Tko je ovdje lud? (2000.)

Piše: Franjo Maricic

Tko je ovdje lud? (O Brother, Where Art Thou?, 2000., 106 min.)

Redatelji: Joel Coen, Ethan Coen

Glume: George Clooney, John Turturro, Tim Blake Nelson, John Goodman, Holly Hunter, Chris Thomas King, Charles Durning, Michael Badalucco, Wayne Duvall

 

Braća Coen osvojila su me još davne 1987. godine svojim filmom Arizona Junior (Raising Arizona), i otad redovito pratim njihove filmove koji me vrlo rijetko razočaraju. Naravno, u našem „odnosu“ nije sve idealno, tu i tamo se ipak dogodi da baš i nisam oduševljen svakim njihovim ostvarenjem, ali kad se sve zbroji (i oduzme) nemam se razloga žaliti. Tko je ovdje lud? definitivno neću svrstati među razočarenja, no neću ga svrstati niti među filmove koji su me oduševili. To ne znači da je film srednja žalost, ipak je ostavio i više nego pozitivan dojam, ali od braće Coen uvijek očekujem (pre)više. No, to je vjerojatno moj problem.

Iako na prvi pogled hrvatski prijevod nema veze s originalnim naslovom i djeluje pomalo nespretno, treba priznati da ipak odgovara samom filmu. Radnja se odvija tridesetih godina prošloga stoljeća na jugu američke savezne države Mississippi i labavo je bazirana na Homerovoj Odiseji. Trojica odbjeglih robijaša, Everett Ulysses McGill (George Clooney), Delmar (Tim Blake Nelson) i Pete (John Turturro), pokušavaju stići do Everettova doma u nadi da će se domoći plijena od milijun i dvjesto tisuća dolara koje je ovaj navodno sakrio nakon pljačke banke. Kako i dolikuje svakoj „obradi“ Odiseje, na svom putu nailaze na gomilu problema, susreću različite šarolike likove i prolaze kroz pregršt zanimljivih situacija koje će nasmijati gledatelje. Budući da se film samo blago oslanja na Homerovu Odiseju, lako ga je pratiti i bez ikakvog predznanja, iako će gledatelji upoznati s originalnom verzijom dodatno uživati u pojedinim paralelama između ove dvije priče. Veliki sam ljubitelj literature, ali lagao bih kada bih tvrdio da bi prije gledanja ovog filma bilo potrebno pročitati original – film savršeno funkcionira i sam za sebe.

Spomenuo sam u uvodu teksta da film neću svrstati među one koji su me oduševili, no nekih velikih zamjerki zapravo i nemam. Osobno bih možda volio da Tko je ovdje lud? ima više dodirnih točaka s Odisejom, možda čak i da se radnja u pojedinim trenucima odvija nešto brže, ali to je sve. Moj je dojam vjerojatno rezultat nerealnih očekivanja od filma kojem je cilj prije svega da zabavi publiku, a to mu besprijekorno uspijeva. Vjerojatno je pretjerano očekivati nešto više, budući da je ipak riječ o komediji.

Nema potrebe trošiti previše riječi na fotografiju, vrijeme i mjesto radnje su uspješno dočarani, atmosfera je vjerno prenesena, film je pun slikovitih prizora koji dodatno pojačavaju doživljaj neobičnih avantura kroz koje prolaze glavni likovi, pa se može reći da, što se vizualnog dojma tiče, ne postoji nikakav razlog za nezadovoljstvo.

Gluma je čak i bolja no što je uobičajeno u ovakvom tipu filma i mislim da nitko iz glumačke postave ne zaslužuje neku posebnu kritiku. Michael Badalucco (glumi pljačkaša banaka Georgea „Babyface“ Nelsona) djeluje malo pretjerano, dok mi se John Goodman (Big Dan Teague) čini djelomice suzdržanim, međutim s obzirom na neobične likove koje glume vrlo je teško ocijeniti ih neuspješnima. Nisam baš neki obožavatelj Georgea Clooneyja, ali priznat ću da je odlično odradio svoj dio posla i bilo mi je drago vidjeti ga u takvoj (za njega pomalo netipičnoj) ulozi. I obojica njegovih kompanjona u filmu, John Turturro i Tim Blake Nelson, odlično su odigrali svoje uloge i možda su čak i bolji od samog Clooneyja u određenim trenucima. Sve u svemu, gluma je na više nego zadovoljavajućoj razini, što je, imajući u vidu neobične čudake koje je bilo potrebno utjeloviti, stvarno za svaku pohvalu.

Glazba u filmu posebna je priča, i meni osobno jedno od najvećih iznenađenja. Spomenut ću da je album s glazbom iz filma osvojio čak dva Grammyja 2001. godine i da je prodan u SAD-u u više od sedam milijuna primjeraka do 2008. godine, što već samo po sebi govori dovoljno. Ne slušam country i mislio sam da će mi glazbene dionice filma biti dosadne, međutim one itekako pridonose vjernom prenošenju atmosfere juga Mississippija tridesetih godina prošloga stoljeća, te su osim toga i sastavni dio priče. Zanimljivo je napomenuti da je verziju pjesme In the Jailhouse Now koja je korištena u filmu (a nalazi se i na spomenutom albumu) otpjevao sam Tim Blake Nelson, dok je Clooney ipak koristio tuđe vokalne usluge. Možda mu je želja bila „poštedjeti“ gledatelje svojih vokalnih sposobnosti, no bilo bi zanimljivo čuti njegovu izvedbu pjesme I Am a Man of Constant Sorrow koja je svojevrsni hit filma. Ipak, vjerojatno je ovako ispalo bolje i glazba zaista zaslužuje svaku pohvalu bez obzira na ukus gledatelja. Neću kupiti soundtrack, ali ću sigurno još neko vrijeme povremeno baciti oko (i uho) na I Am a Man of Constant Sorrow putem YouTube-a.

Smjestiti svojevrsnog Odiseja na prisilan rad u tridesete godine dvadesetog stoljeća i poslati ga na put po jugu Mississippija uz dvojicu vjernih pratitelja samo po sebi čini se intrigantnom idejom, ali način na koji je izvedena vrlo je zanimljiv, neobičan i originalan pa ne vjerujem da će ikoga ostaviti ravnodušnim. Nije jednostavno vjerodostojno prenijeti što gledatelji mogu očekivati bez opisa konkretnih situacija iz filma, ali neću si dopustiti da nekome kvarim užitak, budući da je gotovo svaka nova situacija kroz koju likovi prolaze priča za sebe koju je najbolje proživjeti zajedno s njima. Tko je ovdje lud? izuzetno je zabavan film i pravo osvježenje u odnosu na more tinejdžerskih i „odraslih“ romantičnih komedija koje nam najčešće serviraju iz Hollywooda te bi ga bila prava šteta propustiti. Dinamična radnja, neobične avanture, sva sila osebujnih likova i zanimljiva priča obogaćena odličnom glazbom garantiraju da će utrošeno vrijeme biti ugodno provedeno. Preporučujem klasičan pristup – ugodno društvo uz brdo kokica, uz savjet da ih za vrijeme pjesama barem malo tiše žvačete.

Jedan komentar za “Tko je ovdje lud? (2000.)

  • maxima says:

    Sretnoga li prijevoda!

    Moglo bi se to pogledati još jednom (ako ništa, zbog onih scena krštenja, onih brothers nešto crnaca što pjevaju i naravno, “Soggy Bottoms”…wow)

    Good job, Franjo!

Leave a Reply

Your email address will not be published.