Vrag u plavoj haljini (1995.)

Piše: Danijel Špelić

Vrag u plavoj haljini (Devil in a Blue Dress, 1995., 102 min.)

Redatelj: Carl Franklin

Glume: Denzel Washington, Tom Sizemore, Don Cheadle, Jennifer Beals

 

Uhvatilo me neko noir raspoloženje, stvarno, jednostavno sam odlutao u taj svijet zgodnih dama, muškaraca koji nose šešire, priča koje intrigiraju i privatnih detektiva čija je glava tvrđa od slavonskoga hrasta, pa sad otkrivam neke nove stvari i skidam prašinu s nekih starih. Vrag u plavoj haljini nije nešto posebno nepoznat film, ali ako ćemo ga postaviti u noir žanr, baš ni ne kotira nešto posebno visoko na ljestvici popularnosti. Malo bez razloga, malo s razlogom, kako to već ide, a s obzirom na to da je riječ o ekranizaciji prvog romana iz serije o istražitelju Ezekielu “Easy” Rawlinsu, koji privatni dekster postaje iz nužde, a ne zato što ima znanje, djeluje mi kao zgodan materijal za napisati par riječi o njemu. Knjiga je, kako to već ide, odlična, a posebno mi je drago što je smještena u taj crnački okoliš i koloritet te je Easy, uz, naravno, Shafta, jedini black motherfucker private investigator koji podjednako ljubi, puca i rješava slučajeve. Ali, tu sličnosti prestaju, Shaft je produkt modernijeg vremena (ili starijeg, ovisi kako im gledate kronologiju), dok je Easy dio problematične američke prošlosti dok je crnac bio “boy” ili “nigger” te zamisliti jednog u ulozi tvrdokornog istražitelja jest jako dobra spisateljska mašta. Očekivano, filmski svijet morao je malo posegnuti za pisanom riječi i rezultat je ispred vas.

Easy na početku priče brine brigu kako platiti hipoteku za kuću nakon što je dobio otkaz iz tvornice i posve slučajno prihvati ponudu mutnog tipa da mu locira neku bijelu žensku na koju se, očito, pali određeni broj ljudi. Easy to odradi, ali ljudi koji se zanimaju za damu u plavoj haljini samo iskaču iza svakog ugla, a priča nije ni izbliza tako jednostavna kako bi na prvi pogled mogli pomisliti. Imamo ljigave političare, imamo pokvarene policajce, imamo misterioznu ženu i zločin koji treba riješiti, sve u jednom paketu smještenom u kasne 40-e godine prošloga stoljeća. Vremensko je razdoblje prikazano na pravi način, no ne može se osjetiti kako su napravljeni i neki ustupci po pitanju crnačke prevlasti u nekim stvarima, kao i plošnosti u prikazu njihovih likova (Easy ispada jedini malo obrazovaniji tip koji kuži svijet oko sebe), ali lijepo je vidjeti kako je nastalo poznato predgrađe Watts u Los Angelesu, koje je jednom prilikom i gorjelo radi pobune njegovih građana. Ne zadržavamo se puno tamo, već pratimo Easya kako upoznaje hrpu različitih karaktera (već spomenuti) s neizbježnom off naracijom, kako i dolikuje jednom noir filmu.

Ali, tu je i mali problem. Ne toliko u samoj konstrukciji priče već u izvedbi. U knjizi naš je junak malo više običan tip, a naša misteriozna dama puno lakša roba te njih dvoje imaju par sočnih krevetskih susreta između bježanja i istrage. Denzel Washington je Denzel Washington, teško da će vas u njegovoj izvedbi nešto posebno iznenaditi, Tom Sizemore i Don Cheadle uspjeli su pokrasti cijeli film (kad su i bolji glumci), ali Jennifer Beals je potpuni miscast (ili su samo tražili nekoga kome dobro stoji plava haljina) jer njezina pojava nikako ne odgovara nekakvoj fatalnoj ženi zbog koje se sranje događa. Svi su ti glumci izvan onoga što piše u knjizi (to tako ispadne kad prvo pročitate knjigu) jer je otpalo dosta toga zanimljivog, kako njihove reputacije baš i ne rade s zanimljivim stvarima (čitaj: onima koje uključuju krevetske akrobacije – iako Denzel ima jedan mali susret u filmu s određenom damom najboljeg prijatelja), te se ne može oteti dojmu da je poprilično prigušen siroviji ton pisanog predloška.

Na stranu s time, film prolazi bezbolno, ako ste skloni noiru, i priča je takva da vam neće vrijeđati inteligenciju, no ne očekujte neki dramatični vrhunac jer vas, usprkos određenoj kvaliteti, ne zaintrigira previše za likove. Ovo je film koji najbolje odgovara za jedno lijeno nedjeljno poslijepodne, drži pažnju, a ne opterećuje eksplozivnim besmislicama, a kako usput i uspješno dočarava neko drugo vrijeme, ispada boljim nego što u stvarnosti jest. Easy je nastavio svoj život u knjigama, no ne i na filmu, pa ako je jedan Alex Cross (lik kojeg je igrao Morgan Freeman u Kiss the Girls i Along Came a Spider) uspio dobiti zeleno svjetlo za novi uradak, možda i Easy ponovo zaigra na velikom platnu. Ne bi to bila ni tako loša ideja.

4 komentara za “Vrag u plavoj haljini (1995.)

  • Izabela says:

    nije nedjeljno al svakako feels like it popodne i baš bi pasao jedan ovakav filmić. zagušljiva atmosfera, detektivi obavijeni dimom, dame iz sjene koje treba spasiti i sve to smješteno u četrdesete-hvala što si istaknuo film koji bi mi vjerojatno promakao, a bila bi šteta:)

  • Danijel says:

    Zadovoljstvo je samo moje :) Nadam se da će biti još koji naslov koji bi mogao nekoga zaintrigirati, čime je moja sveta misija da ih izvučem iz malog zaborava ispunjena.

  • vanja says:

    Upravo slijeće na ekran. Priprema, pozor, sad.

  • vanja says:

    Lijep filmić. Denzel u jednom od najboljih izdanja (fizičkih, mislim 😀 )

    Film baš ima nešto primamljivo, poput ljepljivog slatkiša … koji na trenutke nečim zasmeta ali mu jednostavno ne možeš odoljeti.

    Thanks na preporuci, uživala sam baš koliko sam htjela ili trebala.

Leave a Reply

Your email address will not be published.