Veliki Gatsby (1974.)

Piše: Izabela Laura

Veliki Gatsby (The Great Gatsby, 1974., 144 min)

Redatelj: Jack Clayton

Glume: Robert Redford, Mia Farrow, Bruce Dern, Sam Waterston, Lois Chiles, Karen Black, Scott Wilson

 

‘One thing’s sure and nothing’s surer

The rich get richer and the poor get – children.’

U raskošnoj palači Jayja Gatsbyja na zapadnoj obali Long Islanda sve vrvi životom: alkohol, unatoč prohibiciji, teče u potocima, orkestralna glazba odjekuje miljama daleko, sve je ispunjeno pijanim smijehom i topotom plesnih cipelica izgubljene jazz generacije.

No tko je Jay Gatsby?

Bivši Oxfordov student? Vlasnik ljekarni? Kockar? Ubojica?

Ili samo čovjek u potjeri za snom, utjelovljenom u ekscentričnoj Daisy, ženi opijajućeg glasa, glasa punog novca, glasa zbog kojeg je Jay Gatsby morao povjerovati da se prošlost može vratiti.

Šesta po redu ekranizacija jednog od najuspješnijih (i samom piscu najdražeg) romana, Velikog Gatsbyja F. Scotta Fitzgeralda u režiji Jacka Claytona (Room at the Top, The Innocents), sa scenarijem i više nego poznatog Francisa Forda Coppole (Kum I, II, III, Apocalypse Now) s Robertom Redfordom i Miom Farrow u glavnim ulogama iziskivala je velika očekivanja i kritike i publike. No, ni ovaj put kriteriji nisu bili zadovoljeni: iako je vizualno i akustički dotjeran gotovo do savršenstva (Oscar za najbolju kostimografiju i glazbu), kritičari su se obrušili na površnost filma i njegovu pretjeranu dosljednost romanu. No, unatoč ponekim ‘manama’, ova verzija iz ’74. ipak je svoje mjesto pronašla u rubrici apsolutnih preporuka. Hajdemo vidjeti zašto je tome tako.

Priča započinje dolaskom revnog prodavača obveznica, staloženog Nicka Carrawayja (izvrsni Sam Waterston) na istočnu obalu Long Islanda i njegovim posjetom fragilnoj vrckastoj rođakinji Daisy (Farrow) i njenom rasistički nastrojenom mužu Tomu Buchananu (Bruce Dern).Već prve minute Nickova boravka u toj raskošnoj kući otkrivaju mu pravu narav Daisyinog i Tomovog ‘savršenog’ odnosa. Nemarni Tom vara Daisy, a ona se protiv povrijeđenog ega bori ispadima i sarkastičnim komentarima koji zapravo ničemu ne služe, a duboko nezadovoljstvo svojim životom liječi – kao i svi bogataši – nesuvislim hirevima, jedan od kojih je spajanje prijateljice, lijepe golferice Jordan Baker (Lois Chiles) s novopridošlim rođakom.

No Nick vruće ljetne dane ne krati druženjem samo s Jordan i Tomom, već i sa svojim prvim susjedom, Jayom Gatsbyjem (Redford), čovjekom kojem neće postati samo iskreni prijatelj, nego i svjedok sudbine njegova pokušaja da dohvati svjetlo s Daisyine strane obale, san koji je već odavno iza njega.

Suptilno i nenametljivo, vodi nas narator Nick Carraway – njegove rečenice zaista je užitak slušati – kroz živote glavnih protagonista pa tako saznajemo i pozadinu Gatsbyjeve i Daisyine priče koja ide ovako.

Od svih kavalira koji su se udvarali najpoželjnijoj djevojci u Louisvilleu, prpošnoj Daisy najviše je za oko zapeo ambiciozni vojnik Jay Gatsby. Osvojio ju je duhovitošću, inteligencijom, snalažljivošću, dosjetljivošću; izgledom i sposobnošću kojima se izdvajao od monotonih bogataša tog prostora i vremena, svime, osim onim što je bilo i preduvjet za njihovu budućnost – novcem.

Sa samo jednim ciljem odlazi tako Gatsby u rat i stječe sve ono sa čime ga zatječemo na početku filma jer što može značiti brak s primitivcem Tomom, što se moglo promijeniti u Daisyinom osjećanju u pet godina njegova izostanka, kad je ona uvijek pripadala samo njemu?

Da, Jay Gatsby uzaludno je noću promatrao zeleno svjetlo svjetionika s Daisyine obale. Gledao je i iščekivao svoj san, san izgrađen na odavno izbrisanim temeljima prošlosti, san koji je davno odnesen plimom i sveden na plitkoću Daisyina pasivnog bića, koje je sama, odbacujući svaku mogućnost da se izbori za sebe, prihvatila kao konstantu, san koji je još jedino živio u njegovoj glavi; prepametnoj, prepotencijalnoj, prepunoj ideala i želja koji se, u sudaru s ispraznom stvarnošću društva njihova vremena, bezuvjetno lome kao i oni koji ih, zaslijepljeni njihovim sjajem, srčano nose.

A što bi se drugo moglo i očekivati od slabašne Daisy u vremenu u kojem je živjela i ‘principima’ koji su joj usađeni duboko u podsvijest, jer, kao što je i sama rekla : ‘Najbolje što djevojka na ovom svijetu može biti jest lijepa mala budala.’ Tu se negdje i krije moja zamjerka Miji Farrow zbog koje je Daisyin lik ispao više hladan i bezosjećajan, negoli dubinski tragičan. Farrow je dobra, ali ne dovoljno dobra; Daisyin lik u nekim djelovima suviše je jednostrano utjelovljen. Redford je svoj posao obavio korektno, a ostatak ekipe od kojih su Sam Waterson i Bruce Dern nominirani, a Karen Black za ulogu Myrtle Wilson i osvojila Zlatni globus – i više od toga.

Veliki Gatsby film je prepun obeshrabrenih, beživotnih egzistencija koje je izjeo novac – bogatstvo ili neimaština. Oni koji su ga bili prepuni gubili su se u njegovu sjaju, a iz onih koji ga nikad nisu ni imali iscjedio je i posljednje znakove života.

Tako je George (Scott Wilson) muž Tomove erotizirane ljubavnice, Myrtle Wilson vlasnik benzinske pumpe u pomalo jezivoj Dolini pepela, koju je Tom i više nego često posjećivao –savršen primjer razorna djelovanja novca na gubitak čovjekova dostojanstva i osjećaja prava na bilo kakvu pobunu. Nemogućnost da ovlada svojim životom i izbori se za sebe te da svojoj ženi da do znanja da neće trpiti njeno ljubakanje s Buchananom Georgea frustrira sve više i od poštenjačine čini gorčinom i bijesom ispunjenog čovjeka koji više nije sposoban razumno razlučivati. Zato on u reklami optičara Dr. T.J. Eckleburga što ga onako budno promatra i vidi boga, boga koji olakšava njegovu izmućenom biću da donese jedinu odluku koju će zaista i provesti u djelo, boga kojeg u Dolini pepela nema.

Možemo li kriviti njegovu ženu, posesivnu Myrtle, zbog njene želje za životom podalje od bijede i pepelom posute rezignacije koja je okružuje, i kojima se kraj ne nazire, kad se stvori prva prilika za bijeg ma bila on utjelovljena u skromnom umu Toma Buchanana i značila oskvrnuće jednog braka ? Kako osuditi te siromaštvom izjedene ljude kojima su, unatoč svim predispozicijama za samoostvarenje, mnoga vrata bila grubo zalupljena ispred nosa zbog te iste neimaštine?

Teško je odlučivati o bilo čijoj krivici iako se naizgled čini da bi mnoge likove bez razmišljanja mogli osuditi. Nemoć, rezignacija, plovljenje po predjelima mašte i spuštanje niz slapove šampanjca, bespoštedna potjera za novcem, lažna su uporišta koja su obmanjivala generaciju Fitzgeraldova vremena koja nije znala za drugo, a ako je i znala, nijekala je svako postojanje alternativa. Clayton je u filmu, poput Fitzgeralda u romanu, vrlo uspješno raspuhnuo iluziju američkog sna te otkrio veliko ništavilo koje se krilo ispod sjajnog premaza. Društvo bez pravih vrijednosti neminovno će gutati velike Gatsbyje, mljeti Wilsone, a uzdizati Buchanane.

Nije stoga bilo suvišno staviti toliki naglasak na vizualno u filmu – šuštave haljine i glasne zabave bile su središte života bogataša međuratne generacije čiju je besmislenost Fitzgerald i htio prikazati (u jednom poglavlju u romanu samo se nabrajaju imena ljudi koji su prisustvovali Gatsbyjevim zabavama! ).

Slojevit i pun simbola, Veliki Gatsby film je koji sugerira mnogo, ali ne nameće ništa. Ako ste voljni zagrepsti malo ispod površine slikovitog prikaza Fitzgeraldovog romana, nakon ove priče uz koju ćete se vezati, zasigurno ćete izići obogaćeni za koju spoznaju više.

A priliku da usporedimo Claytonovu s još jednom ekranizacijom Velikog Gatsbyja, imat ćemo već slijedeće godine kad nam stiže ona Baza Luhrama i to s Leonardom DiCapriom u glavnoj ulozi, koju i više nego željno iščekujemo.

3 komentara za “Veliki Gatsby (1974.)

  • maxima says:

    koji je ovo evegreen,,, ona zadnja floating scena ….

    Divno, Izabela, txs <3

  • Izabela says:

    zaljubljena od prvog puta <3

  • MARIN! says:

    plovljenje po predjelima mašte i spuštanje niz slapove šampanjca, bespoštedna potjera za novcem, lažna su uporišta,Savršeno sročeno,bravo izabelich.MARIN! D:

Leave a Reply

Your email address will not be published.