Trokut (Triangle)

Piše: Sven Mikulec

Trokut (Triangle, 2009., 99 min.)

Režija: Christopher Smith

Scenarij: Christopher Smith

Glume: Melissa George, Liam Hemsworth, Michael Dorman, Rachael Carpani, Henry Nixon

 

Obavljajući ovaj savjetodavni „posao“, često sam imao sam prilike po svemrežju rasipati svoja više ili manje koherentna zapažanja o ponajvećim filmovima ovoga doba. Komentirao sam dugoočekivane blockbustere, pljuvao po uzaludno snimljenim remakeovima, iživljavao se na posve nepotrebnim nastavcima… Ali nikad mi ništa nije pričinjavalo takav gušt kao skretanje čitateljeve pozornosti na naslove koji su većem dijelu za film zainteresiranoga svijeta bili potpunom nepoznanicom. Slušanjem kakve dobre prijateljeve preporuke, pronalaženjem pokojeg pamtljivo sugestivnog komentara na internetu ili samostalnim istraživanjem uslijed viška slobodnog vremena znao sam iz mraka iskopati filmove koji stvarno zaslužuju ugledati svjetlo dana. Jedan od takvih novootkrivenih bisera mali je britansko-australski psihološki horor-triler po imenu Triangle.

Jess je samohrana majka autističnog djeteta koja nevoljko i s grižnjom savjesti prihvaća ponudu mušterije u zalogajnici u kojoj radi da se njemu i njegovim prijateljima pridruži na cjelodnevnom jedrenju. Otpočetka predosjećajući da ovaj odmor od gušećih obaveza neće proći najbolje, Jess, kao i većina suputnika, preživi misterioznu oluju i utočište potraži na starom putničkom brodu koji je na njihovu (ne)sreću prolazio baš u vrijeme dok su plutali na olupini jedrilice. Da u utrobi tajanstvene manje luksuzne verzije Titanica neće pronaći spas kojem su se nadali, ekipa će otkriti kad jedan po jedan počnu umirati, a Jess će pokušati zadržati razum i pronaći način da se vrati kući svome bolesnom djetetu.

Zgodna plavuša Melissa George djeluje, istina, pomalo katatonično, ali dobar dio te njene plačljive pasivnosti može joj se oprostiti jer je ipak u službi priče. Najveći plus Trokuta fino je osmišljen misterij u središtu filma koji, za razliku od toliko puno drugih primjera gdje je gledatelju, ako ne nacrtano, onda barem skicirano rješenje (sjetimo se završetka TDKR-a i kadra u kojem Bale i Hathaway ispijaju kavu), gledatelja tjera da razmišlja o objašnjenju i razvija svoja viđenja pogledanoga. I onaj rasplet kojem sam ja osobno sklon, i druge interpretacije, posve su legitimni jer je Christopher Smith ciljano snimio dubiozno finale.

Horror elementi kakti napuštenoga broda simboličnog imena Eol, jasna aluzija na Bermudski trokut u imenu na propast osuđene jedrilice, maskirani ubojice, ponešto krvi i otvorenih rana, kao i dobrodošli elementi mitologije i religije, zajedno slažu iznenađujuće učinkovit puzzle od horor-trilera koji pruža dovoljno gušta za najmanje jedno gledanje. Odlične atmosfere, dublji no što se čini po rezimeu plota i s prekrasnim licem u naslovnoj ulozi, Triangle je jedan od onih filmova zbog kojih se osjećam zbilja dobro što sam u poziciji da dijelim ikakve preporuke.

4 komentara za “Trokut (Triangle)

  • Mirnes says:

    Sjajan film. Preporuka i od mene 😉

  • Carlito says:

    nisam baš nešto oduševljen s ovim narko twisterom.

  • Sven Mikulec says:

    Što ti se točno nije dopalo, ako smijem pitati?

  • Gjuro says:

    Pogledao jučer. Fini mindfuck koji ne kvare ni neke poveće logičke rupe. Hvala na preporuci, Sven. Preporučam dalje.

Leave a Reply

Your email address will not be published.