Zelena milja (1999.)

Piše: Izabela Laura

 

Zelena milja (The Green Mile, 1999.)

Redatelj: Frank Darabont

Glume: Tom Hanks, Michael Clarke Duncan, David Morse, James Cromwell, Michael Jeter, Sam Rockwell

1999. bila je godina dobrih filmova – Talentiranog gospodina Ripleyja, Vrtloga života, Šestog čula… godina kad je Frank Darabont (koji je samo pet godina prije oduševio fenomenalnim  Iskupljenjem u Shawshanku, također temeljenom na Kingovom djelu) na predlošku romana Stephena Kinga Zelena milja iz 1996., raspisao scenarij, skupio ekipu izvrsnih glumaca okupljenih oko Toma Hanksa, napravio istoimeni film, i svom imenu pridodao još dvije nominacije za Oscara.

Kriminalistička drama s elementima fantastike – hh, ne zvuči baš kao film koji će vam ostati u sjećanju nakon što pritisnete off na upravljaču, ali ova kriminalistička drama s elementima fantastike u potpunosti razbija predrasude svoga žanra i nudi gledatelju neponovljivo iskustvo i, na kraju krajeva, neprocjenjiv užitak gledanja, od prve do posljednje, 18o-e minute filma.

Paul Edgecomb (Dabbs Greer) starac je koji živi u staračkom domu i svakog dana kradomice odlazi u brda noseći sa sobom pečeni tost. Jednog dana, gledajući Top Hat s Fredom Astaireom, Paula potpuno preplave sjećanja. Primjetivši to, njegova prijateljica Elaine (Eve Brent) potakne ga na razgovor te Paul, teška srca započne priču o 1935. godini, godini krize, godini kad je imao najveću upalu mjehura u životu – godini kad je upoznao Johna Coffeyja.

Radnja se zatim premješta u ’35. kad je Paul (sada Tom Hanks) radio kao zatvorski čuvar u  Državnom zatvoru u Louisiani u bloku E, posljednjoj, zelenoj milji, odjelu zaduženom za smaknuća. On je nadzirao i skupa s kolegama, Brutusom (David Morse), Harryjem (Jeffrey DeMunn), Deanom (Barry Pepper) i nadobudnim sadistom Percyjem Wetmoreom (Doug Hutchison), pomagao izvršenja smaknuća.

Jednog se dana  zatvorenicima Delu (Michael Jeter) i Arlenu (Graham Greene) pridružuje  čovjek ogromnih dimenzija, optužen za silovanje i ubojstvo dviju djevojčica, priprost crnac koji se plaši mraka, John Coffey. ‘Ovaj čovjek je ravnodušan i glup. Loša kombinacija na mjestu poput ovoga’, riječi su  Paula Edgecomba upućene njegovim kolegama kad je Coffey pristigao u zatvor. No vrlo brzo nakon, Paul će odbaciti sva svoja dotadašnja uvjerenja i biti prisiljen posumnjati u ispravnost svoga poziva  jer ono za što je John Coffey optužen nije smrt, već život.

Upečatljiv scenarij, dobra režija, zanimljiva radnja, ali ponajprije briljantna glumačka izvedba svih ponaosob – dvostruki oskarovac Tom Hanks u jednoj od svojih najboljih uloga, David Morse, Sam Rockwell, Michael Jeter, Michael Clarke Duncan, Doug Hutchison, James Cromwell… popis ide koliko ima glumaca u filmu – obilježja su Zelene milje.

Film prati  intrigantnu Kingovu fabulu, stavljajući u pozadinu državni zatvor te implicitno otvarajući pitanje pravde kao pravedne i pitanje opravdanosti smrtne kazne. Pozorno prati  svaki detalj, ocrtavajući tako život i smrt te unoseći elemente fantastike u stvarnost; razarajući prizemnu glupost Percyja Wetmorea, perverznog mamina sina koji, da bi se osjećao moćnim, ima potrebu mučiti sve oko sebe, a u svojoj srži iskonska je kukavica; duboko poremećenog Divljeg Billa (palac gore za Sama Rockwella!) sa samo jednim ciljem osakaćivanja svega nevinog, dobrog, neokaljanog, s ‘nadnaravnim’ moćima Johna Coffeyja, života samog, života – ne samo ljudskog nego svega što postoji na zemlji – čak i malog, zanemarivog bića poput običnog miša.

Suosjećanje, moralnost, osjećaj za ljudsko (Paul, ostali čuvari) ispod surove i čelične vanjštine (Brutus) na jednoj, a  istinske zloće i razaranja na drugoj (Percy, Divlji Bill) strani, a između njih život osuđen na smrt; čistoća okaljana ljubavlju (John Coffey).

Ova uloga osigurala je Michaelu Clarkeu Duncanu nominaciju za zlatni kipić kojega je za dlaku uzeo Michael Caine. No, Duncan je svom liku dao neku posebnost koja ga izdvaja od mnoštva ‘bijelih’ likova dobroćudnih crnaca; uspio je prenijeti dio Johna Coffeyja: ‘Najviše od svega sam umoran od toga što su ljudi zli jedni prema drugima. Umoran sam od boli koju osjećam i čujem svaki dan u svijetu. Ima je previše. Kao  komadići stakla u mojoj glavi svaki dan. Razumiješ li?’

I zaista, razumijemo.

Treba istaknuti  i kratko(ali slatko ) pojavljivanje Garyja Sinisea koji je svakako ostavio vrlo upečatljiv dojam.

Ostalo mi je da spomenem redatelja, kojeg sam , kako mi se čini, u sjeni ovih zaista sjajno  obavljenih glumačkih izvedbi, zapostavila, a čovjek  je, ne samo režirao nego i sam pisao scenarij, trudeći se što više pratiti originalni Kingov tekst i – znajući da on pati od detalja – ne izostaviti ni jednu scenu.

Mnogo je toga što nije, a trebalo bi biti spomenuto ili bolje objašnjeno jer bi se o Zelenoj milji zaista mnogo toga moglo reći. Ovo je jedan od filmova koji posjeduju moć da u potpunosti zaokupe vašu pažnju te vas, potanko vodeći kroz svaki svoj dio, čine da osjećate sve ono što osjećaju i sami likovi. Nekima možda suviše bajkovit, ovo je film kojeg ćete u najmanju ruku zapamtiti, a vrlo vjerojatno poželjeti ponovno pogledati. Obiluje nekom čarolijom koja vas jednostavno obuzima; ne mislim samo na elemente fantastike, više bih rekla da je riječ o filmu kao cjelini, trosatnom putovanju koje ni u jednom trenutku ne postaje dosadno, koje ostavlja dubok dojam, otkrivajući  svijet za koji je možda čovjek previše krut da ga uvidi – jer  tko može postaviti granice mogućeg?

5 komentara za “Zelena milja (1999.)

  • Maxima says:

    Lijepo sročeno.

    Ovaj film je nekako napravljen u sretno vrijeme, urađen po izvrsnom romanu, ne mogu biti pas pa reći da nije izvrsno bačen na ekran. Definitivno mi nije među… ni 30 najbolji, a svejedno ga gledam svaki put kad je… na TV, recimo 😀

  • Picek says:

    Ja sam čitala knjigu 2 puta i rasplakala se oba puta na kraju

  • ohohoho says:

    film prosto lepi za stolicu

  • Gjuro says:

    Da, električnu stolicu.

    Šalu na stranu, film je poprilično težak. Knjiga me svojedobno oduševila, a znam da me film nije razočarao. Morat ću ga pogledati opet i osvježiti dojmove.

  • maxim says:

    Prvi film koji mi je naterao suze na oči,brat me ismijavo a kad je sjeo gledati , pred kraj me zove : buraz donesi maramice, pliz! Film koji te mora dirnutu ako imaš osječaje!

Leave a Reply

Your email address will not be published.