Dekalog (1989.)

Piše: Đorđe Pavlović

Prvo desetljeće 21. stoljeća donijelo je vrhunac TV produkcije kada je u pitanju igrani program. Ponuda je nikad šira, a publika je uspješno ”prevarena” da je lakše gledati u ekran 60 puta po 55 minuta nego dva sata u kontinuitetu. To je sada okamenjeni paradoks u koji serijofili ne sumnjaju, pa postoji samo jedan ozbiljan ”intelektualni” sukob u tom svijetu entartainmenta: sukob između agresivnih HBO-ovaca i okorjelih twinpeaksovaca. Teško je izaći iz tog kruga i zato cilj ove recenzije nije da prosvjećuje i nudi alternativu, već da podsjeti na jedno remek-djelo koje je nastalo prije nove TV ere.

Dekalog poljskog redatelja Krzysztofa Kieslowskog poprilično je nekategoriziran komad genijalnosti. Iako je izvorno nastao kao televizijska miniserija, istovremeno je prikazivan u integralnoj verziji na mnogim filmskim festivalima, a kada se svemu pribroji to da su od njegove dvije epizode nastali čuveni Kratki film o ljubavi i Kratki film o ubijanju, jasno je da pred sobom imamo nešto sasvim neuobičajeno. Toliko rijetko i dragocjeno da budi asocijacije na petnaestosatnu Fasbinderovu epopeju Berlin Alexanderplatz.

2

Koncept serije nazire se iz samog naslova – deset epizoda koje obrađuju pojedinačne Božje zapovijedi. Ipak, autori se ne drže toga „kao pijani plota“ te se radi o  prilično slobodnim varijacijama na temu dvaju vječnih motiva, ljubavi i smrti. Scenarij su pisali zajedničkim snagama Kieslowski i njegov vjerni suradnik i imenjak Piesiewicz. Prvobitna namera bila je da angažiraju deset različitih redatelja kako bi realizirali projekt, ali se na svu sreću od toga odustalo pa se režije prihvatio sam Kieslowski uz kompromis da differentia specifica bude različit direktor fotografije u svakoj epizodi. Za prosječnog gledatelja ova je činjenica nevidljiva i potpuno enciklopedijska, što pokazuje koliko je dominantna kreativna ličnost bio Kieslowski. Sjetimo se samo što su s njegovim scenarijima posthumno uradili Tom Tykwer i Danis Tanović. Sjetimo se i što prije zaboravimo.

Radnja većine epizoda smještena je u jedan varšavski kvart gdje vonj umirućeg socijalizma miriše na djetinjstvo, gdje škripe prozori i pucketa vatra dok vani pada genetski nemodificirani snijeg. Gdje taksisti bez tablica voze neke ljude koji liče na one s vaših obiteljskih fotografija i sve je nekako drukčije toliko da je lijepo. Čak i žene bez ljepote. I studenti bez para i neženje bez stana… Sve, baš sve, budi nostalgiju koju nosimo u kromosomima. Dovoljna je samo jedna epizoda da vam to postane savršeno jasno i poželite se ogledati u ogledalu vlastite građanske grešnosti, dok je ona palanačko-religiozna nebitna.

1ryan

Moralni diskurs junaka počiva na etici rezultata umjesto na biblijskoj etici dobrih namjera i nema nikakva licemerja kod Kieslowskog kada je potrebno savjest korigirati sviješću. Zato njegovi likovi njemaju funkciju hodajućeg grijeha, već se muče s vlastitom kombinatorikom u donošenju moralnog izbora, što ih čini prizemnim i bliskim svakom gledatelju. Nažalost, ovakav postupak nosi opasnost od zapleta koji su tipični za latino sapunice i nekoliko epizoda značajno gubi na kvaliteti, što se mora priznati, ali i nivelirati činjenicom da Dekalog znatno snažnije djeluje kao cjelina nego kao zbir dijelova.

Kakva je generalna ocjena i važnost Dekaloga? Sudeći po prestižnom časopisu Sight & Sound, radi se o jednom od najboljih filmova u proteklih 25 godina, dok je Kieslowski proglašen za drugog najznačajnijeg redatelja u proteklom periodu. Možda je najbolja potvrda to što i poslovično hladni i nadmeni Stanley Kubrick nije štedio pohvale. A možda ništa od ordenja i plaketa nije bitno? Tek, tko pogleda Dekalog moći će se uvjeriti da se radi o istinskom remek-djelu. Velikom melankoličnom spomeniku jedne epohe koja je bila sposobna živjeti po zapovijedima, ogriješiti se o njih, biti vrijedna promatranja. Sve u svemu, čovjek se nekada razlikovao od amebe, a moral i sloboda bili su pojmovi u izvjesnoj korelaciji. Stoga je Dekalog prašnjavi, neremasterizirani i nedeestetizirani muzejski eksponat koji nas povezuje ne samo s grijehom praroditelja već i s vrlinom roditelja.

2 komentara za “Dekalog (1989.)

  • Davor says:

    Dekalog jest byl na HTV3, tome jeden rok.Bardzo dobri polski film.Ostatni polski film ktory pogledalam byl Katyn, Andrzeja Wajde.

  • igdi says:

    Mene boli koliko je ovo kratko za Dekalog. I putnici bez para! 😀

    Bardzo go lubimy!

Leave a Reply

Your email address will not be published.