Chungking Express

Piše: Marin Mihalj

Chungking Express (Chun Hing sam lam, 1994.)

Režija: Wong Kar-Wai

Glume: Tony Leung Chiu Wai, Brigitte Lin, Faye Wong, Takeshi Kaneshiro


Za one koji ne znaju,

Wong Kar-Wai pravi najljepše filmove, izvlači iz svojih glumaca ingeniozne performanse, propitkuje ljudske i ljubavne odnose na najdžentlmenskiji mogući način, zaslijepi nas bojama i pokretima kamere i svojim ambiguous završecima nekada slomi srce. No, onda shvatimo ono što on zna – »the end has no end«.

Zašto je Chungking Express klasik, evergreen? Zato jer je to film koji s godinama nije izgubio na snazi i njegova je poruka, bar ona koju ja vidim – o traženju ljubavi na najčudnovatijim mjestima – i danas itekako prisutna i bezgrješno točna.

Dosta stvari u životu djeluju kao slučajnosti, a ako sam išta naučio do sada to je da ne razmišljam previše o njima. Treba prihvatiti stvari onakvima kakve jesu, jer kad bih pisao o slučajnostima mogao bih spomenuti slučajnu kompatibilnost na last fm. – u s jednom djevojkom i općenitom spletu okolnosti zbog kojih smo se upoznali uopće, i tomu da mi je ona preporučila Wong Kar-Waia, i tomu da sam ovaj film o kojemu pišem gledao s njom prvi put. Sve je slučajno. Ma da, sigurno.

Što čovjek može napisati o Chungking Express a da već nije napisano?

Hoćemo malo o slučajnostima prvo? Wong Kar-Wai je 1994. godine muku mučio sa snimanjem svog epskog akcijskog klasika Ashes Of Time, kada se činilo da je došlo do zamora materijala i nemogućnosti da napravi film do kraja, on odlučuje snimiti Chungking Express koji završava za samo 23 dana snimanja. Film je, inače, trebao imati tri dijela, ali je taj treći dio završio kao zaseban film – podjednako dojmljivi Fallen Angels.

Radnja filma je razlomljena na dva, na trenutke, vezana dijela, dvije priče o zaljubljenim policajcima. Prvi policajac, broj 223 (Kaneshiro), pati za bivšom djevojkom. Svaki dan cijelih mjesec dana kupuje konzervirane ananase kojima rok istječe točno mjesec i jedan dan nakon njihovog prekida ne bi li ih na kraju sve pojeo, a sve zbog silnih pitanja u glavi o isteku roka; ljudi, hrane i veza. Kako da vam ne slomi srce svaki put kad kaže: »If my memory of her has an expiration date, let it be 10,000 years.«. On suludo trči gdje god se nalazio jer tako izbacuje znoj koji bi inače izlazio na oči, a takvo što ne želi. Nakon što upozna ženu s plavom perikom (Lin) koja »nosi trench jer kiša uvijek može pasti i nosi naočale jer sunce uvijek može zasjati«, 223 se ponovno zaljubljuje i provodi jednu noć sa njom (uspavanoj ljepotici skida štikle jer damama oteknu noge ako zaspu u štiklama) i sljedeću večer se sudara, rame o rame, s Faye.

Cop 223: »At the high point of our intimacy, we were just 0,01cm from each other. I knew nothing about her. Six hours later, she fell in love with another man.«

Drugi dio nam donosi priču o policajcu 663 (Leung) i njegovoj nesvakidašnjoj romanci s Faye (Faye Wong, najljepša žena svih vremena, po mom skromnom sudu). 663 također pati za bivšom djevojkom i u svom tom bunilu ne shvaća da je Faye, prostodušna djevojka koja radi na štandu s hranom, apsolutno opčinjena s njim. E, sada, ako spremanje stana (naravno da spremanje stana nije samo spremanje stana) čovjeka kojeg voliš nije najljepši, iako nekonvencionalan, način da mu pokažeš što ljubav jest i što ljubav znači, onda ja – ovo je vrlo lako moguće, jelte – ne znam što je ljubav.

Kad sam prvi put pogledao film, sjećam se da sam prijateljima preporučivao da ga pogledaju kad su u nekom nečangrizavom i neciničnom razdoblju života, po mogućnosti sa osobom koju vole. No, nakon drugog i trećeg gledanja, u nekim fazama kad sam i sam bio manje sretan – shvatio sam da je ovo film za svaku situaciju, za svako raspoloženje. Uvijek se lako naći u priči o otuđenosti i nečijem pokušaju da nas vrati natrag i pokaže što je ljubav. Zbogom, Bubsi.

6 komentara za “Chungking Express

  • Deni Zgonjanin says:

    Dobar odabir…

  • maxima says:

    upravo tako, odličan izbor. samo podsjeti čovjeka na masu remek djela s tog širega područja… sve to treba “izgledavati” u više navrata…

    Marine, krasan osvrt, nema što!

  • Jelena Djurdjic says:

    Msm da svako od nas ima neku svoju priču o ovom filmu, a i ove njihove kao da sam proživela, toliko ih volim

  • maxima says:

    ja sam, u nedostatku boljega, sinoć ovo ponovno proživjela i sad sam šuplja i prazna za bilo što smisleno :) Nevjerojatno… opet.

  • maxima says:

    ajme… monolog s ručnikom… “ne možeš tek tako postati netko drugi…” i “tako mi je laknulo kad sam te vidio da plačeš… možda si se promijenio, ali si ipak onaj stari…”

    Priceless!

  • Maxima says:

    Mogu li ja sto puta ocijeniti ovaj tekst, koji me doveo do filma, kojeg gledam valjda već pedeset puta… :) Marine, obogatio si mi
    život forever.

Leave a Reply

Your email address will not be published.