Život drugih [F. H. von Donnersmarck, 2006.]

Piše: Vedrana Vlainić

Postoje filmovi o kojima se mnogo priča. Filmovi razvikanih redatelja koji upošljavaju glumce s A-liste. Oni koje hvale podjednako publika i kritika, koji se uspješno propagiraju i nestrpljivo očekuju mjesecima prije premijernog prikazivanja, za koje jednostavno znaš da će ti se svidjeti. Da su ti filmovi kojim slučajem osobe, bili bi Charles Foster Kane ili Atticus Finch, oni koji imaju popularnost, kvalitetu, inteligenciju, estetski zadovoljavajuću komponentu (kadra ili glumca) i neki neodoljivi šarm koji gledatelja navodi da dobronamjerno zažmiri na eventualne nedostatke. No, postoje i oni pritajeniji, koji sramežljivo drže low-profile unutar festivalskih niša i briljiraju tiho, u poluzatvorenim krugovima filmofila samoprozvano istančanih ukusa. Takvi se kriomice prikradu, tajnoviti, neprimjetni i nepoznati sve dok, kao hitac iz sjenke, ne pogode ravno u srž hladnom realnošću neušminkane svakodnevice i ostave neizbrisiv trag. Oni su Han Solo filmske galaksije. Takav je Život drugih.

Bivša Istočna Njemačka, odnosno Njemačka Demokratska Republika (DDR; Deutsche Demokratische Republik), bila je relativno mala država koja je postojala od 1949. do 1990. godine na području bivše sovjetske okupacijske zone, držana pod kontrolom jedne od najsofisticiranijih, najlukavijih, temeljitih onako kako samo Nijemci znaju biti, tajnih policija na svijetu. Istočnonjemačko ministarstvo za državnu sigurnost (Ministerium für Staatssicherheit), „od milja“ Stasi, imalo je na desetke tisuća zaposlenika i još veću i razgranatiju mrežu raznoraznih „neslužbenih“ agenata koji su neprestano tajno cinkarili susjede, poznanike pa čak i članove obitelji. Katkad dobrovoljno, iz ljubomore i obijesti, kakvog kolegu s posla koji je dobio povišicu, ili susjeda koji vozi bolji auto. Češće silom prilika, pod ucjenom, u strahu za vlastitu sigurnost i dobrobit svoje obitelji.

4 - Copy

U središte filma smješten je Georg Dreyman (Koch), pisac-dramaturg. Uzoran socijalist, zlobniji bi rekli naivan, ideološki je neutralan iako dovoljno inteligentan da bude svjestan totalitarnog ustroja u kojemu živi. Uživajući rijetku privilegiju da je poštovan i od državnog vrha i od, uvijek buntovne, umjetničke zajednice, svoj (relativno) siguran položaj koristi kako bi intervenirao u korist kontroverznijih kolega i prijatelja, koji su pod stalnom prismotrom, na crnoj listi zbog javnih anti-državnih stavova te profesionalno i privatno izopćeni. Stjecajem okolnosti koje uključuju jednog manipulativnog ministra i jednu atraktivnu glumicu, Dreyman odjednom i sam dolazi na listu potencijalnih protivnika režima. U njegov boemski stančić, koji dijeli s djevojkom, renomiranom glumicom Christom-Mariom Sieland (Gedeck), do savršenstva dotjeranim postupkom postavljeni su uređaji za prisluškivanje, preko kojih agenti stacionirani u blizini pedantno bilježe svaku riječ razgovora, svaku naviku, sve do rasporeda pražnjenja crijeva i duljine trajanja spolnih odnosa. Operaciju nadgleda Stasi kapetan Gerd Wiesler (Mühe), hladnokrvni profesionalac u potpunosti predan režimu, poznat po svom nemilosrdnom tretmanu „neprijatelja socijalizma“. No, kako vrijeme odmiče, Wiesler biva sve dublje uvučen u život Dreymana i Sielandove, te polagano shvaća da svi troje plešu pod trzajima istih končića, koje povlače puno moćniji, prepredeniji i ideološki manje „čisti“ ljudi.

Dreyman je možda centar, ali Wiesler je taj na kojemu počiva stvarna radnja. On je čelik i led, čovjek koji će deset sati bez predaha i bez ijednog povišenog tona ispitivati sumnjivca kako bi došao do priznanja, i potom, niti trepnuvši, uredno zapakirati jastučić na kojemu je ispitivani sjedio, u slučaju da ga kasnije bude potrebno pronaći uz pomoć pasa tragača. On je sistematičan perfekcionist koji je od svog posla napravio pravu malu znanost, ali ujedno i savršeno programiran mali socijalist bez  visokih ambicija, koji ne sumnja niti propitkuje, bez pogovora izvršava naređeno, dostavlja vrhunske rezultate i nikada ne traži više od onoga što mu je dato. Poslije posla, Wiesler se povlači u svoj stančić, jednoličan i bezizražajan poput njega samoga, gdje živi prazan, gotovo spartanski, život uz obroke istisnute iz tube, poljoprivredne emisije i povremen luksuz jednosatnog „druženja“ s prostitutkom. Prisluškujući Dreymana, Wiesler spoznaje bogatstvo i dubinu njegova života naspram vlastitoga. Možda u njemu zaiskri tračak zavisti. Možda se čak i počinje pitati odakle mu pravo, njemu kao potpunom strancu, da tako sramotno, voajerski, postaje intimno upoznat s Dreymanovim najpovjerljivijim tajnama, njegovim spisateljskim krizama, ljubavnim razmiricama, tugama i (malobrojnim) radostima. Kako film napreduje, tako sukob lojalnosti postaje sve intenzivniji, jer iako je u Dreymanov život provaljeno, a sam Dreyman podlo i nasilno oskrvnut, Wiesler je taj koji izlazi ogoljen.

2 - Copy

Glumački trio Koch-Gedeck-Mühe je besprijekoran. Kochov Dreyman je baš onaj pravi spoj boemštine, sofisticiranosti i melankolije kako i priliči jednom poeti. Martina Gedeck ima možda najzahtjevniju ulogu kao glumica koja svoju najslavniju ulogu ne ostvaruje na pozornici, već izvan nje. Ulrich Mühe stoičan je i suzdržan, a tu strahovitu promjenu kroz koju prolazi njegov lik iznosi odmjereno, suptilno i nadasve uvjerljivo.

Florian Henckel von Donnersmarck, zapadnonjemački aristokrat, bio je dovoljan frajer da objektivno, bez karikiranja, upiranja prstom i „pobjedničkog“ naslađivanja stvori slojevit film primjenjiv na svako mjesto i doba – film o moći, korupciji, izdaji i snazi ljudskosti. Nakon niza komedija poput Zbogom Lenjine ili neodoljivo simpatične Aleje sunca, Život drugih bio je prva drama ove tematike koja je ostvarila velik uspjeh u Njemačkoj i u kratkom roku dobila mnoga priznanja kritike i publike diljem svijeta, do te mjere da je čak uvršten u sam vrh liste najvažnijih europskih filmova i to na drugo mjesto, odmah poslije Život je lijep Roberta Benignija. Vjerno rekonstruirajući sivilo i beznađe bivšeg Istoka, radi se o nepretencioznom filmu koji prikazuje tamnu stranu bivšeg NDR-a. Klaustrofobičan tek na prvi pogled, fascinantan u svojoj moralnoj velikodušnosti, savršeno odmjeren, duhom beskrajan, ali ipak, poput onog vica o Honeckeru i suncu, ostavlja gorak okus u ustima. Život drugih film je neizmjerne snage, ali istovremeno suptilan i tih, poput prosvijećene individue u opresivnom društvu, kojoj je najveći teret to što je misaono biće. Wiesler, koji jedini istinski živi režim, jedini nepokolebljivo odan, „pogriješit“ će dozvolivši da se u njegovu robotsku disciplinu ponovo ugnijezdi ono davno iskorijenjeno zrnce humanosti. Njega će potom, nakon što je ispunio svoju svrhu, taj isti režim prožvakati, ispljunuti i pregaziti. A oni koji su od početka držali sve konce, takvi će se dobro snaći i u sljedećem režimu. I u onom iza njega.

4

Naizgled jednolična radnja, koja bi nekoga mogla zavarati da pomisli kako se radi o dosadnom filmu, izvrstan je primjer kako kvalitetan i intrigantan scenarij ne mora obilovati akcijskim scenama, ljubavnim zavrzlamama ili krimi-napetošću da bi dva sata zadržao punu gledateljevu pažnju. Van Donnersmarckov redateljski i scenaristički dugometražni prvijenac „siromaštvo“ scene i više nego nadoknađuje bogatstvom podteksta, prvenstveno ideološkim i političkim, ali i onim dubljim – na razini ljudskih nagona, savjesti i moralne odgovornosti prema samome sebi, što ga čini jednim od najkompletnijih filmova koje sam gledala. Hladnoća, sivilo i „robotizam“ koji se provlače filmom toliko su autentični da se uvlače duboko u kosti i posve obuzimaju gledatelja. Najveća napetost prisutna je u najminimalnijim akcijama, zakopana među brojim slojevima guste emocionalne teksture priče. A kraj – kraj je nemilosrdan u svojoj neočekivanoj toplini.

5 komentara za “Život drugih [F. H. von Donnersmarck, 2006.]

  • Gjuro says:

    Lijepo rečeno, drugarice Vedrana. :)

  • DB says:

    Odlično napisano. Jedan od meni osobno najdražih filmova.

  • Ifet M says:

    Odlican film, ne bi bio isti da nije na nemackom.

  • denis says:

    Filmašima – pogledati Život drugih, kao pouku kako se rade filmovi.

  • j. says:

    apsolutno fantastičan film, prava drametina, gluma bez zamjerke, jedan od onih koje mogu gledati na godišnjoj razini i ne dosade..

Leave a Reply

Your email address will not be published.