Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea [J. Ford, 1962.]

Piše: Sven Mikulec

Unaprijed upozoravam da tekst, zbog malo opširnije analize, sadrži manje ili veće spoilere.

U gradić Shinbone stiže mladi odvjetnik Ransom Stoddard (James Stewart) kad na rubu grada njegova kočija biva napadnutom od strane lokalnog nasilnika i pljačkaša Libertyja Valancea (Lee Marvin). Kad Stoddard pokuša svoju suputnicu zaštititi od Libertyjeve grubosti, završava teško pretučen i gotovo nasmrt izbičevan. Njegove rane liječi mlada ljepotica Hallie (Vera Miles) i par švedskih imigranata koji su u Shinboneu otvorili restoran. U priču frajerski ušetava Tom Doniphon (John Wayne), farmer preko ušiju zaljubljen u Hallie, a dinamiku novonastalog ljubavnog trokuta narušava Liberty, kojem ponos ne dozvoljava da tek toliko prijeđe preko uvrede koju mu je Stoddard nanio svojim buntovnim stavom.

Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea snažan je politički film pod krinkom vesterna. Čovjek s istoka stiže utabati stazu za dolazak demokracije u neimenovanu državu koju tek čeka glasovanje o pristupanju SAD-u, čemu se posebno vesele farmeri, ugroženi od strane pohlepnih stočarskih moćnika. U svijet u kojem se muškarca bez pištolja naziva budalom i samoubojicom nadobudno ušetava friško diplomirani odvjetnik naoružan hrpom knjiga, tip koji na fizičko maltretiranje odgovara citiranjem ustava, momak koji opakom lokalnom banditu, na veliku zabavu svih prisutnih, prijeti zatvorom, nesvjestan da pijani i kronično nesposobni šerif – vrlo učinkovit simbol tadašnjeg prisustva zakona na Zapadu – ima tek jednu ćeliju s neispravnom bravom koju koristi kao svoju spavaću sobu. Taj naivan, idealima zanesen pridošlica stiže kao simbol novoga doba i svojom pojavom ubrzava propast zastarjelog antičkog sustava pravde u kojem zakon jačega vještom pojedincu omogućuje da bude iznad ikakvih institucija, slobodan provoditi svoju volju kako mu se prohtije. U tom kontekstu, jasno je i da je ime naslovnoga negativca sve samo ne slučajno.

1

Film nam nudi dvojicu junaka, karakterno moćnih i principjelnih pojedinaca dobra srca. Stoddard je iznimno hrabar, nepokolebljiv u svojim uvjerenjima, čovjek koji toliko vjeruje u zakone, ustav i američku demokraciju da ih slijepo slijedi čak i kad je i njemu jasno da ga vode u grob. Kako bi dočarao sukob svjetonazora Stoddarda i drugih žitelja mjesta, Ford Stewarta tjera da dobar dio filma provede s pregačom oko vrata, umanjujući muškost tipa nespretnog s revolverom. U jednom momentu Stoddard pristane pomoći Hallie posluživati mušterije restorana, na zgražanje i šok prisutnih. Kako bi to izgledalo, muškarac a poslužuje goste? Ali njemu, knjiškom moljcu koji stalno prima batine, to ne predstavlja nikakav problem. Doniphon je, s druge strane, farmer, vrlo vješt revolveraš koji savršeno dobro razumije kako stvari funkcioniraju. Svaki čovjek sam se mora zaštititi – ne postoji nikakav zakonski okvir koji će pojedinca spasiti od nepravde. Jedini zakon na snazi onaj je brzog potezanja. Doniphon je pozitivna verzija Libertyja Valancea, muškarac pošten i moralan, ali pripadnik istog divljaštvom i anarhijom obilježenog svijeta koji Stoddard svim srcem želi civilizirati. „Spreman si ubiti ili biti ubijen zbog jednog običnog svinjskog odreska?“ zgrožen ga u jednom trenutku pita unezvjereni odvjetnik. Simpatičan Doniphon produkt je svijeta koji nestaje, a fakultetlija i birokrat Stoddard preteča je željeznice koja će Zapadu izbrisati taj divlji karakter na kojem se razvila čitava mitologija vesterna.

U površinsku priču o sukobu izrazitog pozitivca i odvratnog bahatog siledžije scenaristi James Warner Bellah i Willis Goldbeck utkali su izvrstan podtekst o propadanju staroga Zapada. Genijalan primjer ove nenapadne simbolike provučene kroz čitav film Doniphonov je lik i njegova velika ljubav prema Hallie, djevojci koja je vidljivo privučena Stoddardu od prvog trenutka kad je kročio u mjesto. Cijeli gradić zna za Doniphonovo udvaranje Hallie, svi ga požuruju da je zaprosi prije no što bude prekasno, a on mirno gradi dodatnu sobicu na svojem imanju, pripremajući je za Hallie i djecu, uvjeren da je ona njegova djevojka. Pojavom Stoddarda situacija se mijenja, a u naletu pijanog bijesa Doniphon uništava novosagrađeni sobičak. Izgubivši ljubav svog života, on odustaje od ideje ženidbe i ostaje samac do smrti. Pojavom Stoddarda, dakle, zatrta je Doniphonova loza – tužna ali prekrasno izvedena simbolika umiranja junaka i mitova nekog danas zaboravljena svijeta.

2

Ako u potpunosti previdimo ili odlučimo ignorirati ikakav podtekst pa dopustimo simbolima i aluzijama da nam prolete preko glave, Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea i dalje je vrlo uzbudljiva i napeta priča o revolveraškom sukobu Davida i Golijata obogaćena dozom romantike. Već od uvodnih kadrova filma koji je po prvi put spojio dvije legende staroga Hollywooda Ford napetost gradi postupno i vješto, iskusno postavljajući pozornicu za eksplozivno finale. Iskreno se ne mogu sjetiti kad sam zadnje, ako ikad, u vesternu uživao koliko sam guštao u ovom filmu, koji velikodušno nagrađuje koliko god duboko odlučite zagrebati ispod površine.

3 komentara za “Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea [J. Ford, 1962.]

  • jelena says:

    film je relativno mlada umetnost i smešno je reći da je sve snimljeno/rečeno, ali meni je ovim filmom western kao žanr zatvoren.

    neuobičajeno ozbiljan i (uobičajeno) lep tekst

  • 8+2 says:

    Odličan tekst!

  • goran says:

    Mrzim ostavljati replike na nečije komentare ali ne mogu se složiti sa “jelenom”…
    za mene je western kao žanr zatvoren Clintovim “Nepomirljivima”…nakon njega-sve je reciklaža..
    Baš kao i remake Libertya.

Leave a Reply

Your email address will not be published.