Bijeg (1972.)

Piše: Danijel Špelić

Bijeg (The Getaway, 1972., 122 min.)

Redatelj: Sam Peckinpah

Glume: Steve McQueen, Ali MacGraw, Ben Johnson, Bo Hopkins, Sally Struthers

 

Kako nastaju kultni filmovi? Iskreno, većina ispadne takvima slučajno, ali to nije loša stvar, pokazuje razinu kreativnosti koja, u pravilu, ne bi smjela ni postojati. Ovdje je stvar još zanimljivija, projekt je nastao pod okriljem prisile i neočekivanosti. Sam Peckinpah ustvari nikad nije imao volje za režiranjem Bijega, prihvatio se toga jer je projekt djelovao komercijalno i samo zato da povrati izgubljeno povjerenje producenata u svoje redateljske sposobnosti, dobrano nagrižene prevelikim količinama alkohola. Nepredvidljivog kakav je bio, gotovo je sudbonosno što ga je za projekt preporučio Steve McQueen jer su na njihovom zadnjem filmu surađivali iznenađujuće dobro. Rezultat? Iako nije u vrhovima njihovih karijera, The Getaway svakako je najprepoznatljiviji, kao i najisplativiji. Možda je napravljen u okruženju prisile, ali u samom filmu postoji nekoliko zanimljivih stvari koje sugeriraju da je rad na njemu bio ipak nešto bolji nego se može pretpostaviti na prvi pogled.

Priča je, vjerujem, poznata. Bračni par McCoy, Doc i Carol, sklapaju mutnu pogodbu s još mutnijim poslovnjakom, Benyonom. Ako on izvuče Doca iz zatvora, oni će njemu odraditi posao, banku. Plan funkcionira sve dok se svi zajedno ne okrenu jedni protiv drugih, pri čemu McCoyjevi započinju svoj bijeg prema Meksiku i slobodi.

Prvi znak da je Peckinpah ipak nešto malo napora uložio u film vidi se već u uvodnim scenama gdje efektnom izmjenom kadrova dočarava Docovu zatvorsku tjeskobu. Jedna od boljih McQueenovih izvedbi, usput rečeno, ali ovdje se ne može reći da je cijeli film odglumljen kako treba, već samo fragmenti. Scena kad Doc shvati da ga je Carol prevarila s Benyonom te poznati šamari koji joj udjeli izazivaju emocije i danas jer su McQueen i Ali MacGraw započeli svoju vezu upravo na snimanju. Slučajnost, ali koja je dovela do toga da njih dvoje funkcioniraju savršeno kao bračni par u bijegu te postanu jedan od svjetski poznatih parova filmske industrije koji je proistekao iz nekog filma. A u njihovom odnosu vidljiv je i podkontekst o samome Peckinpahu. McCoyjevi su kriminalci s osjećajem za poštenje, gotovo izopćenici bilo od strane zakona bilo od drugih kriminalaca, što je Peckinpah, koji je u to vrijeme bio u sličnom položaju među kolegama, iskoristio da sve svoje simpatije usmjeri na njih, ukazujući da je vrijeme nekih drugih kvaliteta prošlo.

Teško da se ne može zamijetiti da film, osim jasnih simpatija, ima i ono nešto što je oduvijek bilo prepoznatljivo u radu kultnog redatelja. Akcija je režirana besprijekorno, s poznatim Peckinpahovim osjećajem za kadar, detalje i inovativnost koja je danas posvuda. Preglednost radnje možda nije njegovih ruku djelo, već jednog drugog kultnog filmaša, Waltera Hilla (koji je napisao scenarij), no s inventarom svojih intervencija, Peckinpah je uspio napraviti dinamičan i žestok film, protkan finom poetikom pokreta (iako je moglo toga biti i više) s dobrim osjećajem za glavne likove. To „glavne“ je i najuočljivije jer svi ostali su ostali u sjeni, gotovo na isti bezlični kalup, gdje ujedno i najuočljivija redateljeva nezainteresiranost da osim glavnih stvari razradi i popratne detalje.

Konačni rezultat bio je da je Peckinpah uspio vratiti nešto vjere u svoje redateljske sposobnosti, McQueen je dodatno učvrstio svoj status pravog cool tipa na velikom ekranu, stvorila se jedna ljubavna priča te, gledano iz današnje perspektive, film može zadovoljiti sve one koji su poklonici poštenog filma ceste, pljačke, modernog vesterna, a u tragovima su vidljive i one stvari koje su od Peckinpaha napravile redatelja na kojeg se već nekoliko generacija današnjih redatelja poziva. Film za svakoga? Teško. Više za one koji znaju točno što žele gledati.

2 komentara za “Bijeg (1972.)

  • Jelena Djurdjic says:

    Stvarno nije neki glumac, i film ima nedostataka ali jbg, hemija

  • Maxima says:

    Sinoć sam ga ukrala i večeras ga gledam. Volim Peckinpaha a bome više volim McQueena.

    Sad mi se gleda i Papillon :(

Leave a Reply

Your email address will not be published.