli svi.

Osim, dakako, Sokola.

Film možete pogledati večeras u 20.05h na Klasik TV-u.

Leave a Reply

Your email address will not be published.