2001: Odiseja u svemiru

Piše: Marko Pačar

2001: Odiseja u svemiru (2001: A Space Odyssey, 1968., 141 min.)

Režija: Stanley Kubrick

Scenarij: Stanley Kubrick, Arthur C. Clarke

Glume: Keir Dullea, Gary Lockwood, William Sylvester, Leonard Rossiter

 

1969. godine, napuštajući sigurnost kabine Apolla 11, Neil Armstrong je veselo zacupkao, izrecitirao tih par značajnih riječi i tako postao prvi homo sapiens koji je izrekao nešto mudro na površini Mjeseca. Milijarde su slavile shvativši da samo nebo ipak nije granica, postavljajući si pitanje koje si i dan danas postavljaju – koja je stvarna granica čovjeka i njegovih mogućnosti? Odgovor na to pitanje ne zahtijeva višegodišnje meditiranje na Tibetu niti čitanje prašnjavih tomova srednjovjekovne filozofije. Ne, odgovor na to pitanje je jednostavniji nego što se na prvu doima, a dao ga je, samo godinu dana ranije, četrdesetogodišnji bradonja iz New Yorka. Stanley Kubrick je, dame i gospodo, 1968. godine, snimivši 2001: A Space Odyssey, dokazao kako ljudski um i mogućnosti ne poznaju granice. U čitavih 141 minutu ove svemirske odiseje, Stanley Kubrick sažeo je tisuće godina civilizacije i snimio, kako će se kasnije pokazati, najveće filmsko djelo poznato čovjeku.

Pisanje recenzije Odiseje je, vjerujte mi, teže i mučnije nego što je trinaestogodišnjaku povratak kući iz škole nakon što su mu taj dan roditelji bili na primanjima. Odiseja je film koji je smjelo pokazao srednji prst dotadašnjoj holivudskoj produkciji, odbacujući sve konvencije i norme prisutne u filmskoj industriji. Ja, osobno, odbijam priznati da je Odiseja ikada i bila snimljena te sam skloniji vjerovati kako je vrpca s filmom pronađena na mjestu gdje je pao meteorit jer se ona uklapa u holivudski ambijent jednako toliko koliko se i panker uklapa u VIP separe u Shamballi. Apsolutno svaka nanosekunda filma doima se kao da ju je snimalo nešto što je daleko superiornije od naše rase i ako ju je stvarno snimao Kubrick onda to može značiti samo jedno – Stanley Kubrick nije bio iz ove galaksije.

Teško je verbalizirati razloge zbog kojih je ovaj film toliko veličanstven. Postoji izvjesna količina ljudi koji su ga odbacili, proglašavajući ga dosadnim. S time na umu, odlučio sam ne napisati sinopsis. S jedne strane, sinopsis je nemoguće napisati zbog toga što film u stvari nema nekakvu konkretnu i koherentnu radnju. S druge strane, čak i da ga napišem, radnja bi se činila pretencioznijom od posjeta muzeju suvremene umjetnosti. Na koncu konca, pisanje sinopsisa za Odiseju besmisleno je zbog toga što ovaj film ne komunicira s vašim mozgom tako da pratite radnju, on komunicira direktno s vašim bićem. Apso-lu-tno svi elementi Odiseje, od (tada) neviđenih specijalnih efekata do (i dan danas) upečatljive glazbe, spojeni su na način da gledatelja pune životnim pitanjima i daju odgovore na ta njih i to na način na koji niti jedan film, ni prije ni poslije Odiseje, to nije radio. Dijalog u filmu je gotovo nepostojeć, ali film ostavlja dojam čitanja kilometara teksta. Radnja u filmu je također gotovo nepostojeća, ali film ostavlja dojam kao vam se upravo, u trajanju od dva sata, čitava povijest svemira i čovječanstva odvrtila pred očima. Četrdeset i pet godina kasnije, on i dalje ostavlja toliko pitanja da izraz “što je pisac htio reći?” dobiva potpuno novo značenje. Osobno ga i dan danas promatram kao priču o otuđenju i razvoju ljudske rase. No, Kubrick je napravio upravo ono što drugi nisu u stanju napraviti – dao je gledateljima olovku i nedovršenu knjigu. Niti jedan film koji sam gledao ne nudi tako jedinstvenu mogućnost interpretacije kao Odiseja. Ona se bavi stvarima koje uvelike nadilaze ljudsko shvaćanje te je potpuno jasno da i razumijevanje Odiseje nadilazi ljudska shvaćanja. Jednom prilikom Arthur Clarke (scenarist) je napomenuo kako je film otvoren ka svim mogućim interpretacijama, a ako gledatelji ikada shvate što su on i Kubrick htjeli poručiti – to će predstavljati njihov osobni neuspjeh. Ako otvorite um i srce (ma koliko to jeftino zvučalo), postat ćete i sami dio svemirske odiseje. Tu ne postoje točni i krivi odgovori, ovo je odiseja o čemu god vi želite. Ako mislite da je Kubrick htio snimiti film o problemima malog čovjeka izazvanima upalom urinarnog trakta, onda da – Kubrick je snimio odiseju o urinarnom traktu.

3 godine kasnije, Pink Floyd izdali su album “Meddle”. Nedugo nakon njegova izlaska pojavile su se brojne teorije o gotovo nevjerojatnoj podudarnosti zadnjih 23 minute filma s pjesmom “Echoes“. Unatoč tome što su članovi Pink Floyda u više navrata opovrgavali te glasine (iako Floydovcima ne vjerujem ništa), smatram kako je taj detalj jedino što je ikada zaista nedostajalo ovom filmu. No, danas, u vremenima svemoćnog Youtubea, ni to nije problem. Tek nakon što posluša tu kombinaciju čovjeku postaje potpuno jasno da je svjedočio nečemu zaista velikom. Ne, Stanley Kubrick nije napravio najbolji film svih vremena – Odiseja nema sve elemente koji bi najbolji film svih vremena trebao imati. Stanley Kubrick je napravio NAJVEĆI film svih vremena; jer kad napravite nešto nakon čega gledatelj ima osjećaj kao da je dva sata pričao s Bogom, onda znate da niste napravili nešto iznimno, znate da ste napravili nešto što se može nazvati samo i jedino – najvećim.

27 komentara za “2001: Odiseja u svemiru

  • swvi says:

    Svaka čast na ovoj recenziji, potpisujem sve od prve do zadnje riječi. Nikad još nisam uživao toliko čitajući neku recenziju o nekom filmu.

  • Vedrana Vlainić says:

    Izvrsna recenzija!! Divim ti se kako si lijepo uspio posložiti dojmove za ovakav jedan film i potpisujem svaku riječ. Apsolutni klasik i jedan od mojih omiljenih filmova svih vremena. Ona scena gašenja HAL-a me još uvijek proganja…
    Svaka čast!

  • hnjohnjo says:

    I’m afraid Dave.

  • Gavran says:

    Kako loše. Dajte unite malo daška u te recenzije. Važno da pljujete po hollywoodu.

  • Marko says:

    Gavrane, dušo, unatoč tome što poštujem kritiku (zato i postoji mogućnost komentiranje), ovdje imamo nekoliko problema:

    1. Unatoč svim nastojanjima da stimuliram mozak jednostavno ne mogu shvatiti koji kurac si htio/la reći sa “unite malo daška”. Daška čega, Gavrane, daška čega?
    2. 97% filmova recenziranih na ovom portalu su hollywoodske produkcije. Naime, ukoliko se dogodi da određeni autor popljuje neki film to je napravio/la iz čisto pragmatičnih razloga – film je govno. Hollywood nema nikakve veze s tim.
    3. (Vezano uz stavku broj 2.) Ako napišem da neki film odudara od klasične Hollywoodske produkcije, to ne znači da pljujem po Hollywoodskoj produkciji. Ne trebaju ti Platonove deduktivne moći da to shvatiš.

    Sve u svemu, hvala na čitanju 😉 :*

  • Snesko says:

    Loše napisano.
    Čitaj knjige i prikaze…

  • vitalni says:

    odlično napisano. poanta je na osobnom doživljaju te 141 veličanstvene minute. odiseja je mnogo više od filma. nema tu ocjene od 1 do 10.

  • Hrabren says:

    Ovo zapravo nije ni recenzija, nego divljenje filmu.

  • Valentino Bahun-Golub says:

    Odličan tekst, ja ću se usuditi reći da ima još par filmova koji se mogu promatrati na taj način da uopće nije bitna radnja već ono kako osoba doživi film i da ga, naravno, svaka osoba doživi drugačije.
    Sad si me potaknuo da ga idem opet pogledat 😉

  • swvi says:

    Obožavam ove trollove i njihoe “loše napisano”. Baš me zanima kako bi oni to napravili.

  • FILMOMAN says:

    dobar tekst,ovaj film sam nedavno pogledao(uglavnom sam premotavao one dosadne scene kad svira muzika)kao film mi se uopće nije svidio ali kad sam ga odgledao u sebi govorim “koji čudan film” da bar znam što se zapravo dogodilo na kraju filma…

  • FILMOMAN says:

    ne znam što da kažem za ovaj film ili je dobar ili loš.Po meni ovo djelo se ne bi trebalo nazivati filmom.najneobičniji film svih vremena.

  • Tako je govorio Zaratustra says:

    Kad sam otvorila početnu stranicu, kontam “o ne, koja budala se usudila pisati o ovome kultnom ostvarenju”.Svaka čast za hrabrost da pišeš o ovako kompleksnom filmu. Bez obzira na sve napisane zle komentare, ipak mislim da svako ko se barem usudi dati osvrt na ovakve filmove zaslužuje pohvale. A mene si ponajviše kupio zadnjim rečenicama recenzije. Ovi koji kažu “čitaj knjige i prikaze” očigledno nisu u stanju da uživaju u samom filmu i da ga poimaju cijelim svojim bićem nego samo očima i riječima drugih. I ja sam čula to za Echoes, navodno se Waters posvađao s Kubrickom..ne bih se čudila da je to istina s obzirom na Watersov karakter.
    I neka se piše o ovakvim filmovima, svako novo gledanje ovoga filma i svaki novi komentar istog mi samo povećava ljubav prema njemu i donosi nove doživljaje.

  • Marko says:

    Pa komentar o knjigama je, u jednu ruku, legitiman (iako ne znam na temelju čega autor formira mišljenje da nisam upoznat s njima). Svijet Odiseje je puno kompleksniji i razrađeniji od onoga što je prikazano u filmu. S druge strane, Odiseja me zanima isključivo u kontekstu prikazanoga u filmu te je recenzirana isključivo u tom kontekstu. Dakle, zanima me isključivo kao Kubrickov film, a to je li dimenzije monolita u filmu odgovaraju dimenzijama monolita u knjizi me zanima koliko me zanima i žensko prvenstvo centralne afrike u gađanju glinenih golubova.

  • Marko Pojatina says:

    Sáme knjige i film i nisu toliko povezani, a vizije im nemaju mnogo veze jedna s drugom.

    Knjige su Clarkeovo viđenje teme koje je, usudio bih se reći, u svakom mogućem pogledu lošije od Kubrickove vizije. Uzet ću kao primjer kad u „Izgubljenim svjetovima 2001.“ Clarke opisuje kako na izvanzemaljskom planetu djeca pucaju na Bowmana iz nekakvih laserskih pištolja igračaka. Čovjek ne zna otkud da počne. Em je besmisleno, em baš i nije vrhunac ZF, je l’. :)

    Kubrick je bio genij koji je s razlogom izazivao strahopoštovanje. Bio je perfekcionist koji jednostavno nije mogao snimiti loš film. Sir Arthur je bio dobar pisac, ali precijenjen i nije bio tolika veličina kakvom ga se smatra. Pozivati se na njegove knjige pri tumačenju Kubrickove „Odiseje“ za mene je grijeh.

    Uživao sam u recenziji koja ne samo što je lijepo napisana, duhovita, osobna i informativna, nego je i iskrena. Nekako mi najdraža veza s Floydovcima. 😉 Po običaju sam pisao mnogo, a ne znam baš jesam li toliko i napisao pa hajde da stanem na vrijeme.

  • Franko says:

    Odlična recenzija, i meni je ovo jedan od najdražih filmova ikad. Film je izvor sjajnih ideja.

  • Nomad says:

    Nakon recenzije ne treba ništa reći. Echoes se savršeno uklapa.

  • vvvx says:

    rrr

  • Julio says:

    Ma.. svi koji imaju nešto za reči protiv ovog teksta nisu gledali film a sigurno ni pročitali bilo koju od Clarkovih knjiga, jer, recenzija je sjajno napisana i baš je važna činjenica o tekstu koji je pisao netko 45 godina poslije..osobno sam imao prilike gledati film davne 1970 te sa svojih 8 godina života nisam mogao shvatiti ništa osim veličanstvenih scena leta kroz svemir, a kroz daljnje odrastanje, taj film je postao okidač koji je u meni pokrenuo strast čitanja SF literature kao i gledanja filmov tog žanra..naravno da sam, od onda, i Odiseju pogledao više puta ( kao i cijeli Kubrickov opus )te u svakom slovu stojim iza Markova teksta kao i sjajnog svrstavanja filma među najveće svih vremena…

  • marlon says:

    Svaka cast na recenziji lijepo napisan tekst…. Naravno upravo u recenici da je snimio “najveci” film svih vremena lezi problem koji imam s Kubrickom- po meni vrlo vrlo precjenjenim redateljom. Zasto precjenjenjim- jer u njegovim filmovima ljudi su samo statisti- a “ideje” su mu glavni likovi. Evo recimo Lolita i Paklena Naranca – vrijeme im uopce nije sklono bilo, a u vrijeme nastanka su smatrane remek-djelom. Da ne govorim o Full Metal Jacket- drugi dio beslislen i jadan film svjetlosnim godinama ispod Lovca na Jelene ili Apokalipse danas. Isijavanje- takoder svjetlosnim godinama od Rosemarine bebe… Kubrick je debelo precjenjen

  • Vanja says:

    Ova mi je recenzija među desetak najdražih tu na FAK-u, a čujte, valjda zato što je svaka riječ tamo gdje bih ju ja stavila i svaka misao iznesena onako kako bih ja htjela, ali avaj, ne znam, pa sam sretna što uvijek ima netko tko zna.

    Htjedoh samo (retoričiki) upitati:

    @marlon, nije li logičnije napisati da je Kubrick debelo precijenjen “po tvom skromnom/neskromnom” mišljenju? 😀

    Bez uvrede. Kako rekoh, retoričko je pitanje. Morala sam. (Ili nisam. Ravnam se po sebi. :) )

  • Gjuro says:

    Iskreno, meni je film bio jedno od dosadnijih životnih iskustava. No nikad ne reci nikad – možda ga jednog dana doživim kako treba… u debeloj starosti. 😛

    Inače, kod Kubricka preferiram manje razvikane filmove tipa “Paths of Glory” ili “The Killing”.

  • Vanja says:

    Ja se sjetim Marinova izraza u TTSS “recipijentsko raspoloženje” i zbilja shvatim koliko je to točno, uspjeti pomiriti određeno raspoloženje i određeni film. 😀 Kakve stvari pogledam i oduševim se (a u biti su teški prosjek), kakve odgađam jer – nisam (još) raspoložena.

    “Paths of Glory” je divan film, uistinu. “The Killing nisam stigla. Još :(

  • marlon says:

    Vanja

    Pa jesam li u prvoj recenici napiso- po meni vrlo precjejenim :)
    Znam da je pitanje retoricko ali eto…. Ne mozemo misliti svi isto, kao sto sam napiso po meni su njegovi filmovi isprazni, ljudi u njima previse plosni i ne doimaju se kao ljudi od krvi i mesa. Po mom skromnom misljenju Barry London mu je najbolj, mozda jedino istinsko remek djelo njegovo. Kubrick je bio vizualni genij svaki film mu izgleda odlicno ali nikad nije znao razvit karaktere ni pricu- po mom skromnom misljenju naravno :)

  • marlon says:

    Da i ljudima koji su pokrenuli ovaj sajt svaka cast, zakon ste i recenzije su vam super

  • Vanja says:

    @marlon Isprika do krova, provuklo se 😀

  • kolko je 7-1 says:

    odlična recenzija. mene samo zanima što bi bilo da je Lynch, ili da su Kubrick i Lynch zajedno snimili taj film (gle hereza).

Leave a Reply

Your email address will not be published.