5 godina FAK-a: Jedan sentimentalan pogled unazad

Piše: Sven Mikulec

Prije pet godina s dvojicom osnovnoškolskih prijatelja sjeo sam za stol i ozbiljnim smo, odraslim glasom zaključili da je krajnje vrijeme da zajedno pokrenemo nešto kreativno. Bili smo kreativni i prije – vjerojatno znate da smo tek nekoliko godina ranije najozbiljnije razmatrali mogućnost osnivanja male detektivske agencije, kao i da su jedne zime, za koju bih volio da je bila davnija no što ustvari jest, prvi koraci napravljeni u smjeru izrade vlastitog boba koji bismo, vjerojatno s tragičnim ishodom, testirali na Sljemenu. Ali za razliku od ostalih kreativnih projekata, ovaj smo odlučili – „barem jednom u životu“ – izgurati do kraja, korak po korak, bez trunke šanse da taj interes potraje dva-tri dana, što nam je bio attention span kad god smo se ozbiljno i odraslo uhvatili nekog projekta. Nekoliko mjeseci kasnije, uz pomoć za programiranje talentiranog prijatelja s nogometa, pred sobom smo imali gotovu web-stranicu koju smo, gnjevni što je portal MojFilm krenuo prije nas, odlučili nazvati FAK-tvojfilm.

CHevalier 2

Po svim kriterijima to je bila prilično ružna stranica. Dizajnerska rješenja profesionalci bi vjerojatno nazvali komičnima, fontovi su bili nezgrapni i prenapadni, boje su ubijale u pojam, a cjelokupni vizualni identitet podsjećao je na nešto što bi osnovnoškolac izradio na satu informatike za pokoji plus u imeniku. I ne bi ga dobio. Međutim, kad se uzme u obzir da je prva ideja bila da se stranica zove MooovieCow, a da kursor bude u obliku kravlje face koja bi zamukala svaki put kad bi jadan korisnik kliknuo na određeni link, mislim da možemo slobodno reći da je FAK-tvojfilm još ispao čist’ solidno s obzirom na poremećenost umova koji su ga stvorili.

Od tog rujna 2010. godine nadalje stranica je proživljavala krizu identiteta i, baš poput zbunjenog adolescenta koji stilove oblačenja mijenja ovisno o ekipi s kojom puši iza škole, i FAK je prošao kroz nekoliko redizajnova da bismo konačno ove godine dugotrajnije riješili izgled uz pomoć odličnog dizajnera Nevena Udovičića. Kako god, međutim, FAK izgledao, koje god boje bili naslovi članaka, koji god font da smo uzimali („važno je da ne umaramo oči čitatelja“, što je uvijek vodilo do „kojih čitatelja?“), jedna se stvar nije promijenila još od početka. 1.200 recenzija, 5.000 vijesti, 50-ak intervjua i mali milijun tipfelera kasnije, najveći uspjeh FAK-a i dalje ostaje činjenica da je iz svih krajeva bivše države skupio kreativne, tople, pametne i radišne pojedince koji su svoje slobodno vrijeme rado odvajali za projekt koji je bio tek nekoliko pelina udaljen od toga da na svom logu ima kravlju glavu.

Chevalier 3

Pet godina lektoriram tekstove, dogovaram suradnje, zajebavam se s WordPressom i iskreno pizdim dok režem fotke. Pet godina živciram se zbog kašnjenja jer mi stalno neki tekst ili neki rok vise nad vratom. Pet godina gledam ljude kako dolaze i odlaze, kako se zagrijano i iznimno entuzijastično prijavljuju na naše oglase samo da bi, suočeni s terorom bjeline Wordova dokumenta ili iziritirani mojim kronično neodgovornim praćenjem pristiglih mejlova, digli ruke od FAK-a. Pola desetljeća trudim se s kolegama osmisliti sadržaj koji bi uvijek vrlo kritično web-pučanstvo moglo ocijeniti vrijednim pažnje, čitavo vrijeme zureći u brojku posjećenosti koja se plaho i na mahove penje i pada, ovisno o tome jesmo li taj dan objavili recenziju Avengersa ili kakvog uzbekistanskog festivalca. Pet godina gubim živce i kosu, svađam se s bližnjima i provodim mladost u kutku birtije kuckajući po tastaturi frustrirano i rezignirano. Sve vrijeme koje sam proveo uz FAK, ipak, ne bih mijenjao ni za što jer uživam u društvu nekih od najkvalitetnijih ljudi koje sam upoznao, iako im nikada glas nisam čuo, makar im lice ne bih prepoznao da stanu ispred mene i nasmiješe se.

Činjenica da nakon ovoliko vremena naša stranica još uvijek radi, makar često i penzionerskim, „stepenica po minuti“ tempom, oda je i priznanje upornosti i talentu naših Mateja i Vanje, Jelene i Marka, Koraljke i Damjana, Luke i drugog Luke, Đorđe i Martine, Dragana i Vedrane, Marina i Mire, Borisa i Danijela, Tonija i Tene, Jure i Petre, Marite i Izabele; upornosti i talentu svih kotačića našeg stroja koji su dali svoj doprinos i prolijevali znoj nad tastaturom za nešto što nikome od njih, koliko god divni bili, nije značilo kao meni. Imena zaslužnih mogao bih nabrajati do sutra – kroz FAK-ove je ruke prošlo možda i 50 ljudi – a izostavljanje ponekog FAK-ovca iz ove suviše sentimentalne poruke posljedica je ograničenog prostora i mog dementnog uma, a ne bezobrazluka ili nepoštivanja. Iskreno se nadam da svi ti divni ljudi dijele moj stav prema portalu, da kao i ja vide da je omogućio potpunim strancima da razmijene mišljenja i ideje, da je spojio pojedince koji se u svijetu bez FAK-a vjerojatno ne bi upoznali ni pod razno. Iskreno se nadam da vide u FAK-u isto što vidim i ja, jer to bi značilo da nijedan redak nije otkucan uzalud i da nijedan „ustaša-četnik“ ili „nemaš poima ubi se“ komentar dragih nam čitatelja nije bio džabe progutan.

Chevalier 0

Lijepih uspomena s rada na FAK-u imam previše da ih sve nabrojim. Loših sjećanja imam previše da ih se sad prisjetim. Što god budućnost ima u svojoj vitrini za ovaj sajt – možda kakvo uspješno prijavljivanje na natječaj, možda još stotinu festivalskih akreditacija, pokretanje vlastitog festivala (FAKFest?), gostovanje s Velikim filmskim kvizom u Cannesu ili kakvu ponudu Hanžekovića ili Pavića – vrijeme koje sam proveo uz ove ljude i uz ovo iritantno WordPress sučelje nosit ću sa sobom dalje kroz život. Ne pokušavam reći da je ovo oproštajno pismo. Dok god imamo ljubavi prema filmu, strasti prema pisanju i ambicije da tjeramo ljude na kvalitetno promišljanje i otvoren dijalog, radit ćemo dalje. Barem dok mi netko ne pokuca na vrata i zatraži režije od prošlog mjeseca.

Jedno veliko hvala šaljem svim čitateljima, bez čijih bi klikova i podrške ova priča završila prije četiri i pol godine. Posljednje atome snage i zadnje sekunde slobodnog vremena nastavit ćemo davati da FAK nastavi rasti i razvijati se, i jednog dana stvarno postane najbolja filmska stranica u regiji. Dotad, budite lijepo pozdravljeni. I, najvažnije od svega, čitamo se.

12 komentara za “5 godina FAK-a: Jedan sentimentalan pogled unazad

  • jelena says:

    poseban dan, posebnih ljudi!! love us all

  • Vedrana says:

    <3

  • goran says:

    Kao prvo….dobro da se niste nazvali FakKak ili FakKvak…..hahaha….
    Kao drugo…na slici gore ona trojka mi uopće ne liči na nogometaše,hahahahahahaha…….

    Šalu na stranu…stojim iza svake riječi koju ću sada napisati.
    Redovito pratim više-manje sve moguće filmske stranice na ovom našem brdovitom balkanu i ova Vaša mi je najmeritornija,
    najkvalitetnija i apsolutno najdraža,konkurenciji probranoj unatoč.
    Želim vam još puno klikova,puno novih gostiju,kritika i članaka….i da se nikada ne prodate
    ovim našim tajkunčićima…
    Vrijedite puno više.

  • Sven Mikulec says:

    Hvala na lijepim riječima i željama, Gorane. Potrudit ćemo se.

  • Gjuro says:

    Pratim vas od samog početka i odgovorno tvrdim da već odavno jeste najbolji filmski portal na ovim (a i onim) prostorima. Fak jea. 😀

  • mr_orange23 says:

    Počeo sam vas čitati ima pola godine i sada ste mi u bookmarksima.Uglavnom cijenim vaš rad,samo nastavite tako

  • Danijel says:

    Ekipa… good times 😀

    (grupni zagrljaj)

  • Patrik says:

    Bitno da si izostavio one koji više nisu s vama. Njihov trud nek ide u smeće.

  • Sven Mikulec says:

    “Imena zaslužnih mogao bih nabrajati do sutra – kroz FAK-ove je ruke prošlo možda i 50 ljudi – a izostavljanje ponekog FAK-ovca iz ove suviše sentimentalne poruke posljedica je ograničenog prostora i mog dementnog uma, a ne bezobrazluka ili nepoštivanja. Iskreno se nadam da svi ti divni ljudi dijele moj stav prema portalu…”

    Oprosti, molim te, ali FAK-ovce, bivše i sadašnje, nazvao sam divnim ljudima. Ne bih iz teksta mogao iščitati da mislim da “njihov trud ide u smeće” ni da dam sve od sebe.

  • j. says:

    ekipa, svaka čast na dosadašnjem radu i samo tako nastavite..rijetko komentiram, ali vas često čitam i pratim..vaš portal proširio mi je put u svijet neameričkog filma pa sam tako preko vaših recenzija otkrila i pogledala hrpetinu prekrasnih europskih filmova, ali i otkrila neke mlade filmaše čiji su mi radovi, bez pretjerivanja, poprilično uljepšali život (mig gospodinu Dolanu)..nadam se da ćete nastaviti pisati recenzije jer ih s velikim guštom čitam..p.s. rado bih da napišete tu i tamo poneku recenziju aktualnih serija..do idućeg čitanja..veliki pozdrav

  • Sven Mikulec says:

    Draga j., hvala na lijepim riječima, potrudit ćemo se.

  • GaGGy says:

    Šmrc, još jučer sam pregledao site dok je još bio u fazi pokretanja u knjižnici filozofskog u pauzama između south parka :’)
    my little boy is all grown up :*

Leave a Reply

Your email address will not be published.