Uvjeti predaje (The Proposition, 2005.)

Piše: Sven Mikulec

Uvjeti predaje (The Proposition, 2005., min.)

Redatelj: John Hillcoat

Scenarist: Nick Cave

Glume: Guy Pearce, Ray Winstone, Danny Huston, Emily Watson, John Hurt

 

Krajnji jugoistok novi je Divlji zapad, čini se. Hvaleći solidan australski vestern Red Hilli dobio sam nekoliko zahvala zadovoljnih gledatelja, ali i jedan komentar zbog kojeg sam ja taj koji mora osjećati zahvalnost. Ako mi je jeftini, neizbrušeni Red Hill bio dobar, kaže kolega filmski entuzijast, pet godina stariji The Proposition trebao bi me – raspametiti. Nekoliko dana kasnije, drago mi je što mogu reći da je vrlo lijepo za promjenu biti s ove recipijentske strane jedne filmske preporuke.

Konačno uhvaćenom Charlieju Burnsu (Pearce), pripadniku lokalne zloglasne bande odmetnika, kapetan Stanley (Winstone), odlučan uvesti malo reda u australsko bezakonje, nudi dogovor. Ubij brata (Huston), krvožednog vođu bande koju si napustio, i pomilovat ćemo i tebe i tvog mlađeg brata, za kojeg znaš da ne bi ni muhu zgazio. Ne vratiš li nam se obavljena posla u roku od devet dana, brat će ti biti obješen na glavnome trgu. Stjeran u kut i svjestan činjenice da mu za mlađega brata još uvijek nije prekasno, Charlie pristaje na dogovor i kreće u divljinu. Sat i pol koji slijede od ovog će naizgled vrlo jednostavnoga kratkog sadržaja napraviti iznimno pamtljiv i dobro urađen film kojem je svaki makar i blagi simpatizer vesterna obavezan dati priliku.

Glumački dobro potkovan i prelijep za oko, The Proposition je film koji dokazuje nekoliko prilično važnih stvari. Prvo, vestern je itekako preživio prijelaz tisućljeća. Ako vas u to nisu uvjerila četiri ponajbolja vesterna u zadnjih deset godina, Costnerov Open Range, The Assassination of Jesse James (…) remake 3:10 za Yumu i također australski Red Hill, Hillcoatov bi film morao otkloniti sve preostale nedoumice. Vestern nije samo živ, nego na trenutke i oduševljava. Drugo, udareni su temelji jednoj rado gledanoj i, nadam se, dugoročnoj redateljsko –glumačkoj suradnji u vidu očite Hillcoatove patriotske sklonosti Guyju Pearceu. Ako izuzmemo zbilja kratko pojavljivanje u Cesti, Pearce je u obje preostale suradnje odigrao jednu od glavnih uloga i to vrlo, vrlo dobro. I treće, svestrani Nick Cave zbilja je dobar scenarist, što će sedam godina kasnije pokazati i Lawlessom. Da s pohvalama ne stanemo ovdje – s violinistom Warrenom Ellisom snimio je i fenomenalan score, s glazbenim lajtmotivom koji kao da stiže iz kakvog atmosferičnog hororca. Hillcoat-Pearce-Cave trokut dodatno je ojačan izvrsnima Rayjem Winstoneom i Dannyjem Hustonom, inače bratom rijetko antipatične Anjelice, kao i šarmantnom malom ulogom legendarnog Johna Hurta, a važan adut filma upečatljiva je vizualnost satkana od tonova žućkastih nijansi koji, ruku pod ruku s pustinjom u kojoj se odvija radnja, efektno dočaravaju u kojoj prokletoj zabiti, daleko od Božjih očiju, naši „junaci“ prolijevaju krv.

Russia, China, the Congo, oh, I have traveled among unknown people in lands beyond the seas. But nothing, *nothing* could have prepared me for this godforsaken hole.

Koliko god on meni možda bio simpatičan, treba biti iskren i otvoreno reći da se Guy Pearce nasnimao svega i svačega u životu. Na njegovu i našu sreću, na svaki Time Machine stigao je po jedan LA: Povjerljivo, da se tako izrazimo, pa nam letimičan pogled na presjek njegove karijere otkriva vrlo vrijedne uloge poput Mementa ili Ravenousa, kao i solidnu izvedbu u ovogodišnjem Hillcoatovom Lawlessu. Isto tako, međutim, mnogima je teško zažmiriti na Sektor 8, Ne boj se mraka, ili dvije i pol minute u Cesti, zbog kojih bi mu se čak i Šerbedžija, njegujući u rukama onaj kaput što je dobio u svojih deset sekundi slave u Batman Begins, vjerojatno narugao. S obzirom da nisam jedan od onih koji drže do savršene statistike i da mi je ona dobra stara „ljudski je griješiti“ praktički modus operandi, priznat ću da je Pearce tijekom posljednjih nekoliko godina izrastao u jednog od najdražih mi glumaca današnjice, a ovim biserom koji sam nekako uspio propustiti sve do jučer navečer samo je potvrdio što sam naučio još ’96. iz njegova druženja s Croweom i Spaceyjem – Pearce zna svoj posao.

I was, in days gone by, a believer. But alas, I came to this beleaguered land, and the God in me just… evaporated. Let us change our toast, sir. To the God who has forgotten us. 

A zna ga i John Hillcoat. Inzistirajući na vizualnosti i visokoj stilskoj dotjeranosti, očitoj u prekrasnom, rekao bih poetskom epilogu, australski se redatelj nije ušuljao samo u zreli klub 50+, već i u društvo onih od kojih se itekako mnogo očekuje. Otkad je zakoračio među velike dečke, kvalitete žednom gledatelju ponudio je tri iznadprosječna naslova u kojima je utabao stazu za buduće projekte (a oni dolaze, to je jasna stvar), ali i demonstrirao neke svoje „baze“, kako bi to moji splitski prijatelji, da ih imam, rekli, na koje ćemo se za deset-dvadeset godina osvrtati sa smiješkom i komentarima o „tipičnom Hillcoatu“. Ako mu adaptaciju McCarthyjeve Ceste možemo smatrati diplomskim radom, a vrlo dobar, ali pomalo neujednačen Bez zakona potvrdom da nije two-trick pony, Uvjetima predaje vrlo je uspješno odao počast žanru koji su mnogi u to vrijeme željeli iskopčati s respiratora. The Proposition, po meni, stoji na samome vrhu suvremenog vesterna, uz bok, ili čak stepenicu iznad Ubojstva (…) i 3:10 za Yumu. Dobre glume, višeg umjetničkoga stila i vrlo inspiriranoga scorea, Hillcoatov vestern nadahnuta je pjesma krvlju ispisana na vrelom pijesku australske pripizdine.

5 komentara za “Uvjeti predaje (The Proposition, 2005.)

  • swvi says:

    aha… znači valja 😀

  • Valentino Bahun-Golub says:

    Normalno da valja, to je takva ekipa da je radila kadar-po-kadar remake Tragača opet bi valjao 😀

  • Sven Mikulec says:

    Zna swvi vrlo dobro da valja, čini mi se da je i on među onima kojima su mi ga preporučili! :)

  • Vanja says:

    valja, valja. kao i obično, svenski začinjena 😉

    “Hillcoatov vestern nadahnuta je pjesma krvlju ispisana na vrelom pijesku australske pripizdine.”

    Ovo je odlično

  • Jelena Djurdjic says:

    čekajući Lawless ovo bi mogao biti to die for uvod, zašokirana sam da ga nisam gledala. nije baš baš vestern ali Kukavičko ubistvo Džesi Džejmsa mi se nekako uvek vrzma po glavi na ove teme savremenog vesterna jer ga mnogo ludo volim

Leave a Reply

Your email address will not be published.