Dvostruka obmana

[B. Wilder, 1944.]

9

REŽIJA

Billy Wilder

SCENARIJ

Billy Wilder, Raymond Chandler

GLUME

Fred MacMurray, Barbara Stanwyck, Edward G. Robinson

SAŽETAK

Wilderova subverzivna, cinična i fatalistička financijska spletka na ulicama tame Los Angelesa.

8,9

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

10

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Luka Resanović

Izmoreni prodavač osiguranja Walter Neff (Fred MacMurray) jedne noći dolazi u svoj poslovni ured kako bi na diktafon ispričao svom šefu Bartonu Keyesu (Edward G. Robinson) o ubojstvu koje je počinio.

Kao klasična paradigma utjecajne i subverzivne stilske struje film noir, Wilderov film uspješno koristi narativnu tehniku retrospekcije (istu će tehniku redatelj primijeniti i u kasnijem Bulevaru sumraka). Tako na početku saznajemo da je glavni lik počinio zločin, nakon čega slijedi pregledni flashback kao središnji dio filma, odnosno kao kronološko objašnjenje motiva, planske razrade i posljedice samog čina. Takva struktura pogoduje ideji detekcijskog filma unutar kojeg su i sami gledatelji pozvani da sudjeluju u ubojitoj pustolovini i istrazi koja slijedi. Usto, Wilder se odlučio i na tehniku unutarnjeg monologa koja, osim narativne pragmatičnosti, pokazuje i autorovo stremljenje ka modernističkom psihologizmu kako bi gledateljima pružao što dublji uvid u unutarnji svijet glavnog lika koji je na momente i introspektivan jer nam opisuje kako se osjećao u određenim trenucima.

vlcsnap-2015-04-05-13h21m30s37

Za razliku od gangsterskog filma, ubojica nije kriminalac već obični službenik jedne osiguravajuće tvrtke, a taj isti službenik pri svom priznanju na početku filma ne pokazuje znakove žaljenja, već se ponaša cinično, što ukazuje na subverzivne elemente film noira – rezigniranost društvenim stanjem je tolika da ubojica može postati bilo tko, a sve u jurnjavi za američkim snom. Njegova partnerica u zločinu je Phyllis Dietrichson (Barbara Stanwyck). Ona je femme fatale – zla i proračunata žena koja svojom pojavom uspijeva zavesti i opčiniti muškog lika, što je poznata film noir konvencija. U sceni na početku retrospekcije kad je prvi put ugleda, Phyllis se glavnom liku ukazuje na vrhu stepenica, kao figura koja ga momentalno osvaja svojom karizmom i seksipilom. Snimljena iz donjeg rakursa, ostavlja dojam kakvog fatalnog ukazanja. Kao što ni ubojica u filmu nije gangster, tako ni istražitelj nije policijski službenik ili privatni detektiv, već menadžer u osiguravajućoj tvrtki kojeg tumači legendarni Edward G. Robinson. On pokazuje visoke detekcijske sposobnosti i prima se slučaja jednakom ozbiljnošću i preciznošću kao profesionalni detektiv, što ukazuje na prirodu njegova posla u kojem su razni oblici prevara dio svakodnevne prakse. Također, sam naziv filma (precizan prijevod bi bio Dvostruka odšteta kao stručni termin koji označava posebnu vrstu klauzule na polici osiguranja) i događaji u njemu ukazuju na mogućnost ubojitih financijskih spletki putem osiguravajućih usluga.

vlcsnap-2015-04-04-23h37m16s1

Promatran u kontekstu autorskog opusa Billyja Wildera, ovaj se film savršeno uklapa motivom koji je autor koristio u ranijim (Bojnik i djevojčica, Pet grobova do Kaira) i mnogim kasnijim ostvarenjima (As u rukavu, Neki to vole vruće), a to je varanje javnosti. Fascinantno je kako je Wilder znao taj motiv podjednako uspješno uvaliti u bilo koji žanr – ratni film, screwball komediju, film noir itd. To ga svakako čini jednim od najznačajnijih autora klasičnog Hollywooda i filma uopće. Snimateljskog posla primio se iskusni John F. Seitz, koji je pekao zanat još u danima nijemog filma i koji je radio s Wilderom i ranije u odličnom ratnom filmu Pet grobova do Kaira. Seitz je uspio stvoriti vizualni ambijent jakih kontrasta čime je dobio pogođenu stilsku formulu film noira – realističke tendencije uklopljene u visoku stiliziranost.

Ako uzmemo u obzir četiri film noir parametra Paula Schradera (realizam, njemački utjecaj, tvrdokuhana tradicija, razočaranje), može se primijetiti kako su sadržani već u uvodnoj sekvenci filma. Kako bi udovoljili zahtjevima rastućeg filmskog realizma, eksterijerni prizori snimani su na ulicama Los Angelesa. Iz rasvjete i kompozicija je očit utjecaj njemačkog ekspresionizma uporabom fotografije niskog ključa, čime prostor dobiva mračan i opasan karakter. Ciničan stav glavnog lika odaje utjecaj tvrdokuhane proze (sam film je adaptacija istoimena romana Jamesa M. Caina), kao što opći pesimizam odaje stanje duha Amerike 40-ih. Tako bi se na nečije pitanje – što je to film noir – kao odgovor mogla ponuditi upravo uvodna sekvenca Dvostruke obmane.

vlcsnap-2015-04-04-23h34m34s178

Budući da je film noir postao iznimno utjecajna stilska struja koja je rado citirana i u modernom filmu (tzv. neo noir), valja spomenuti kako se usporednom analizom narativa uvodnih sekvenci Dvostruke obmane i Kluba boraca Davida Finchera može doći do barem 6 intertekstualnih spona; počevši od vizualne i urbane komponente Los Angelesa, preko narativnih tehnika retrospekcije i unutarnjeg monologa, pa sve do sadržajnih elemenata subverzivnosti, cinizma i fatalizma.

Leave a Reply

Your email address will not be published.