Zvjezdane staze: Pobuna (1998.)

Piše: Danijel Špelić

Zvjezdane staze: Pobuna (Star Trek: Insurrection, 1998., 103 min.)

Režija: Jonathan Frakes

Scenarij: Michael Piller

Glume: Patrick Stewart, Jonathan Frakes, Brent Spiner, LaVar Burton, Michael Dorn

 

Oduvijek sam volio kad film ima odmetnički štih. To, narafski, dolazi od priče, scenarija i početne ideje, ali kad taj isti koncept primijenite na serijal koji, recimo to tako, voli pravila, onda stvari ispadnu zanimljive. Stari Star Trek je doba prošlosti, u rangu s video-kasetama, radio-kasetama i dinosaurima. Nema ga više. OK, razumijem, došlo je novo doba, filmski biznis je najgori biznis, treba pronaći novo tržište i potencijalne konzumere novog proizvoda. To ne znači da mi se to sviđa, dapače, ispalio sam popriličnu gomilu negativnosti što se tiče Star Trek (2009) i planiram još, ali to ne znači da ne razumijem kako tako stvari moraju stajati. Zato je ”stari” serijal još uvijek dostupan, danas više nego ikad. Imate DVD, Blu-Ray, Shit-Ray, sve dostupno jednim klikom miša, a kako ja inače volim pisati o stvarima koje su malo izvan vremena, podcijenjene i obično loše dočekane, red je da se opet malo vratim natrag na kapetana Picarda i njegovu družinu desperadosa.

Kaubojska usporedba ovdje ima smisla, vjerujte mi, jer kad se jedan stand-up kapetan, koji je slika i prilika britanske uštogljenosti (s francuskim imenom) i krutog praćenja pravila (iako ih svako malo krši) okrene protiv svojih poslodavaca… hej, to zvuči baš onako kako bi trebao zvučati film po mom ukusu. Da sad baš govorimo o sjajnom filmu… i ne baš, ali zanimljivom – to da. A riječ je i o filmu koji se na neki način i oprašta od stare garde (da, znam da još postoji Nemesis – o tome kad dođe vrijeme) jer uz akciju, pomalo humora i priču koja drži vodu (barem u Trek svemiru) ovdje je zadnje ”opušteno” druženje s posadom Enterprisea jer se u idućem filmu stvari tako radikalno mijenjaju da Pobuna djeluje kao projekt nastao dok su glumci mali opušteni odmor te su ga proveli u nabacivanju zanimljivih ideja. Gotovo da se osjeti kako je snimanje (i cijeli projekt) nastalo u prijateljskoj i opuštenoj atmosferi, prije nego je Star Trek vlak skrenuo u vode strogo poslovnog zgrtanja zelenih dolara. Rekoh to (da izbacim to iz sebe) pa da se laganini vratim natrag na onaj odmetnički štih. Jer kad pronađete planet koji je tako očit ekvivalent za Izvor Mladosti (ili Vječnog Života), naravno da je netko s lošim planovima u blizini. Još bolje ispadne kad je to nitko drugi do almighty Federacija jer stvari postanu baš pravo zabavne.

Federacija kao takva nije bila prikazivana često kao netko tko će raditi loše stvari. Doduše, postojali su pojedinci sa zlim planovima (Neotkrivena Zemlja), ali naglasak je bio na ”pojedinci” od kojih je moglo lagano oprati ruke. A izvor vječnog života je primamljiva stvar, priznajte, i vi biste imali nedoumice oko eksploatacije toga čuda, i kad se Federacija udruži s drugim lošim likovima, onda imate hrpu loših likova kojima netko mora stati na kraj i pomrsiti planove. Taj ”netko” će biti Jean-Luc Picard i njegova posada i to u pravoj maniri Doca Hollidaya i Wyatta Earpa (Saddle up, lock and load – reče Data) jer valja spasiti stanovnike planeta, a valja izmijeniti i pokoji fotonski torpedo s negativcima. Jedna stvar koju vrijedi napomenuti ovdje jest da su Trek filmovi s posadom Nove generacije uvijek uspjeli raspodijeliti stvari da svi glumci dobiju po pet minuta vremena (OK, Nemesis je to malo zaribao fokusirajući se na Picarda i Datu) te to ni ovdje nije omašilo. Cijela posada ima svoje scene, što je dobro za sveukupni dojam ”zajedničke” avanture. Tako Picard ratuje na zemlji, a Riker u svemiru (najurnebesniji trenutak cijele priče jest da je cijelim frickin’ Enterpriseom moguće upravljati preko običnog – joysticka!) i to dodaje na dinamici. Mislim, cijeli film je OK mješavina istraživanja i akcije, kao i malih moralnih poruka te jedne ogromne kritike USA politike zapakovane u SF priču. Rekoh to, pa da kažem koju i izvan kalupa.

Film je jednostavan. To shvatite doslovno. U njemu nema prevelikih misterija, spletki, ogovaranja i tračeva – vozi ravnom prugom. To je i jedan od razloga zašto se na filmove s novijom posadom gleda kao na produžene televizijske epizode. Također, ti su filmovi snimani u doba kad je Trek bio uhodan posao malih produkcijskih budgeta i velikih zarada, što se i osjeti. Dok je Prvi kontakt imao dizajn setova ravno iz serije, Pobuna se odlučila za još jednostavniju opciju – stvarne eksterijere. Sve je to lijepo za vidjeti, ali ako steknete dojam da djeluje pomalo produkcijski siromašno, iako drugi dio filma, koji ima ponešto akcije u svemiru, to kompenzira. Također, možda je samo do mene, nova ekipa za efekte (ILM je iz nekog razloga otišao ovaj put na godišnji) nije napravila baš bang-up job. Kako je ovo prvi film (tako kaže trivija) koji je u cijelosti izgrađen od CGI-a… imao sam dojam da su se trebali još malo praksati prije konačnog posla jer pola svemirskih scena djeluje skoro kao nacrtano vodenim bojama (iako ima poneka dobra scena, nije sve osrednje). Naravno, dosta tih… štucavica je pokrpano dosta brzim tempom, film jedva da ima praznog hoda, s nekoliko uvijek zabavnih pričica (Picard ima polu-ljubavni interes sa stanovnicom planeta, Troi i Riker opet otkrivaju stare osjećaje), a može se priznati i da se već uhodanoj ekipi dobro pridružio i veteran F. Murray Abraham, iako je njegov lik još samo jedan zlokobni gad kojeg volimo mrziti. Dosljedna režija Jonathana Frakesa nije podbacila, iako je očevidno da je naučio na ekrane manjeg formata, što je dovoljno za prolaz, iako ne baš sjajnu ocjenu. Znači, laganini priča koju je moguće primijeniti na nekoliko stvarnih kutova, ponovni opušteni i zaigrani nastup stare ekipe, ponešto vizualnih ljepota planina Sierra Nevade i ponešto zdravih svemirskih scena da Trek film ima sve što treba. Teško da ga se može nazvati vrhuncem Trek filmova, ali prelazi na stranu onih bolji. Ako ništa drugo, barem gledljivijih.

Jedan komentar za “Zvjezdane staze: Pobuna (1998.)

  • Maximus says:

    Kada pogledamo ove dvije zadnje Trek igrice (čitaj filma!) stari filmovi i serije sa Picardom su remek djela! To je bar moje mišljenje jer u zadnje vrijeme sve Sf filmo pretvaraju u bjesomučne jurnjave i pucačine. Nema više one stare draži kejo sadržava najlijepša rečenica u Sf branši : “Space: the final frontier. These are the voyages of the starship Enterprise.Her ongoing mission: to explore strange new worlds, to seek out new life and new civilizations, to boldly go where no man has gone before.”

Leave a Reply

Your email address will not be published.