Životna prekretnica (1977.)

Piše: Izabela Laura

Životna prekretnica (The Turning Point, 1977.)

Redatelj: Herbert Ross

Glume: Anne Bancroft, Shirley MacLaine, Mikhail Baryshnikov, Leslie Browne, Tom Skerritt

Priča za sve koji su plesali, plešu ili su bar jednom poželjeli. Nakon ovog dvosatnog putovanja u svijet baleta,  htjet ćete još više.

Deedee (Shirley MacLaine) i Emma (Anne Bancroft) najbolje su prijateljice koje  se natječu za glavnu ulogu u baletu ‘Ana Karenjina’, ulogu koja se dobiva samo jednom u karijeri. No, Deedee ostane trudna i odustane, a Emma dobije ulogu. Bi li ishod bio isti da nije bilo te ‘okolnosti’, pitanje je koje muči predanu majku troje djece i sretno udanu suprugu Waynea Rodgersa (Tom Skeritt), također, punih dvadeset godina.

Kada Oklahomu, gdje Deedee živi i radi kao učiteljica baleta, skupa s  mužem (također bivšim  baletanom) posjeti trupa u kojoj je nekada plesala , dobit će priliku da sazna odgovor.

Njena najstarija kćer, Emilia (Leslie Brown), talentirana je plesačica i uz malu Emminu pomoć biva primljena u trupu te u pratnji majke i brata odlazi u New York . Tamo upoznaje izvrsnog baletana (i zavodnika) Yuriia Kopeikinea (Mikhail Baryshnikov) te se s njim upušta u ljubavno plesnu avanturu.

Dok Emilia započinje karijeru, Emma svoju završava. Činjenica da više neće ispoljavati svoju strast pred svjetlima pozornice okrutna je istina s kojom se teško miri, a njezina pretjerana briga za Deedeenu kćer dodatno zaoštrava već ionako napete odnose s nekadašnjom najboljom prijateljicom…

Kakva je sudbina plesača: onih koji su mu se predali i onih koji ga u sebi potajno žive, prikazuje nam jedan od najboljih filmova o baletu ikada stvorenih, od redatelja Herberta Rossa (Footloose, Goodbye Mr.Chips, Dancers) i scenarista Arthura Laurentsa (The Way We Were, Anastasia) –The Turning Point (Životna prekretnica).

Film je nominiran za 11 Oscara u gotovo svim  bitnijim kategorijama, obiluje poznatom klasičnom glazbom velikih kompozitora Čajkovskog, Prokofjeva,Chopina, pa čak i Dukea Ellingtona, a oko sebe je okupio izvanrednu glumaču i plesnu ekipu.

Tako gledatelji mogu uživati u fantastičnim izvedbama najvećeg živućeg  baletana Mikhaila Baryshnikova, koji ne prestaje iznenađivati svojim talentom, te  gracioznim pokretima lijepe Leslie Brown, također vrlo poznate po ulogama u brojnim baletnim filmovima (Dancers, Nijinsky).

Osim ovih  majstora  baleta – zbog kojih ne mičete pogled s ekrana – potrebno je spomenuti veteranke filme,  oskarovke Shirley MacLaine i Anne Bancroft, koje su svojim umijećem i emocijama oživjele likove Deedee Rodgers i Emme Jacklin te nam vrlo dobro dočarale njihove unutrašnje, ali i vanjske sukobe.

Kakav je osjećaj živjeti s prazninom, sa čežnjom, sa strašću čiji apetit ne može biti zadovoljen, pokazuje nam  MacLaine kroz Deedeein lik, otkrivajući nam surovu istinu o odabiru prioriteta i što potonji donosi sa sobom. Deedee je odlučila prvo biti majka i supruga, a tek onda plesačica. Svoju strast potisnula je duboko u sebi, ali ona nikada nije nestala.

No, čak i kada ona biva ispoljena, dok Emma Jacklin hrani njen neutaživi apetit na pozornici, kada se svjetla ugase, ona će i dalje tražiti još. A ljudsko tijelo ne može podnijeti silinu njenog djelovanja. Ono što te čini živim, s vremenom te počne izjedati, sada izgarajući u tebi. Ali to je sasvim nebitno, jer je, kako kaže Emma, vrijedilo svake sekunde.

I doista, ovo i jest film  koji, ako ste ljubitelj baleta i plesa općenito, nikako ne smijete  propustiti, što zbog odličnog baleta, što zbog prikaza života plesača, onog na i iza pozornice.

Dakako da se onima koji  pretjerano ne vole balet ili su naklonjeni akcijskom žanru, ova romantična drama neće svidjeti, jer – za razliku od Black Swana u kojem kamera toliko brzo prelazi s prizora na prizor, da se ne zna tko je tamo zapravo lud – radnja teče dosta sporo, zapravo, u nekim djelovima, kao primjerice  na početku, može se činiti čak  i pomalo dosadna. No, moramo uzeti u obzir da je to film iz ’77., iz vremena kad je ritam života bio mnogo sporiji nego danas, kad je ljepota, koja izvire iz one dubinske posvećenosti i ljubavi, u ovom slučaju prema baletu, bila temelj nečijeg izbora i postojanja samog, a gledatelju činila neprocjenjiv užitak.

Leave a Reply

Your email address will not be published.